MJESTO RADNJE: križanje Vukovarske i Miramarske ulice, smjer istok–zapad
UVOD (NAPUTAK ZA NEUPUĆENE):
Pet je traka – lijeva, ravna, ravna, problematična ravno+desna i desna. Žele li osobnim vozilom posjetiti centar grada, motorizirani stanovnici uglavnom Novog Zagreba moraju na problematičnom raskrižju skrenuti desno. U lijevu traku katkad zaluta pokoji automobil, dvije ravne trake relativno su prazne gledajući velegradskim okom, a u ravno+desnoj i desnoj u svako je doba dana više motornih vozila nego na rotoru u Parizu u vrijeme špice. Prešutno je i nepisano pravilo da ZG “ravnatelji” zauzimaju dvije strogo ravne trake, nikad diobenu ravno+desnu, jer time nepotrebno sužavaju tok limene NZG–ZG rijeke. Postoje napori i intencije da se u Ustav RH kao neki amandman ubaci podtočka neke točke u pročišćenom tekstu koja bi zakonski dopuštala i građanima preporučala da vješanjem na semaforskoj konstrukciji smrtno presude onima koji u ravno+desnoj traci ostanu u stanju mirovanja nakon što se zazeleni dopunsko-desna strelica na semaforu. Osim što bi njihova zanjihana beživotna tjelesa pružala primjer drugim drznicima koji bi se drznuli zauzeti “krivu” traku, u podtočki podtočke dodatno bi zakonski bilo dopušteno i: pod a) zatrijeti lozu ravno+desnih stajača; pod b) sadistički se iživljavati nad njihovim kućnim ljubimcima, pod c) javno spaliti cjelokupnu pokretnu i nepokretnu imovinu tih skotskih gnjida, uključivo i njihovo motorno vozilo na samom mjestu “nesreće” koju su prouzrokovali.
RADNJA, NJEN ZAPLET I RASPLET:
Sinoć sam se u svojoj VW Jetti igrom slučaja našao u Vukovarskoj, kod Gradskog poglavarstva. Prpao sam naizmjence po Fejsu i po WhatsAppu te podsvjesno i makinalno završio u krajnje desnoj traci na problematičnom križanju. Baš sam se tu “parkirao” pri povratku iz virtualnog u realni svijet, u kojem sam, krenuvši na Savu, promašio kraći put par križanja prije, jer sam: a) (službeno): smušen i “rasijan” kao profesor pred mirovinom koji nikad nije pio Gingko; b) (neslužbeno): kreten koji drka po mobitelu dok vozi. a) (službeno): Rabeći ustupak ljubaznog ZG vozača, uz pripadno dizanje ruke u znak vozačke zahvalnosti; b) (neslužbeno): Bezobrazno se uguravši ispred ćelavog solobrke koji je psovao i trubio jednakom decibelažom, uz pripadno dizanje ruke s ispruženim srednjim prstom u znak jebi-si-mater-ovanja, premjestio sam Jettu u ravno+desnu traku sa sljedujućim ne-pritiskanjem papučice gasa nakon što se zazelenila dopunsko-desna strelica. Tih petnaestak sekundi iščekivanja boljelo je više nego gol Temura Ketsbaiae za 2:2 na maksimirskoj travi u produžetku legendarne utakmice Dinamo-Newcastle devedeset i neke. U šesnaestoj sam sekundi stajanja na mjestu gdje se ne stoji oćutio zvučnu kulisu trubača iz Dragačeva na vrhucu svadbenog pira s dvjesto pedeset svatova u nekom zaseoku blizu Pirota. I neka sam. Roditeljica mi je na nekoliko sekundi bila u gangbangu s najmanje osmero njih. I neka je.
EPILOG:
Može se reći da se življenje glavnog protagonista ovog nemilog događaja nije umnogome promijenilo. Javno je sramoćenje potisnuo u dubinu podsvijesti smještenu na dnu kralježične moždine. Uskoro će napuniti četrdeset osam godina, živi mirno sa suprugom i dvoje djece u novozagrebačkom naselju Sopot. U svrhu zaborava psihičke traume, a po preporuci psihijatra, intenzivno se posvetio pisanju dugih tekstova o “ničemu”. U centar grada izbjegava ići autom pod izlikom da je teško naći parking.
>>> O BMW-ima, mirisu urina i pedofilima: Opservacije svijeta kakve vam nikad ne bi pale na pamet
>>> Imate li i vi ovakvih problema s odijevanjem u Zagrebu?
>>> Kako se nekad živjelo: Sve što Zagrepčani možda ne znaju o ‘zagrebačkom smeću’
>>> Šest tipova ljudi kakve susrećemo u ZET-ovim autobusima i tramvajima