Kolumna ponedjeljkom: Drukčiji pogled na temperaturu

FOTO: Wikimedia

Svladala me gripa iako sam se u zadnje vrijeme trudio što više jesti s poda zbog imuniteta. Sinoć se termometarska živa u mom podpazušju smjestila između brojeva 4 i 0, gorim tako da pušači koji su ostali bez vatre mogu paliti cigarete na meni. Svejedno, volim kad me “zgrabi” temperatura, a evo dolje i obrazloženja zašto.

Temperatura šalje ljude s posla domovima i omogućava im spavanje i po četrnaest sati dnevno. Rješava ih kojekakvih obveza koje ne gore jer gore gori bolesni obveznik. Pomaže roditeljima u odgoju srednje velike djece koja su zbog novonastale temperaturne situacije primorana samostalno se oblačiti i hraniti. Temperatura pruža idealnu inicijaciju za prestanak pušenja u onih koji to žele. Smantava te u pijano stanje danima za 0,00 kn. Tjera supruge da kuhanjem bespotrebnih čajeva muževima pruže uvijek željenu, no zbog društvene neprihvatljivosti nikad iskazanu, majčinsku pažnju.

Temperatura je najbolja dijeta, nije li? U nekoliko dana skida brat bratu dvije do tri kile. Ovdje valja spomenuti i onaj jedinstveni osjećaj ogromne gladi kad temperatura pri odlasku kaže “Kissy, kissy”. Volovi tada postaju predjela, a ukućanima život nakratko biva ugrožen zbog puke činjenice da im organizmi sadrže meso. Grižnja savjesti zbog unosa 12.000 kcal u 1/2 h u tom trenutku ne postoji.

Iako bezbojna temperatura ima specifičan okus i miris. Laže onaj koji kaže da ne voli okusiti onaj fini “trulež” u ustima pri kašljanju i pomirisati svoje podpazušje nakon što putem znoja paracetamol “istisne” djelić temperature iz organizma.

Fizikalno gledajući mnoštvo je pogreški pri svakodnevnom “baratanju” temperaturom. Dolje je ispisan izvadak mog “temperaturnog predavanja” u sklopu kojeg studentima pričam o temperaturnim pogreškama:

“Dobio si temperaturu. Dobio? Šta je prije nisi imao? Ili si imao temperaturu apsolutne nule? Netko ti je dao na poklon?” (jedva primjetni osmijeh)
Ispravno treba reći: “Moja je tjelesna temperatura povećana.” Dalje, kad “dobiješ” temperaturu, što uzimaš da bi je izmjerio? Toplomjer? Što mjeri toplomjer? Temperaturu, toplinu ili ništa? Ispravno treba reći: “Mama, donesi mi medicinski termometar, imam osjećaj da je moja tjelesna temperatura povećana.” No, to nije sve, daleko smo od kraja nabrajanja “temperaturnih” pogreški. Iznosi svih fizikalnih veličina međusobno su veći ili manji (ili jednaki) prilikom njihovog međusobnog uspoređivanja: veća sila – manja sila, veća brzina – manja brzina, itd. Viša sila je situacija kad moraš na veliku nuždu, a u nižoj brzini se vozi auto u zavoju. Dakle, jedino je temperatura, uz koncentraciju, viša ili niža. Pa šta je temperatura košarkašica da je bitno je li ona viša ili niža?! (šeretski osmijeh)
Naravno, ova “komparacija” temperature kao više ili niže očito se rabi zbog načina mjerenja i očitavanja temperature termometrom. Kakogod, umjesto “Imam visoku temperaturu” ispravno treba reći: “Moja je tjelesna temperatura povećana.” Nakon što si je “dobio”, “visoku” temperaturu “skidaš” ili “obaraš”??? Pa, što je temperatura? Neka laka djevojka, bitch, drolja, kurva? Ni silu ni brzinu ni magnetsku indukciju, koje su sve redom “žene”, ne skidamo ni ne obaramo, zašto bi onda skidali i obarali temperaturu? (sanaderovsko-namjerni osmijeh)
Ispravno treba reći: “Smanjujem svoju tjelesnu temperaturu.” S obzirom na činjenicu da je povećana tjelesna temperatura naš obrambeni mehanizam protiv bakterija i virusa koji su nas napali, a koji nikako ne vole “visoku” temperaturu i stoga ne haraju ili manje haraju ljeti, treba li “skidati” temperaturu dok je ona na pišljivih “trideset osam s tri”? Pa pustite temperaturu na miru, neka se bori sa zajedničkim neprijateljem, ona je na našoj strani! (faca lažne ljutnje)
Također je zanimljivo primijetiti da promjenu temperature od svega pola stupnja Celzijusovog jako dobro osjetimo na našoj guzici (36,9 °C – zdrav, 37,4 °C – bolestan), a povećanje vanjske temperature zraka od 2 oC (npr. s 12 °C na 14 °C) teško ćemo detektirati. To je dokaz koliko smo sami sebi važni, zar ne? Šalim se. Ili ne. (opet šeretski osmijeh)
Poveća li se našoj guzici temperatura za 3 °C, s 37 °C na 40 °C, život nam je ugrožen. Ovdje je zanimljivo primijetiti da ljudski organizam funkcionira u vrlo uskom temperaturnom području od svega stupanj-dva Celzijusov što mu omogućuju mehanizmi termoregulacije: grijanje pojačanim protokom krvi i hlađenje znojenjem. (faca lažnog oduševljenja)
No, to nije moj “problem”, to je “problem” biologa, neka vam oni objasne zašto je “dobro” pol’jevati se rakijom kad “dobijemo” temperaturu. (muški osmijeh jer je izgovorena najmuškija riječ na svijetu – rakija)
I još nešto. Ako izmjerimo tjelesnu temperaturu 37,6 °C, ovaj ćemo decimalni broj, umjesto uobičajenih “trideset sedam cijelih šest”, pročitati kao “trideset sedam SA šest”?! SA???!!! Vodafak?! Oprostite! (faca stvarne ljutnje; stanka za smijanje)
Svaki decimalni broj, npr. 3,4 čitaš “tri cijela četiri”, a ne “tri sa četiri”. Pa zašto onda pri očitavanju temperature koristiš SA za čitanje zareza??? SA??? Da je to ostavština nekadašnjeg srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog, ajde de, ali nije ni to. Srbi zarez čitaju kao “koma” ili “zarez”, oni u ničemu ne komplikuju pa tako ni u zarezu.” (ruke raširene u “Zašto, pobogu?” položaju čime završavam temperaturni monolog)

Mogao bih još štošta ispisati o drukčijem pogledu na temperaturu no nitko neće ozbiljno shvatiti slova autora kojeg je “zajahala” temperatura, i to “gadna”. Počinje me tresti zimica, pa mi je šćućuridba pod poplunom iduća radnja, kao i uživanje u barem 39 i kusur Celzijusovaca dok paracetamol ne počne ubijati ono što mi se uvuklo pod kožu. Pritom mi se živo fućka što napadam i “obaram” igračicu iz moje momčadi jer me na to tjeraju dodatna dva Celzijusa koje jako dobro osjetim na, a bogami i u svojoj guzici jer su tamo najdetektibilniji.

>>> Kolumna ponedjeljkom: Do kojeg je datuma “dopušteno” čestitati Novu godinu?

>>> Kolumna: Braon novčanik

>>> Neobična božićna priča

>>> Kolumna ponedjeljkom: O napolitankama i retro predmetima

>>> Coca-Cola u alkoholnom piću – ne ili ne?

>>> Pet stvari koje treba reći novopečenim tatama, a o kojima se rijetko govori

>>> Treba li imati završen fakultet za pritisnuti gumb za izlaz u ZET-ovom autobusu?

>>> ‘Problem’ grada Zagreba o kojem se šuti: prometna traka ravno + desno skretanje na križanju Vukovarske i Miramarske

>>> O BMW-ima, mirisu urina i pedofilima: Opservacije svijeta kakve vam nikad ne bi pale na pamet

>>> Imate li i vi ovakvih problema s odijevanjem u Zagrebu?

>>> Političar, egotriper, putnik, voajer, djelitelj… Pronalazite li se u ovoj podjeli tipova fejsbuk korisnika?

>>> Pogled iz drugog kuta: Narodne izreke, kada ih ‘analizirate’ na ovaj način, nose još dublji (be)smisao

>>> Kako se nekad živjelo: Sve što Zagrepčani možda ne znaju o ‘zagrebačkom smeću’

>>> Šest tipova ljudi kakve susrećemo u ZET-ovim autobusima i tramvajima

>> Priče jedne mladosti: Vremeplovom iz 80-ih i Starog Novog Zagreba u sadašnjost Novog Starog Zagreba

>>> Pozdrav ‘bok’ karakterističan je za Zagreb i okolicu, koristimo ga stoljećima, no ovakvu analizu sigurno niste nikad pročitali

>>> Drugačija percepcija: Duhovite i prilično istinite ‘karakteristike’ Zagrepčana i Zagreba koje nećete naći u brošurama za turiste

>>> ‘Stari Novi Zagreb’: Predivan tekst pun nostalgije koji će vas dirnuti i podsjetiti na čar zagrebačkog prošlog života

Komentari