Kolumna ponedjeljkom: O napolitankama i retro predmetima

Danas sam s djecom bio kod staraca. Kao i uvijek, stara je na stolu poslužila napolitanke. Pojeo sam sve jer su bile svježe i Kraševe. Pojeo bih sve i da nisu bile svježe i Kraševe jer su napolitanke uvijek drukčijeg, puno boljeg okusa, u gostima. Ista vrsta napolitanki, istog proizvođača, istog roka trajanja, otvorene na isti dan nakon pripravljanja, pohranjivane na jednakoj temperaturi i na jednakoj količini apsolutne vlažnosti, pri konzumaciji na domaćem terenu gube barem 70% ukusnosti od svog gostujućeg klona. Objašnjenje paradoksa boljeg okusa napolitanki u gostima najvjerojatnije se krije u materinim, ispod stola skrivenim, udarcima nogom u cjevanicu u stilu lijevog beka Millwalla, koji su na gostujućem terenu redovito slijedili nakon treće pojedene napolitanke, a sve u svrhu sprječavanja sramoćenja obiteljskog imena. Na domaćem terenu napolitanke gube gotovo svu svoju moć. Upravo je to razlog što se u visećim kuhinjskim elementima svakog doma mogu naći barem dva pakiranja nenačetih napolitanki koje tamo stoje toliko dugo dok jednom u dvije godine ne dođu gosti, ona rijetka vrsta ljudi koji su počeli izumirati početkom ovog stoljeća.

U gostima su čak i napolitanke od limuna ukusne. Gradska su djeca izbirljivija pa se napolitanke s limunom prodaju samo u ruralnim mjestima, i to u trgovinama mješovite robe. Tamo su obično smještene pored motičice za luk s ona dva šiljka za okopavanje, unutrašnjih guma-šlaufova za one ogromne crne seoske bicikle dvoipolmetarskog promjera kotača i špahtli za nabacivanje žbuke. Kad bolje razmislim, zašto se uopće proizvode napolitanke s limunom? Valjda je to nekad netko rekao da se mora, kao što je nekad netko rekao da se u svaki kolač moraju stavljati grožđice iako još uvijek nije rođeno biće u Svemiru koje ih voli.

Današnja djeca ne vole napolitanke, ni kod kuće ni u gostima. Ne vole čak ni lizati fil između dviju oblatni. Ne kažem da će puno toga propustiti u životu zato što ne jedu ni ne ližu napolitanke, ali kažem da onaj tko nikad nije lizao fil rascijepljene napolitanke ne može spoznati svu moć Milke s keksima ili Nutelle na žlici.

Dok sam ja, uz refilanja, tamanio sve napolitanke koje je stara imala u kući, djeca su u drugoj sobi otvorila retro ladicu koja nije bila otvorena po prilici dvadesetak godina. U toj retro ladici iz meni nepoznatog razloga stara čuva retro stvari. Nailazili su redom na sljedeće, meni sad već “podsvjesne”, stvari: rapidografe, frulu, debelu srebrenu kemijsku olovku sa četiri mine različitih boja, plavo-crvenu (više crvenu nego plavu) gumicu marke Faber Castell, melodiku, karte za Magarca, austrijske šilinge i groševe, abakus koji se onda nije tako zvao, zlatnu značku iz časopisa Studio, usnu harmoniku, trimer za šišanje na mehaničko stiskanje, onaj uski strip naziva Strip 84, puno tehničkih olovaka s 0,5 minama u bordo kutijicama a sve to u kutiji Frondi keksa, domine, crveni set s tri čakijice različitih duljina, otvaračem i vadičepom, žuti telefonska-žnjora privjesak za ključeve, puno pikula troperki, duple sličice “Fudbaleri i timovi” omotane crvenom gumicom za tegle i koješta drugo čega se sad ne mogu sjetiti. Usput, da “statistički” napomenem – onaj tko se sjeća većine ovih predmeta bliži je trenutku smrti nego rođenja.

Uzeo sam ručni trimer za šišanje dlaka na vratu i ramenima. Djeca su uzela usnu harmoniku za idenje na živce svima u sluhokrugu.

>>> Coca-Cola u alkoholnom piću – ne ili ne?

>>> Pet stvari koje treba reći novopečenim tatama, a o kojima se rijetko govori

>>> Treba li imati završen fakultet za pritisnuti gumb za izlaz u ZET-ovom autobusu?

>>> ‘Problem’ grada Zagreba o kojem se šuti: prometna traka ravno + desno skretanje na križanju Vukovarske i Miramarske

>>> O BMW-ima, mirisu urina i pedofilima: Opservacije svijeta kakve vam nikad ne bi pale na pamet

>>> Imate li i vi ovakvih problema s odijevanjem u Zagrebu?

>>> Političar, egotriper, putnik, voajer, djelitelj… Pronalazite li se u ovoj podjeli tipova fejsbuk korisnika?

>>> Pogled iz drugog kuta: Narodne izreke, kada ih ‘analizirate’ na ovaj način, nose još dublji (be)smisao

>>> Kako se nekad živjelo: Sve što Zagrepčani možda ne znaju o ‘zagrebačkom smeću’

>>> Šest tipova ljudi kakve susrećemo u ZET-ovim autobusima i tramvajima

>> Priče jedne mladosti: Vremeplovom iz 80-ih i Starog Novog Zagreba u sadašnjost Novog Starog Zagreba

>>> Pozdrav ‘bok’ karakterističan je za Zagreb i okolicu, koristimo ga stoljećima, no ovakvu analizu sigurno niste nikad pročitali

>>> Drugačija percepcija: Duhovite i prilično istinite ‘karakteristike’ Zagrepčana i Zagreba koje nećete naći u brošurama za turiste

>>> ‘Stari Novi Zagreb’: Predivan tekst pun nostalgije koji će vas dirnuti i podsjetiti na čar zagrebačkog prošlog života

Komentari

Komentari

loading...