Dan Grada Zagreba obilježava se 31. svibnja, na datum kad je 1731. u velikom požaru stradao Gradec. U zgarištu je svojeg stana na Kamenitim vratima udovica Modlar pronašla neoštećenu sliku Majke Božje, kojoj je u prizemlju dala podići maleni oltar. Tristo godina kasnije, Zagrepčani se i dalje mole svojoj zaštitnici i slave svoj rodni grad.
Povodom Dana Grada čija je biskupija osnovana još krajem 11. stoljeća i svjedoči o njegovoj tisućljetnoj povijesti, čitatelje smo upitali zbog čega najviše vole život u Zagrebu. Mnogi su stanovici glavnog grada u komentarima ostavljali ljubavna pisma svome gradu.
“Rođena sam Zagrepčanka. To je moj grad, moja mladost, prvi izlasci, prve simpatije, prvi poljupci. Moje srce kuca za Zagreb”, napisala je čitateljica.”Tu je moj svijet, tu je moj dom i sve što imam u gradu je tom”, u rimi je napisala njena sugrađanka.
‘U duši mi i srčeku’
“Zbog dobrih ljudi i predivne Medvednice, svetih mjesta po Gornjem gradu i puno parkova”, još je jedan komentar. “Zbog svega onoga lijepoga, kaj nemaju drugi gradovi. Zbog toga volim život u svom rodnom Zagrebu. I ne veli se zabadava, da od Zagreba su samo ljepše Zagrepčanke”, tvrdi Zagrepčanka.
“Zato kaj ga volim u duši i srčeku mi. Nije se rodio k’o bi to razdrobio”, “Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče”, “Kad ga vidim, srce mi je ko kuća”, “Zato jer sam tu rođena i najljepši je na svijetu” i “Jednostavno volim Zagreb”, još su neki od komentara.
“Naprosto ga volim… Za ljubav ne treba posebna objašnjenja. Način života, djetinjstvo, mladost, školovanje. Moja su djeca četvrta generacija, prihvaćamo sve tko poštuje ovaj grad. Zelenilo, povijest, Marija Jurić Zagorka, August Šenoa,Tin Ujević… Pa Bože, toliko toga ima…gdje je kraj”, pita se Zagrepčanka.
Za Zagrepčanina se odmor na terasi pretvorio u napad: ‘Kad se jedna zaletjela na mene’
‘Previše nekulturnih ljudi’
Ipak, nisu svi ljubitelji glavnog grada Lijepe naše. “Tako grah pao. Premali je i previše nekulturnih ljudi na tako malom prostoru. Stalno je u magli, nema sunca osim na Sljemenu, tmuran i prljav. Grad da preživiš zimu zbog centralnog grijanja i onda s prvim suncem pobjegneš u pravu prirodu i u ljepši gradić na Jadranu. Iako, u ime ljepote može se i bez centralnog, pa onda ni zima nema smisla u tom gradu”, tvrdi jedna gospođa u komentaru.
“Ne volim život u Zagrebu, nego na selu, gdje ima voća i povrća bez pesticida i trovanja, mir i predivan život”, slaže se s njom još netko. Rođena tu, ali jedva čekam dan kad ću otići iz njega”, piše stanovnica Zagreba. Njena sugrađanka pak brani ovaj grad. “Zbog prilika za zapošljavanje i razvijanje sebe. Ovdje je baš lako živjeti i zaraditi dok u drugim gradovima to i nije baš tako. Ljudi koji žive u Zagrebu nemaju ama baš niti jedan razlog za žaliti se”, tvrdi.
“Rođena sam Zagrepčanka, rasla, odrasla i ostarila u Zagrebu. To je grad koji ima dušu, karakter i ljepotu. Kroz sve te godine i predivne uspomene on je rastao i uvijek je ostao svoj. Znate onaj osjećaj kada izbivate par mjeseci, pa vam u povratku kod ulaska u grad zatreperi srce i oči se ispune suzama. Eto, to je Zagreb meni”, opisuje Zagrepčanka.
‘Odma mi bude lakše’
“Nisam rođena Zagrepčanka, ali od prvog dana života u Zagrebu zavoljela sam grad, grad je zavolio i prihvatio mene. Zagreb je za mene bio i ostao simbol početka novog, ljepšeg poglavlja mog života, mojih najljepših godina”, otkriva došljakinja.
“Kad me život izudara i mislim da ne mogu više, na Črneku sjednem na dvojku do Glavnog i onda lagana šetnja prek Tomislavca i Zrinjevca do Trga. Pa do Katedrale i prek Dolca do Kamenitih vrata, pa na Markov trg i onda do uspinjače i tam si sjednem na zidić, pustim do kraja mozak na pašu i odma mi lakše bude”, zaključuje Zagrepčanin.
Neoštećena u pepelu izgorjelog grada: Znate li što se uopće obilježava na Dan grada Zagreba
