EXPerimENT – KOLUMNA: Rigati ili ne rigati – to je pitanje!

Obično popijem jednu ili dvije pive prije tradicionalne košarke utorkom, no ovaj sam se put zanio i popio ih četiri. Nakon dva sata radosti loptanja pod obručima, iskonzumirao sam još dvije, ne bi li tako nadoknadio iznojenu tekućinu i elektrolite. Sve zajedno njih šest se smjestilo u mojoj guzici. Jedanaest je navečer, košarkaši su već dobrano odkudkojimilimojili. U prostorijici nas je troje “mlađih” i šezdesetogodišnji Pero.

Pero je profesor povijesti, a povijest zna bolje od Herodota i Njegove Visosti zajedno. Nadugo, naširoko, strastveno i beskonačno dugo voli pričati svoje povijesne epopeje. Kad se jednom pokrene Perina povijest, ni brana hidroelektrane na Niagarinim slapovima ne može je zaustaviti. Satove, katkad i dvosatove i trosatove, povijesti Pero drži glasno, uživljeno, teatralno, ritmično i ljutito, uvijek u stojećem položaju. Pritom maše rukama kao signalizator sa zastavicama. Iako svi poštujemo Perine godine i njegovo kviskotekaško znanje povijesti, u njegovom je prisustvu strogo zabranjeno spominjanje ičega starijeg od tjedan dana. On to već tretira poviješću i vrlo je vjerojatno da iskonske uzroke dane aktualne političke situacije pronađe u Mezopotamiji ili Habsburškoj Monarhiji.

Dok smo ispijali putne pive, netko je spomenuo da mu je listić sjebala samo Sjeverna Makedonija koja je izgubila kvalifikacijsku utakmicu od Poljske. Makinalno sam se okrenuo prema Peri i neoprezno uputio pitanje koje se ne upućuje. Pokušao sam ispasti duhovit svojim minimalnim povijesnim znanjem.

– Pero, zašto samo Makedonce jebu s tim dodatkom Sjeverna? Što se ne nazovu VMRO-DPMNE Makedonija i odjebu tu sjevernu etiketu?

Bila je to moja prva velika pogreška tog dana. Prostorom je odjeknuo gromoglasni, ali ipak nečujni “NEEEEEEEE!” Ručne palme zvučno su prekrile lica preostale trojke. Mogli su se ukrcati u čamac za spašavanje imena “Moram Ići”, ali zbog dugogodišnjeg prijateljstva i ljudske solidarnosti ipak nisu. Znali su da bi mi život bio ugrožen kad bih ostao jedan na jedan s Perom iz kojeg iskri povijest svijeta. Jebiga, zasrao sam, sad nema nazad. Odmah sam ufokusirao vrh Perinog nosa i namjestio period i frekvenciju svojih da-da-da-ova. Znao sam da ću idućih sat vremena krvariti, suziti, znojiti se i izlučivati sve ostale tjelesne tekućine.

“Kud sam baš Makedoniju potegnuo? Oni su stari kao Grci, ako i sami nisu Grci. Ova će makedonska situacija trajati i trajati. Šta se nisam, koji kurac, interesirao o Latviji, ona je stara tek tridesetak godina. Siguran sam da ni Pero ne bi mogao dulje od dvadeset minuta pričati o Latviji”, dok sam čekao svoju “smrtnu” kaznu, razmišljao sam o Makedoniji, Latviji i sebi glupom. Pritom još uvijek nisam znao što me čeka, jer je ovo prvi put da Pero priča povijest na tuđi “nagovor”. Bojim se da će ovaj “trenutak” trajati dulje nego Ben Hur iz pedeset i neke.

U svrhu pravog uvida i saznanja istinskih motiva i povijesnih razloga zašto je Makedoniji zakačena sjeverna etiketa, uskoro sam slušao o Titu zločincu, o Titu povijesnoj ličnosti i o Titu na zasjedanjima nesvrstanih. Zatim je, potaknut nečim važnim, skoknuo do Balkanskih ratova i raščlanio ih u detalje. Ubrzo je šarao po Moši Pijade, Mao Ce-tungu, Ludoviku Anžuvinskom, Samuilovoj vojsci osakaćenih očiju i svim povijesnim Nemanjama. Kad je to bilo potrebno, odlazio je i do Babilona i Kartage, preciznije do Nabukodonosora Drugog i Hamurabija. Kasni je sat, u selu su lavež, ćuk i netopir, a mi se nismo ni milimetra približili do zemlje gdje vječno sunce sja.

Kratke predahe pronalazim u odlascima do frižidera. Brzo i bez prestanka pijem pive koje više ne brojim. Pritom koristim četničke gutljaje i duboko zabacujem glavu unatrag. Na taj način prekidam eye kontakt koji me hipnotizira, pokušava oboriti u nesvijest i poslati u dugotrajnu komu. Jebem mater Makedoniji, Vasilu Ringovu, Goci Sedloskom, Vlatku Stefanovskom, Tgi za jug i svim pripadnicima VMRO-DPMNE. Što od povijesti, što od obilne konzumacije alkohola, ton mi je postao usporen, vid diskontinuiran, u fleševima, a ravnoteža poljuljana kao u boksača koji se nalazi u tehničkom nokautu. Mislim da je ponoć već dobrano bila pregažena kad je Pero konačno, vozeći svim mogućim obilaznicama, presjekao put Aleksandra Makedonskog. Ili Filipa. Ili Kire Gligorova. Ili Vasila Tupurkovskog. Svejedno.

Bilo je pola dva ujutro kad sam vidno i slušno pijan došao kući. Zbog bržeg i boljeg rasta muskulofibroznih mišića odlučio sam popiti proteinski šejk. Ovo je bila moja druga velika pogreška tog dana. Prah je bio bez okusa pa sam u šejker ubacio tri jušne žlice kakaa i dvije vrećice vanilin šećera. Promućkao sam sva tri praha u tri decilitra punomasnog mlijeka i kao Popaj popio na eks ovu mješavinu za mišiće.

Sonja je spavala, a ja sam, poštujući njen laki san, hodajući na prstima prošetao mračnom spavaćom sobom kao balerina u trećem činu Ščelkunčika. Ušao sam u krevet proizvodeći minimalno škripanje. Začudo, nekako mi je uspjelo da je ne probudim. Polagano sam zauzeo položaj fetusa koji je najpogodniji za pijano stanje, zatvorio oči i… eto ti vraga. Shvatio sam da sam upao u dobro znanu i mnogo puta doživljenu situaciju.

“Rigati ili ne rigati?” pitanje je sad. Riganje bih mogao izbjeći ako u položaju fetusa ne pomaknem ništa ni milimetra, uključivo i oči u REM fazi spavanja, ako do zaspivanja zamišljam beskonačnu livadu bez zvukova insekata, ako nijednom ne progutam desetorostruko razrijeđenu pljuvačku i ako izignoriram vrtnju spavaće sobe sa mnom u središtu. I onu prvotnu laganu kao u Vertigo baru na vrhu hotela Antunović, i onu sljedovno brzu kao na ringišpilu za odraslu djecu na vašaru pored Velesajma. No, ovo su samo do u detalj razrađeni glavni koraci postupanja u tehničkoj izvedbi procesa neriganja. Samu odluku o riganju ili neriganju mora donijeti jedinka koja se našla u danoj situaciji. Najgora posljedica odluke o neriganju je dobro znani dan iza, u kojem se još uvijek dobrano pijana osoba budi s kajanjem što prije osam sati nije donijela pozitivnu odluku o riganju. No, i odluka o riganju nosi svoje negativne posljedice. Rigatelj će zasigurno probuditi članove svog domaćinstva specifičnim i glasnim zvukovima koje proizvodi. Pritom je vrlo vjerojatno da će odslušati glasni monolog naslova “Svinjo pijana”, koji će više puta “izrecitirati” njegova netom probuđena životna sudružnica. Također, rigatelj je svjestan činjenice da se nijedno uspješno riganje ne može izvesti u jednom manevru. Obično su potrebna dva vremenski odvojena manevra za uspješnu izvedbu procesa riganja. Ovo pak uzrokuje drugo buđenje ukućana i ponovno slušanje, ovog puta puno glasnijeg, monologa “Svinjo pijana”. S treće strane, odluči li se pijana jedinka za opciju neriganja i pritom ne uspije zadržati sadržaj želuca u svom organizmu, postoji mogućnost da ne stigne do WC školjke na vrijeme. Posljedično se uključuju i svjetlo i monolog “SVINJO PIJANA”, koji ovaj put čuje i susjed na osmom katu susjedne zgrade.

Zbog opetovanih “Svinja pijanih” odlučio sam se na neriganje. Znao sam da će to biti nemoguća misija jer je trojka u sastavu devet pivi, šejk svih šejkova i Aleksandar Makedonski jedva čekala da se provoza toboganom zahodskih cijevi. Nepomičan kao oboreni spomenik, zauzeo sam položaj fetusa, armirano zabetonirao ravni položaj očiju, misli namjestio na ogromnu livadu bez ometajućeg cvijeća i uključio “mute” gumb na svijetlozeleni prizor. Dobru minutu i pol’ sam izdržao u nerigajućem položaju, sve dok mi u kadar nije uletio bumbar. Ili stršljen. I vizualno i zvučno. Makinalno sam trznuo okom, a ova je radnja uzrokovala razrijeđenje pljuvačke do granično niske gustoće. Srušile su mi se sve koncepcije neriganja i upalio alarm za žurni trk do WC školjke. Započelo je odbrojavanje do početka downloada. Nepune dvije sekunde mi je trebalo da putem Aleksandra Makedonskog, isitinabog dobrano skraćenog, dođem do WC-a.

Kao i svaki nerigatelj koji se protiv svoje volje preobratio u rigatelja, u zadnji čas sam dvoručno obgrlio školjku i pokušao rigati s uključenim “mute” gumbom. Međutim, višelitarski sadržaj koji je krenuo iz mene nije mogao proći bez dobrane decibelaže, pa se “Svinjo pijana” našim kućanstvom zaorilo već nakon prvog izbačaja.

Na Svinju pijanu odgovorio sam na sjevernomakedonskom jeziku. Ljutito i isprekidano, baš onako kako je to periodičnost mojih izbačaja diktirala:

– Jas ne sum sakal da go napravite ova rabota … BLJUUUUU, PLJUS! … Rešiv da ne se povraća, no ne možev … BLJUUUUU, PLJUS! … Jas ne sum pijan … BLJ, PLJS! … Ti si kriva što ne ste go kupi šejk so vkus na vanila … BLJUUUUUUUUU, PLJUSSS!!!

________________________________________________________________

>>> EXPerimENT – KOLUMNA: Kako se treba ponašati za vrijeme finalne utakmice Lige prvaka (smjernice za žene)

>>> EXPerimENT – KOLUMNA: Ko te šiša? (Je li svaki frizer gej?)

>>> nikilauda – “riječ” koja je označavala brzu vožnju

>>> EXPerimENT – KOLUMNA: Careless Whisper – nostalgična humorna priča koja će vas vratiti u 1985.

>>> Magnetska rezonanca iliti živ zakopan u grobu

>>> Skok preko tramvajske ograde – “atletska” disciplina u kojoj Zagrepčani dominiraju

>>> Tko to ne liže poklopac od jogurta?

>>> Račun sreće – matematički dokaz koliko smo svi mi nevjerojatno sretni

>>> Perfektna rešetka za roštilj – jedna od onih stvari kojima se muškarci dive

>>> HZZO – zadnji bastion “komunizma” u RH

>>> Pet dana za šankom u Čeh pubu – Mastercardom neplativo (drugi dio)

>>> Pet dana za šankom u Čeh pubu – Mastercardom neplativo (prvi dio)

>>> Ruža, Danica, Anka i Mirjana – imena koja utjeruju strah u kosti

>>> Odlučili ste prestati pušiti? Evo što vas čeka!

>>> Kolumna ponedjeljkom: “Slatka” turopoljska jaja za “malog”

>>> Kolumna ponedjeljkom: Kokoš ili jaje – što je podcjenjenije?

>>> Kolumna ponedjeljkom: Dugoročna vremenska prognoza = kratkoročna uspavanka

>>> Kolumna ponedjeljkom: Promjena gume na autu – zvati kuma ili HAK?

>>> Kolumna ponedjeljkom: Teorija lajkova na Facebooku

>>> Kolumna ponedjeljkom: Drukčiji pogled na temperaturu

>>> Kolumna ponedjeljkom: Do kojeg je datuma “dopušteno” čestitati Novu godinu?

>>> Kolumna: Braon novčanik

>>> Neobična božićna priča

>>> Kolumna ponedjeljkom: O napolitankama i retro predmetima

>>> Coca-Cola u alkoholnom piću – ne ili ne?

>>> Pet stvari koje treba reći novopečenim tatama, a o kojima se rijetko govori

>>> Treba li imati završen fakultet za pritisnuti gumb za izlaz u ZET-ovom autobusu?

>>> ‘Problem’ grada Zagreba o kojem se šuti: prometna traka ravno + desno skretanje na križanju Vukovarske i Miramarske

>>> O BMW-ima, mirisu urina i pedofilima: Opservacije svijeta kakve vam nikad ne bi pale na pamet

>>> Imate li i vi ovakvih problema s odijevanjem u Zagrebu?

>>> Političar, egotriper, putnik, voajer, djelitelj… Pronalazite li se u ovoj podjeli tipova fejsbuk korisnika?

>>> Pogled iz drugog kuta: Narodne izreke, kada ih ‘analizirate’ na ovaj način, nose još dublji (be)smisao

>>> Kako se nekad živjelo: Sve što Zagrepčani možda ne znaju o ‘zagrebačkom smeću’

>>> Šest tipova ljudi kakve susrećemo u ZET-ovim autobusima i tramvajima

>> Priče jedne mladosti: Vremeplovom iz 80-ih i Starog Novog Zagreba u sadašnjost Novog Starog Zagreba

>>> Pozdrav ‘bok’ karakterističan je za Zagreb i okolicu, koristimo ga stoljećima, no ovakvu analizu sigurno niste nikad pročitali

>>> Drugačija percepcija: Duhovite i prilično istinite ‘karakteristike’ Zagrepčana i Zagreba koje nećete naći u brošurama za turiste

>>> ‘Stari Novi Zagreb’: Predivan tekst pun nostalgije koji će vas dirnuti i podsjetiti na čar zagrebačkog prošlog života

Komentari