Odlučili ste prestati pušiti? Evo što vas čeka!

Presto sam pušit točno u 8:34 prije tri dana. Ovaj put razlog je čisto financijske prirode. Razvio je Filip Moris neku kemijetnu, pa je utrpo u kratki bijeli Malboro. A ta kemijetna je iskemijana tako da ti više ništa osim Bijelog kurcu ne valja. Pa moraš njega pušit. Za 30 kuna. Poskupio je dvije kune i kao to je malo, a nije malo. Jer sam se psihički bolje osjećo kad mi je izvratilo ona dva željezna kurčića nego sad, kad samo jami tri papirnata cenera. Napravili su još da Bijeli gori brže nego salaš u Malom Ritu. Jebote, ispušiš cigaru dok kažeš Pt u Pti Ber. Sad pušim kutiju i po, a nikad nisam tolko. Uzo sam u ponedeljak digitron da sračunam na kolko me sve to izađe mjesečno. I izašlo je na oko soma kuna. Hoće me, bogami, Filip M. zajebati na sve načine. Al neće, jer ja sam pametan čoek, pa ću zajebat ja njega.

Sad jedem mrkve. Volim ja to glodat, pogotovo one debele koje kad zagrizeš nikad ne znaš kaće i na kojem mjestu puknut. S mrkvama riskiram dentalno zdravlje, ali me zaboli za to zdravlje. Dobrom konju ionako niko ne gleda u zube. Pijem puno vode. Iz velke plastične flaše koju napunim na pipi. Onda na kauču potežem četničke gutljaje tako da glavom trzam natrag kao žrtva u spektakularnoj saobraćanoj nesreći. Vodu pijem i kad sam žedan i kad nisam. Popijem te vodurine više nego što peteročlana obitelj s dva psa potroši na tuširanje i kupanje u sedam dana u sedmom mjesecu.

Sonji sam u ponedeljak reko da mi kupi nikorete. Tolko sam se prepušio da sam bio sto posto da više nikad neću zapalit. A i pjan sam bio. Donijela mi ih je naveče. Kaže 80 kuna koštaju, pička im materina preskupa. A ja Bosanac, tvrdoglav ko magarac iz Filip Jakova, tad zacrto da neću zapalit sve dotle dok ih ne isplatim. Zajebo sam sâm sebe i neka sam. Sad treći dan žvačem žvake iz apoteke koje su ljute ko Hitler kad drži govor. Žvačem i one druge, normalne, svjetloplave. Tolko žvačem da ću uskoro imati jaču vilicu od Kedže nakon operacije. I veću od Kurt Rasela. Zadah mi je tolko leden da mogu međede obarat hukanjem. Ili spaljivat bradavice kriohukanjem.

Zatvorio sam se. Dobro mi je reko doktor Carić da to oće kad čoek prestane pušit. On je gastroenterolog koji mi je nedavno radio kolonoskopiju. Dobro to radi, šta jes, jes. Pričaću i o tome, ali drugom prilikom. Pet jebenih godina nisam preskočio WC odma nakon prvog gutljaja kave i trećeg dima cigarete. Svaki jebeni dan ujutro. To je uvjetovani refleks ko kod onog psa od onog psihijatra. Sad mi se taj refleks poremetio pa tri dana ne mogu srat. Imam taj problem ko da sam žensko. Još ću morati počet pit one jogurte s ljubičastim poklopcem i dodatna dva slova koja označavaju neku bakteriju što tjera govna van. Jutros sam se naprezo na WC-u tolko da mi je ipak nešto izašlo. Al nisu bila govna nego hemeroidi. I vanjski i unutarnji. Saće mi gaće smrdit i preko hlača pa ću morati dnevno dvoje gaća mjenjat. I jedne nosit na poso za slučaj da iskrsne nešto važno pa da ne smrdim po šupku pred ljudima. Tolko sam pun govana da bi u zatvoru zaobišli i oni zatvorski pederi. Oni nabildani i istetovirani koji ustvari nisu pravi pederi nego to moraju bit jer tamo nema pičaka.

Izbjegavam birtije. Šta ću tamo ako ne pušim? Da sjedim bez ruku ko sardina u konzervi, neću. Ne pijem pive. Ispašću iz štosa i baždara. A saće krenut onaj ritam od četri roštilja u četri vikenda jer je roštilj doba godine. Bojim se da se ne osramotim pred ljudima kad me smanta nakon četri-pet pivi. A stalno serem svima kolko mogu popit.

Nemam puno kriza, al kad dođu gore su od one bliskoistočne. Počne me peckat jezik tolko da bi ga najrađe odgrizo ko neki padavičar. Tad drmnem svjetloplavu žvaku i počnem se svađati s nekim na fejsari pa zaboravim.

Oni kojima sam moro reć da ne pušim govore: “Bravo. Sve se može kad se oće. Saš vidjet kako ćeš dobit okuse i fin apetit. I ten će ti se popravit, bićeš svjež u licu.” Jebe mi se za apetit i okuse, koji će mi kurac to? Da se opet nadebljam na sto deset kila pa onda vraćaj to nazad idućih godinu dana. Šta će mi ten, pa nisam Rakel Velč il Hajdi Klum da mi treba? Ionako sam star i faca mi je apšisala ko Željin dres zbog izrazito nezdravog načina života. Zato su meni draži oni koji govore: “Šta si koji kurac prestajo? De zapali.” A ja onda kažem onaj “ma neeeću” s dugim e kao da me boli kurac, pa sam si važan i karakteran.

Evo, sad je točno 3 dana, 2 sata i 51 minuta od kad sam presto. Sad sam siguran da ću izdržat svojih standardnih 28 dana dok ne puknem. I to je dosta. Da se čoek malo iščisti i da zaboravi na onu Morisovu kemiju od 30 kuna. A i da spriječim ekstra izdatke za mast protiv hemeroida, nikorete, ljute žvake, mrkve, skupe jogurte, suhe šljive i donat-em-ge.

________________________________________________________________________

>>> Kolumna ponedjeljkom: “Slatka” turopoljska jaja za “malog”

>>> Kolumna ponedjeljkom: Kokoš ili jaje – što je podcjenjenije?

>>> Kolumna ponedjeljkom: Dugoročna vremenska prognoza = kratkoročna uspavanka

>>> Kolumna ponedjeljkom: Promjena gume na autu – zvati kuma ili HAK?

>>> Kolumna ponedjeljkom: Teorija lajkova na Facebooku

>>> Kolumna ponedjeljkom: Drukčiji pogled na temperaturu

>>> Kolumna ponedjeljkom: Do kojeg je datuma “dopušteno” čestitati Novu godinu?

>>> Kolumna: Braon novčanik

>>> Neobična božićna priča

>>> Kolumna ponedjeljkom: O napolitankama i retro predmetima

>>> Coca-Cola u alkoholnom piću – ne ili ne?

>>> Pet stvari koje treba reći novopečenim tatama, a o kojima se rijetko govori

>>> Treba li imati završen fakultet za pritisnuti gumb za izlaz u ZET-ovom autobusu?

>>> ‘Problem’ grada Zagreba o kojem se šuti: prometna traka ravno + desno skretanje na križanju Vukovarske i Miramarske

>>> O BMW-ima, mirisu urina i pedofilima: Opservacije svijeta kakve vam nikad ne bi pale na pamet

>>> Imate li i vi ovakvih problema s odijevanjem u Zagrebu?

>>> Političar, egotriper, putnik, voajer, djelitelj… Pronalazite li se u ovoj podjeli tipova fejsbuk korisnika?

>>> Pogled iz drugog kuta: Narodne izreke, kada ih ‘analizirate’ na ovaj način, nose još dublji (be)smisao

>>> Kako se nekad živjelo: Sve što Zagrepčani možda ne znaju o ‘zagrebačkom smeću’

>>> Šest tipova ljudi kakve susrećemo u ZET-ovim autobusima i tramvajima

>> Priče jedne mladosti: Vremeplovom iz 80-ih i Starog Novog Zagreba u sadašnjost Novog Starog Zagreba

>>> Pozdrav ‘bok’ karakterističan je za Zagreb i okolicu, koristimo ga stoljećima, no ovakvu analizu sigurno niste nikad pročitali

>>> Drugačija percepcija: Duhovite i prilično istinite ‘karakteristike’ Zagrepčana i Zagreba koje nećete naći u brošurama za turiste

>>> ‘Stari Novi Zagreb’: Predivan tekst pun nostalgije koji će vas dirnuti i podsjetiti na čar zagrebačkog prošlog života

Komentari