Njegovi tragovi još uvijek su vidljivi: Tko se sjeća kultnog Samoborček vlaka?

Prošlo je točno četrdeset godina otkako je slavni Samoborček posljednji put prošao svojom uskotračnom prugom od Zagreba do Samobora i natrag u povijest. Na posljednju je vožnju uz zvižduk dežurnog prometnika krenuo 31. prosinca 1979. u 20.40 sati.

Samoborček je opjevan u filmu Tko pjeva zlo ne misli, a i dalje je u mislima i srcu brojnih Zagrepčana.

Iako je vožnja Samoborčekom bila spora, klimava i nesigurna još i danas postoje mnogi koji bi se radije vozili takvim vlakom nego autobusima Samoborčeka.

Samoborček je od 16. siječnja 1901. prometovao trasom od kolodvora (u Adžijinoj ulici) preko Nove ceste, južno od sadašnje Toplane, preko Selske ceste (gdje je i sada vidljiva kućica prometnika odnosno nadstrešnica čekaonice), kroz naselje sjekući Stubičku, Klanječku i Zagorsku ulicu te je nakon toga vodila paralelno s prugom normalnog kolosijeka prema Podsusedu

Isprva je bio namijenjen pretežno za prijevoz tereta (zbog toga su i zagrebački i samoborski kolodvor bili dosta udaljeni od središta mjesta), zagrebački Samoborski kolodvor je u to doba bio u zgradi u kojoj je danas pivnica “Medvedgrad”, a bio je povezan, zbog mogućnosti pretovara tereta, spojnim teretnim kolosijekom sa Zapadnim kolodvorom (tragovi su vidljivi i danas). Brzina vožnje je bila 15-20 km/h, a ljeti su se putnici prevozili u otvorenim vagonima (dio te atmosfere vidljiv je i u poznatome filmu “Tko pjeva, zlo ne misli”). Širina kolosijeka je bila 760 mm (za razliku od normalnog željezničkog kolosijeka širine 1435 mm).


Bilo bi izvrsno da dođe do dogovora zagrebačkih i samoborskih gradskih vlasti, pa da se nove generacije imaju prilike provesti povijesnom trasom, naravno, koristeći novu tehnologiju.

Komentari

loading...
-->