Prošli smo put od ovisnosti do zaliječenja. Ovako izgleda hospitalizacija narkomana, kockara, alkoholičara….
Ovisnosti su još uvijek jedna od tabu tema današnjice. Ovisnost o kocki je tek nedavno uvrštena u ovisnosti. Alkoholizam je u našem društvu čak i prihvatljiv, a alkohol je sastavni dio naše kulture. Što se droga tiče, heroin je sotoniziran te je samim time njegova uporaba u blagom padu, no što je sa ostalim drogama?
Prošli smo put jednog ovisnika, od ulaska u Psihijatrijsku bolnicu Sveti Ivan na Jankomiru, do izlaska iz nje i nastavka funkcioniranja u društvu.
Pri samom ulasku u dvorište, dočekalo nas je dobro raspoloženo društvo. Iako smo očekivali svojevrstan otpor, on je izostao. Dapače, svatko od njih je progovorio o svom problemu,otvoreno, iskreno, s velikim žarom da put prema dugoročnoj apstinenciji bude uspješan. I s ogromnom željom da njihova priča dotakne javnost, da se sa zaliječenih ovisnika skine stigma jer osuđujući pogled javnosti projicira moralni defekt. A istina je drugačija.
“Liječeni ovisnici vrlo su vrijedan dio našeg društva”
Davor Bodor, dr. med. specijalist psihijatar, voditelj je dnevne bolnice za ovisnost o alkoholu, te također vodi program za liječenje ovisnika o kocki. Približio nam je sam pojam ovisnosti te probleme s kojima se jedan liječeni ovisnik susreće.
“Ljudi najčešće nisu svjesni da je ovisnost bolest. Dakle, postoje kemijske ovisnosti kao alkohol, heroin, kokain i ponašajna ovisnost kao što je kockanje. Postoje i neke druge aktivnosti koje, kada ih čovjek izvodi, djeluju nagrađujuće na njega, aktivira određene sustave u mozgu koji su nagrađujući, to nije samo kockanje. To je npr internet, seks, hrana, međutim, to je još uvijek u fazi istraživanja. Danas, imamo ovisnosti o psihoaktivnim tvarima i ovisnosti o ponašanju čiji je jedini predstavnik kockanje, no možemo očekivati da će i druge aktivnosti koje se istražuju ući u službenu klasifikaciju.”, objasnio nam je dr. Davor Bodor.
LIJEČENJE TRAJE CIJELI ŽIVOT: Ove bolesti iznova se vraćaju
Ovisnosti su kronično recidivirajuće bolesti, zbog toga koristimo pojam “zaliječenja”. Ovisnosti nije moguće izliječiti, samo zaliječiti u obliku apstinencija. Prilikom apstinencija recidiv, odnosno ponovni kratkoročni ili dugoročni korak u ovisnost, je moguć i očekivan.
“Ako ste alkoholičar, niste akutni alkoholičar. To nije prolazno ili kratko. Vi ste izgubili kontrolu pijenja za cijeli život, ne možete tu priču kontrolirati. Ove ovisnosti su dugotrajne, no mogu se zaliječiti. Vi možete apstinirati godinama. No, u razdoblju kada počinjete s apstinencijom i rehabilitacijom, očekivana je pojava recidiva. Mogu se javiti u cijelom tijeku vašeg oporavka, no osobito su česti i očekivani na početku apstinencije”, kaže naš sugovornik.
Oporavak, zapravo, traje cijeli život.
“Dakle, oporavak traje dugoročno, a ispresijecan je ponovnim povratcima starim obrascima ponašanja. Imamo prilike tome svjedočiti i na našim grupnim terapijama- postoje ljudi koji su dugogodišnji uredni apstinenti, no postoje i oni čije liječenje bude obilježeno kraćim ili dužim recidivima. Mi ih doživljavamo tehnički, ne u emotivnom smislu. To je očekivano. Cilj lječenja je dostatno educirati pacijente, da znaju prepoznati promjene u svom razmišljanju, ponašanju, emocijama koje vode u recidiv.”, rekao nam je dr. Bodor.
U priči o ovisnostima bitan je pojam žudnje. U nekim trenucima ovisnik ne može misliti ni o čemu drugom osim o zadovoljavanju svoje ovisnosti. U svakom trenutku se ta žudnja može vrlo lako prepoznati te spriječiti ponovni pad u ovisnost, pravovremenom reakcijom.
“Žudnja je očekivana kod ljudi koji pokušavaju prestati s ovisnošću. Žudnja je vrlo intenzivna na početku apstinencije. S vremenom je sve manjeg intenziteta, a ovisnik ima sve jače samopouzdanje pa se može i lakše nositi s eventualnom žudnjom. Postoje tehnike za prevladati žudnju. Najgori način za prolazak žudnje jest posezanje za ovisnošću. Ostale tehnike jesu traženje pomoći, razgovor unutar kluba, na obiteljskoj terapiji, javiti se u grupu potpore… Pojava žudnje je očekivana, ali ona ne mora završiti posezanjem u ovisnost. Može se jednostavno prevladati.”, objašnjava ovu opasnost psihijatar.
Uče ponovno živjeti, a okolina ih osuđuje
Put od ovisnika do uspješnog apstinenta uči ih ponovno živjeti. Koraci su mali, no bitni, a najbitniji su trud i potpora okoline.
Ponovno građenje odnosa i sudjelovanje obitelji ističu se kao važni faktori da bi ovaj put bio uspješan. I ostanak unutar sustava, da bi se ovisnik uvijek podsjećao na svoju bolest i nemogućnost kontrole opijata: “Nije poanta prestati piti. Ostati trijezan dugo vremena, to je već problem. Cijeli put ide malo po malo. Jako je bitan njihov aktivni angažman. Bitno je da aktivno sudjeluju u svom oporavku. Naučiti živjeti, zapravo ih se uči o njihovoj bolesti, a s druge strane oni imaju priliku preslagivati odnose u vanjskoj sredini. Što je veća mreža potpore, što je više ljudi uz njih oni će se bolje i dugoročnije oporavljati.“, objasnio nam je dr. Bodor.
Pri izlasku van, postoji određena problematika u društvu koja otežava liječenom ovisniku život van bolnice.
[box type=”success” align=”” class=”” width=””]Skloni predrasudama, moralnom osuđivanju i licemjerju, ni u ovom slučaju, društvo se ne iskazuje. Upravo ove predrasude razbija dr. Bodor: “Na bivše ovisnike se gleda osuđujuće, kao nekakav moralni defekt, kao da manje vrijede. Kada kažete alkoholičar, ljudi ih automatski gledaju kao na osobe koje imaju problem sa zakonom, koji su beskućnici itd. A to samo govori o nedovoljnoj educiranosti društva. Ovisnici koji dugo apstiniraju ustvari su vrlo vrijedni i aktivni članovi našeg društva koji zaslužuju drugu priliku. Kao i svi mi.”[/box]Doktor Orešković ovisnicima pomaže već tri desetljeća
Prim. Anto Orešković, dr.med. specijalist psihijatar, radi ovaj posao već 30 godina. Voditelj je odjela za alkoholizam i druge ovisnosti te nam je prezentirao program po kojem radi PB Sveti Ivan, ali i sam put od ulaska u bolnicu do izlaska van i funkcioniranja unutar sustava.
Liječe sve ovisnosti
“Naš program je namijenjen za sve ovisnike- alkohol, droga i kocka. Odjel ima 70 mjesta i možemo reći da je jedan moderan odjel za ovisnike. Koncipiran je sa djelom za detoksikaciju, za dio akutnih pacijenata koji su u apstinencijskim krizama, intoksicirani ili nešto treće što je vezano za komplikaciju s ovisnostima”, kaže nam prim. Orešković.
Nakon određenog vremena pomažu pacijentu da se opet vrati u svoju sredinu.
“Odjel je podijeljen na detoksikaciju, period otriježnjenja, i na detoksifikaciju, proces stabilizacije. Kad pacijenti prođu ove faze, idu na otvoreni dio odjela. Također, imamo specifičnost da pacijenta držimo dovoljno dugo te time dosegnemo jednu fazu prihvatljive stabilizacije. Faza resocijalizacije i povratka van se zove remisija. Dakle, pacijenta želimo dobiti u priču remisije a ako je potrebno da period prilagodbe povratka u obitelj na neki način zaokružimo i kod ovisnosti koje su trajale dulje, radimo jedan tip parcijalne hospitalizacije kroz dnevnu bolnicu, što je dobro i za ljude koji nisu u mogućnosti za potpunu hospitalizaciju.”, objašnjava prim. Orešković.
Obiteljska terapija bitan je faktor
Uz kontinuiranu obiteljsku terapiju do pet puta tjedno i klubove ovisnika put prema zaliječenju je učinkovitiji.
“Specifičnost našeg programa jest da je koncipiran na principu terapijske zajednice, a uključili smo i sistemsku obiteljsku terapiju. Naša bolnica ima pet obiteljskih terapija tjedno koje se odvijaju van radnog vremena. Pacijenti koji su završili liječenje dolaze na obiteljsku terapiju. Sam program je koncipiran na psihoterapijskom pristupu. Radi se na dobivanju uvida u patologiju odnosa koji su nastali, dijelu osobnosti koji uzrokuje patologiju odnosa, a sve se radi kroz uvid u grupi te mogu procijeniti funkcioniranje nekoga”, detaljno nam pojašnjava.
Prim. Orešković nadodaje i kako uz taj pristup procijenjuju funkcioniranje pojedinca, a medikamenti su samo pomoćno sredstvo.
“Pacijenti puno bolje prihvaćaju grupni uvid jer je grupa kritična masa u kojoj ljudi, koji su prošli nešto, imaju iskustvo, te mogu procijeniti funkcioniranje pojedinca. Terapeut je moderator koji sve to skupa prati. Primaran je psihoterapijski pristup, medikamenti su nam samo pomoćno sredstvo. Cijeli pomak se odvija na tom da jedna osobnost, dobivajući uvid u sebe, prihvati jednu drugu sliku sebe.”, govori primarijus, stavljajući fokus na obiteljsku terapiju i klubove ovisnika.
Dva nivoa za uspješnu apstinenciju
Dva ključna faktora čine jednu cjelinu bez koje uspješna apstinencija nije moguća, objašnjava primarijus.
“Ključne faktore za uspješnu apstinenciju možemo podijeliti na dva nivoa. Prvi nivo je pacijent. On dolazi ovdje i doseže jednu razinu stabilizacije. Drugi nivo je obitelj. Mi ta dva faktora analiziramo sistemskim pristupom”, naglašava i nadodaje kako upravo ovisnost pomiče granice između ta dva nivoa.
“Obitelj vodi jednu dinamiku, a pacijent drugu. Nama je cilj da napravimo krug, razbijemo granice i pacijenta i obitelj povežemo u cijelinu. Odmah tijekom liječenja, uključujemo pacijenta u obiteljski protokol i radimo s obitelji. U toj intereakciji se dobiva dio koji je po meni najbitniji- u bolnici počinjemo pacijenta tretirati kao da se radi o psihijatriji u zajednici. Pacijent ide na domicilni klub liječenih ovisnika dok je još u bolnici. U suprotnom se može dogoditi da se taj prijelaz ne odradi kako treba”, objašnjava nam iskusni primarijus.
[box type=”warning” align=”” class=”” width=””]”Kad izađu iz bolnice imaju potpuno organizirani sustav- kontrole u bolnici, klubove ovisnika i obiteljske terapije. Ovisnosti su specifične psihičke bolesti kod kojih je pristup pacijentu glede protokola isti kao kod dijabetičara. Dijabetes morate tretirati cijeli život, kao i ovisnosti.“[/box]
Sve mlađi i mlađi ljudi “navučeni” na kemijske i sintetičke droge
Primarijus Orešković govori o tzv. novim ovisnostima u obliku sintetičkih i kemijskih droga kao velikom problemu. Kemija je postala vrlo popularna i to među mlađim generacijama. A o nekim modernijim ovisnostima tek će se pričati.
[box type=”warning” align=”” class=”” width=””]”Heroin je kod nas u laganom padu. No, nove ovisnosti, kemija, amfetamini, metamfetamini, sintetske droge, ta priča je u stalnoj progresiji, a populacija koja to uzima je sve mlađa i mlađa. Kemijske droge najviše uništavaju mozak jer faktički pometu sinapse moždanih stanica i dovode do trajnih oštećenja. Tako i dolazi do posljedice u obliku heroina. Mentalni potencijali ovime degradiraju te ne možete očekivati da se neće prihvatiti nešto što je logičan nastavak. Kod nas sve ovisnosti imaju izuzetno puno prostora. Droge su u globalu stacionarne, kao i alkohol, a kocka je u izuzetnom rastu. No, i internet također. Također imamo populaciju koja je miks ovisnosti- krenu s internetom, pređu na kocku, pa na alkohol i na koncu na droge.”, upozorava.[/box]
Primarijus ističe transgeneracijsko prenošenje ponašanja kojim smo oštetili i nadolazeće generacije, prihvaćajući alkohol i kocku kao normalne stvari.
“Ako mi radimo na promidžbi alkohola i kladionica, ne vidimo ih kao ovisnosti nego kao nešto normalno, kako možemo očekivati da će nadolazeće generacije imati drugačiji stav? Radim ovaj posao 30 godina, nekada su muškarci prvi kontakt s alkoholom imali odlaskom u vojsku,a sada prvi kontakti s alkoholom kreću krajem osnovne škole. Hitno je potrebna senzibilizacija roditelja, ali i društva. Mi smo spustili granicu društveno prihvatljivog i neprihvatljivog”, odlučno tvrdi naš sugovornik
Licemjerje društva
Licemjerje društva je osnova cijele priče, smatra prim. Orešković. Sredstva ovisnosti su vrlo prihvatljiva, liječene ovisnike se etiketira, a obitelj se najčešće ograđuje od cijele priče, prebacujući odgovornost na okolinu i institucije.
“Zanimljivo je da stalno s nečim pokušavamo objasniti našu inertnost. Inertnost cijelog društva koje i dan danas govori o našem prostoru kao postratnom prostoru, nakon 20 godina. Uostalom, obitelj prebacuje svoju odgovornost na nešto drugo, bio to utjecaj vršnjaka ili materijalna kriza. Nevjerovatno je koliko roditelji nisu svjesni onoga što im se događa s djetetom.”, objašnjava primarijus.
Sve se zasniva na senzacijama. Bolnica je vrlo atraktivna u vrijeme blagdana ili u mjesecu borbe protiv, tada bi svi s njima razgovarali, otkriva prim. Orešković. A kreativne priče o nečemu što je problem, trebale bi imati mjesto kroz cijelu godinu. Način na koji se govori o ovisnostima je uvijek vezan za senzaciju. Kada se nešto dogodi ili kad se nađe netko predoziran.
