Treba li imati završen fakultet za pritisnuti gumb za izlaz u ZET-ovom autobusu?

FOTO: Erim Eco Bešić

Jutros me, dok sam se uobičajeno vozio dugavskim busom na posao, zapalo biti prvi na redu za izlazak kroz treća vrata busa na zadnjoj stanici na Glavnom. Neupućenima napominjem da prvo dvoje vrata otvara vozač, a treća i četvrta se otvaraju po želji, pritiskom na gumb pored vratiju. Ovakav sistem raspodjele otvaranja vratiju u prometalima gradskog prijevoza na relaciji Glavni kolodvor-Dugave funkcionira unazad dobrih dvadeset godina. Dakle, u danoj situaciji “visim” prvi na zatvorenim vratima koja su na nanometarskoj udaljenosti od mog nosa, a oko mene je statističko mnoštvo od barem petnaestero onih koji hodaju uspravno zadnjih tri milijuna godina. Stane bus, otvore se prvo dvoje vrata, mnoštvo izašlo iz prednjeg dijela busa već dobrano gazi “dm-ovu crtu” u Pothodniku, a ja sam i dalje u dugotrajnom poljupcu s vratima jer statističko mnoštvo pored gumba, iza i oko mene, ne radi ni a ni be, a kamoli da proizvede kompliciranu radnju njegovog pritiskanja.

Pa JE*EM MU MATERINU MATER I NJENU MATER masno i koso u caps locku, kao i trenutku oplodnje jajnih stanica raznih matera iz kojih su se razvili organizmi s kojima sam statističkom slučajnošću u tom trenutku bio okružen! Siguran sam da bi i kokoš, domaća vulgaris u italicu, i to ona statistički glupa, koja ima sposobnost skoka u visinu od cca 1 m, nakon dvadesetogodišnjeg opetovanja eksperimenta kljucnula taj gumb koji slobodu znači. Na Youtube-u postoje i video zapisi s National Geographica ili čega već koji to dokazuju. Da ne spominjem majmune jer bi nakon dvadeset godina eksperimentiranja i oni čovjekoliki i oni nečovjekoliki, i primati, i pavijani, i mandrilad, pritiskali gumb već kod Lisinskog. Jebote, ja kao fizičar razmišljam gdje su na vratima smještene fotoćelije i kuda prolazi snop fotona koji fotoelektričnim učinkom otvara i zatvara strujni krug čije stanje električne otvorenosti/zatvorenosti posljedično uzrokuje stanje mehaničke otvorenosti/zatvorenosti vratiju, a okolne amebe zarobljene u organizme statističke visine 171,5 cm stoje i kao relativno pametni nojevi okreću glavu u smjeru vozača doslovno tražeći izlaz iz situacije!

Nakon zakašnjelog otvaranja vratiju, koja su se, gle čuda, otvorila nakon što sam, neprirodno se pomičući unatrag, konačno pritisnuo gumb za otvaranje vratiju, ove će se alge, prabičaši i trepetljikaši preseliti na svoja radna mjesta u državnim i privatnim institucijama. Također će glasovati na izborima, derati se na svoju djecu kad dobiju četvorku iz matematike, govoriti predsjedniku vlade da je glup, žučno raspravljati o kurikularnoj reformi školstva i imati svoj stav o tome ide li Republika Hrvatska u dobrom smjeru.

>>> ‘Problem’ grada Zagreba o kojem se šuti: prometna traka ravno + desno skretanje na križanju Vukovarske i Miramarske

>>> O BMW-ima, mirisu urina i pedofilima: Opservacije svijeta kakve vam nikad ne bi pale na pamet

>>> Imate li i vi ovakvih problema s odijevanjem u Zagrebu?

>>> Političar, egotriper, putnik, voajer, djelitelj… Pronalazite li se u ovoj podjeli tipova fejsbuk korisnika?

>>> Pogled iz drugog kuta: Narodne izreke, kada ih ‘analizirate’ na ovaj način, nose još dublji (be)smisao

>>> Kako se nekad živjelo: Sve što Zagrepčani možda ne znaju o ‘zagrebačkom smeću’

>>> Šest tipova ljudi kakve susrećemo u ZET-ovim autobusima i tramvajima

>> Priče jedne mladosti: Vremeplovom iz 80-ih i Starog Novog Zagreba u sadašnjost Novog Starog Zagreba

>>> Pozdrav ‘bok’ karakterističan je za Zagreb i okolicu, koristimo ga stoljećima, no ovakvu analizu sigurno niste nikad pročitali

>>> Drugačija percepcija: Duhovite i prilično istinite ‘karakteristike’ Zagrepčana i Zagreba koje nećete naći u brošurama za turiste

>>> ‘Stari Novi Zagreb’: Predivan tekst pun nostalgije koji će vas dirnuti i podsjetiti na čar zagrebačkog prošlog života


Komentari