Dolaskom jeseni za mnoge je Zagrepčane započelo omiljeno godišnje doba. Uz kišu i jak vjetar, jesen donosi mnoge radosti, a način na koji ona oboji krošnje i unese šarenilo u grad pridonosi njenu šarmu.
Jedna se Zagrepčanka u poruci redakciji prisjetila anegdote iz djetinjstva, koja je usko vezana uz jesen u gradu. “Jučer kad sam išla s posla sam uz rub pruge primijetila ježeke od kestena, kaj znači da su počeli dozrijevati. To me odmah vratilo u djetinjstvo, kad smo išli u berbu dok nas je hladnoća zebla za ruke i štipala nam obraze. Ali, miris kestena pečenog na bakinom šporetu na drva, to je nekaj nezaboravno” započele je ona i nastavila.
“Zapravo, sjetila sam se jedne anegdote koje se mi u obitelji već godinama prisjećamo. Protagonist je u njoj, naravno, moj deda. Mi smo inače iz Podsljemena, di i danas imamo razne gruntove. Za ovu je priču bitan komad šume koji je deda od svog tate nasljedil, on od svog, itd. To je dio šume koja je praktički unutar Parka prirode Medvednica“, pojasnila je.
‘Produžite dalje’
“I sad, priča ide ovak. Deda je išel u svoju šumu malo iskati kestene i prošetati se. Odjednom je naišao na nekog čoveka, koji si je fino trpal u vrećicu. Kad ga je čul, okrenul se prema njemu i grubo rekao ‘Produžite dalje, ja sam tu prvi došao’. Htio je reći da si je on bezeciral taj komad za branje kestena. Ali nije imal pojma s kim ima posla”, dodala je.
“Deda je inače bio baš ponosna osoba, posebno kad je djedovina u pitanju. ‘Ali moja je šuma’, brzo mu je odgovorio. Čovjek ga je zbunjeno pogledao, čak kao da mu ne vjeruje. ‘Privatna je šuma, moja’, pojasnio je deda i bez pardona se pridužio gospodinu koji je brao ‘na njegovom'”, zaključila je.
Podsjećamo, branje kestena u šumi dopušteno je, no isključio uz dozvolu Hrvatskih šuma, za one prostore koji su u njihovoj ingerenciji. Kad vam izdaju potvrdu, za osobne se potrebe smije ubrati do 10 kilograma kestena.
Zagrepčanku u Ilici prenerazila cijena omiljene poslastice: ‘Zamirisalo mi je’
