EXPerimENT – KOLUMNA: Ko te šiša? (Je li svaki frizer gej?)

930

Od 1993. šišam se u frizerskom salonu Müller u novozagrebačkom naselju Dugave. Idem tamo na vlastiti rizik iako znam da je iz urbanistički kompliciranih Dugava nemoguće izaći svima onima koji tamo ne žive dulje od tri godine. Te su 1993. godine bile moderne fašističko-arijevske frizure, s jakim izbrijavanjem sa strane. Stoga je Müller među prvima uveo mašinice za izbrijavanje i time natjerao mnoge da kažu svoj zbogom retro bricama, koji su u ponudi imali samo šišanje/brijanje opciju, i to bez upita “Kako ćemo?” Meni je taj fašizam na glavi stajao k’o saliven, pa se od 1993. do dan-danas šišam u Mülleru. Osim toga, poznata je činjenica da muškarci nikad ne mijenjaju tim za koji navijaju i bricu. Prvo je pičkinski, a drugo uključuje objašnjavanja kako, koliko i što šišati, što je gore nego ženi prepričavati dosadni dan na poslu. U Mülleru oduvijek šiša Müllerica, kojoj zbog THE prezimena nitko ne zna ime, i njen sin Florijan. Florijan šiša u jutarnjoj smjeni, u vrijeme kad i ja tamo zađem jednom u mjesec i pol’ dana.

Dvadeset tri godine traje moja opsesija Florijanom u smislu odgovora na pitanje “Je li Florijan gej ili nije?” Nekome bi sâmo Florijanovo ime i zanimanje bilo dovoljno za potvrdni odgovor na ovo pitanje, ali meni nije. Jer ime jadan nije birao, Müllerica ga je tu gadno zajebala. Možda mu se djed tako zvao, pa mora nastaviti tradiciju obgrljenih imena u Müllera. A zanimanje frizera možda je morao odabrati da nastavi tradicionalni obiteljski zanat. Nadalje, visok je i više mršav nego normalne tjelesne mase, ali ima relativno zamjetan trbuh. Trbuh meće kvačicu u negej stupac jer gejevi jako paze na izgled i ne zapuštaju se. Nosi naočale plave boje što je li-la. Da je gejko peškić bile bi crvene ili roze, ove plave mogu proći pod metroseksualizam. Ima nježne ruke, ali Bože moj, imam ih i ja. Ne motam transformatore u Končaru, jeboga ćuko. Šiša me brat bratu četrdeset pet minuta, a cijela stvar može biti gotova za deset. Ostalih trideset pet minuta cicka, picka i licka koječim okolo moje glave. Pritom mi sedam do osam puta meće ogledalo iza glave i svaki put me pita standardno frizersko pitanje “Je l’ ovako dobro?”, na koje dobiva standardni mušterijin odgovor “A-ha, super”. Sve je to homoksualno u pičku mile materine, ali možda sve to radi samo zato što mu uvijek ostavim deset kuna tringelta. Kad šiša babu, priča o cijenama artikala na obližnjem placu. Kad šiša ženu, sve pršti o Euroviziji, i to ne samo o pjesmama nego i o garderobi i scenskom nastupu općenito. Kad šiša polućelavog napumpanog buldoga s tri crte na vratu, interesira se za potankosti iz teretane. Kad šiša mene, raspriča se o jučerašnjim sportskim događajima. Sve je to li-la, pogotovo Eurovizija, ali to mu je posao, jebiga. Tu se ne može utefteriti kvačica ni u gej ni u negej stupac.

Jutros sam uranio na šišanje, došao sam prije osam kad se Müller otvara. Dočekao sam Florijana pred vratima i prvi put ga vidio bez kute. Imao je majicu s natpisom “ZG prvaci” koju je Mamić dijelio na zadnjoj utakmici prvenstva s Rijekom. Opa bato! Odmah sam metnuo kvačicu napisanu debelim flomasterom u negej stupac u svojoj virtualnoj noti naslova Florijan. Kad me počeo šišati pitao me pitanje koje u zadnja dva dana stalno slušam: “Je l’ u subotu bio penal za Juventus?” Reko’ to je standardna priča, o tom penalu čak i muškobanjaste žene pričaju. Tu nema kvačice ni na jednoj strani. Ali, nogometna priča se razvila sve do Erica Cantone i njegovog legendarnog koljena u glavu navijaču Crystal Palacea, koje je ovaj zasluženo dobio jer mu je opsovao sestru dok je izvodio aut. Cantona je tada dobio dvadesetak utakmica zabrane igranja, ali i status Boga kod svih navijača svih klubova svijeta. Ovu nogometnu priču ne zna niti jedna trans/bi/homo/gej/lezbo/kvir/svi-ostali-paradirajući-prefiksi osoba na Kugli. Pred kraj priče zacvrčao mu je mobitel, pa se uz ispriku javio jer očekuje hitan poziv. Napregnuo sam sluh do maksimuma i čuo da dogovara s dečkima kartanje bele i dvije gajbe Žuje!!! KARTANJE i ŽUJA!!! U tom trenutku bacio sam svoj virtualni notes u pičku materinu, napisao boldano “NE!” ispod note i u sebi zaurlao: “Šišaj miško!” Ne zato što mi je drago da Florijan nije homoseksualac, nego zato što sam konačno nedvojbeno autoodgovorio na svoje autopitanje staro dvadeset tri godine. Nosi djedovo ime, šiša da nastavi obiteljski biznis, danas svi nose naočale u boji, ne mota transformatore u Končaru, cicka, picka i licka za tringelt.

Florijan dakle igra u mom timu. Nije baš neki igrač i možda cijelo vrijeme sjedi na klupi. Ali od danas znam da ispod svoje bijele kute ne nosi dres dugine raznobojnosti.

– – – – – – – – – –

NAPUTAK: Sva imena u tekstu su izmišljena.

________________________________________________________________

>>> nikilauda – “riječ” koja je označavala brzu vožnju

>>> EXPerimENT – KOLUMNA: Careless Whisper – nostalgična humorna priča koja će vas vratiti u 1985.

>>> Magnetska rezonanca iliti živ zakopan u grobu

>>> Skok preko tramvajske ograde – “atletska” disciplina u kojoj Zagrepčani dominiraju

>>> Tko to ne liže poklopac od jogurta?

>>> Račun sreće – matematički dokaz koliko smo svi mi nevjerojatno sretni

>>> Perfektna rešetka za roštilj – jedna od onih stvari kojima se muškarci dive

>>> HZZO – zadnji bastion “komunizma” u RH

>>> Pet dana za šankom u Čeh pubu – Mastercardom neplativo (drugi dio)

>>> Pet dana za šankom u Čeh pubu – Mastercardom neplativo (prvi dio)

>>> Ruža, Danica, Anka i Mirjana – imena koja utjeruju strah u kosti

>>> Odlučili ste prestati pušiti? Evo što vas čeka!

>>> Kolumna ponedjeljkom: “Slatka” turopoljska jaja za “malog”

>>> Kolumna ponedjeljkom: Kokoš ili jaje – što je podcjenjenije?

>>> Kolumna ponedjeljkom: Dugoročna vremenska prognoza = kratkoročna uspavanka

>>> Kolumna ponedjeljkom: Promjena gume na autu – zvati kuma ili HAK?

>>> Kolumna ponedjeljkom: Teorija lajkova na Facebooku

>>> Kolumna ponedjeljkom: Drukčiji pogled na temperaturu

>>> Kolumna ponedjeljkom: Do kojeg je datuma “dopušteno” čestitati Novu godinu?

>>> Kolumna: Braon novčanik

>>> Neobična božićna priča

>>> Kolumna ponedjeljkom: O napolitankama i retro predmetima

>>> Coca-Cola u alkoholnom piću – ne ili ne?

>>> Pet stvari koje treba reći novopečenim tatama, a o kojima se rijetko govori

>>> Treba li imati završen fakultet za pritisnuti gumb za izlaz u ZET-ovom autobusu?

>>> ‘Problem’ grada Zagreba o kojem se šuti: prometna traka ravno + desno skretanje na križanju Vukovarske i Miramarske

>>> O BMW-ima, mirisu urina i pedofilima: Opservacije svijeta kakve vam nikad ne bi pale na pamet

>>> Imate li i vi ovakvih problema s odijevanjem u Zagrebu?

>>> Političar, egotriper, putnik, voajer, djelitelj… Pronalazite li se u ovoj podjeli tipova fejsbuk korisnika?

>>> Pogled iz drugog kuta: Narodne izreke, kada ih ‘analizirate’ na ovaj način, nose još dublji (be)smisao

>>> Kako se nekad živjelo: Sve što Zagrepčani možda ne znaju o ‘zagrebačkom smeću’

>>> Šest tipova ljudi kakve susrećemo u ZET-ovim autobusima i tramvajima

>> Priče jedne mladosti: Vremeplovom iz 80-ih i Starog Novog Zagreba u sadašnjost Novog Starog Zagreba

>>> Pozdrav ‘bok’ karakterističan je za Zagreb i okolicu, koristimo ga stoljećima, no ovakvu analizu sigurno niste nikad pročitali

>>> Drugačija percepcija: Duhovite i prilično istinite ‘karakteristike’ Zagrepčana i Zagreba koje nećete naći u brošurama za turiste

>>> ‘Stari Novi Zagreb’: Predivan tekst pun nostalgije koji će vas dirnuti i podsjetiti na čar zagrebačkog prošlog života