Da je život hrvatskih umirovljenika težak potvrđuje svakodnevnica s kojom se svakodnevno susrećemo. Inflacija koja je zahvatila Hrvatsku odličan je pokazatelj toga kako se hrvatsko stanovništvo nosi s nepredvidim situacijama, a da situacija ide u negativnom smjeru potvrdila nam je i jedna simpatična i prijateljski nastrojena umirovljenica koju smo su sreli u Konzumu.
Gospođa Anka (78) nam se obratila već pri ulazu, uz mjesto na kojem se nalaze asortimani voća i povrća. Već pri početku ove zanimljive priče nam je otkrila da joj je potrebna pomoć, odnosno da upišemo odgovarajući broj kod vaganja voća. Nakon što je dobila naljepnicu koju je zalijepila na vrećicu svojih naranača odlučila nam je ispričati svoju priču.
“Imam penziju oko 600 eura, baš razmišljam, došla sam ovdje kupiti najosnovnije namirnice i razmišljam unaprijed što ću kupiti, kako ću izdržati iz mjeseca u mjesec. Nekada sam mislila da nas umirovljenike čeka drugačija sudbina”, iskreno nam je ispričala.
‘Svakim danom je sve gore’
Kako nam je otkrila, svaki put prilikom kupnje namirnica je prati osjećaj poskupljenja. “A kako neću osjetiti ovo sve što se događa u našoj državi. Svaki put kada dođem, svaki put je sve skuplje i skuplje”, mišljenja je.
Kako nam je priznala, živjeti na mjesečnoj bazi sa 600 eura je pravi izazov. “Ma kakvi, pa vidite li vi koliko režije danas koštaju. Da ne govorim o lijekovima koji nama starijima, htjeli ili ne htjeli u svakom trenutku mogu zatrebati. Ipak je prije bila drugačija situacija, moglo se kupiti više. Ova inflacija nas dovodi do ruba”, navodi nam.
Pitali smo je što se promijenilo u odnosu na prije. “Prije sam ipak imala veću novčanu slobodu. Danas moram isto popratiti što je na akciji. Često mi i kći u tome pomaže, ona mi javi kada se prodaje nešto povoljno. Meso uzimam sad rijeđe u odnosu na ranije.”
‘Prije si mogao nekako živjeti’
Pitali smo je može li nam otkriti čime se bavila prije odlaska u mirovinu. “Radila sam cijeli život u trgovinama. To tada i nije bilo toliko loše. Mogu čak priznati da sam bila zadovoljna. Prije si imao malo, ali si nekako mogao živjeti. Sada imaš nešto, ali ne vrijedi”, rekla nam je.
Kako je priznala, uvelike joj u svakodnevnom životu pomažu djeca s kojima je u vrlo bliskim odnosima. “Ukoliko ne mogu izdržati do kraja mjeseca, oni su tu da mi to olakšaju život. Ma je li to sramota da nama penzija ne može omogućiti dostojanstveni život?”, nije skrivala svoje mišljenje za kraj.
