U grupi ‘Zakaj volim Zagreb’ na Facebooku osvanula je prekrasna snimka neba nad Zagrebom koju je jedan astrofotograf zabilježio sa Sljemena. Naime, na snimci su istaknuti tragovi meteora te čak aurora, koja nije bila uočljiva golim okom, ali ju je fotograf mogao zabilježiti.
Autor snimke je Boris Stromar, koji na Facebooku vodi profil Astrobobo, koji se bavi astronomijom i astrofotografijom. Osim što su njegovi uradci oku izrazito ugodni, također su i edukativni.
Najnovija snimka sa Sljemena koju je objavio rezultat je spajanja tri snimke zabilježene u noći s ponedjeljka na utorak.
‘Morao sam svaki posebno obraditi’
“Nebo nas je počastilo aurorom vidljivom iz cijele Hrvatske, u kombinaciji s maksimumom meteorskog potoka perzeida. Imali smo sreće da bude vedro i da Mjesec ne smeta svojom svjetlošću. Za pejzažnu astrofotografiju, ovo je ravno dobitku jackpota na lotu!”, napisao je uz objavu.
“Aurora se nažalost nije vidjela golim okom, ali je bila dovoljno sjajna za fotoaparat te je par puta i ‘zaplesala’. Uzmite u obzir da su ovi tragovi koji putuju po nebu uglavnom avioni, a ono što blicka je hrpetina satelita. Tragovi meteora su statični na nebu i morao sam svaki posebno obraditi tako da se trag zadrži na nekoliko idućih sličica videa, inače ih ne bi mogli uočiti budući da se javljaju samo na jednoj fotografiji, a video je reproduciran na 25 sličica u sekundi”, objašnjava.
“Primjetite u drugom kadru kako se meteori ne pojavljuju redovito. Nerijetko se događa da u kratko vrijeme bude preko nekoliko meteora za redom, a zatim bude dulje zatišje. Zato prilikom gledanja meteora treba biti strpljiv i promatrati barem 45 minuta u komadu. Koristio sam Nikon Z6 fotoaparat pri ISO 1600, s 20 mm objektivom f/1.8. Ekspozicije pojedinačnih fotografija bile su 10 i 15 sekundi. Dakle za 12 sekundi jednog isječka videa trebalo je fotografirati ukupno 50, odnosno 75 minuta”, pojasnio je astrofotograf.
Rijetko uočljivi fenomen
Aurora, poznatija kod nas kao polarna svjetlost je fenomen koji u Zemljinoj atmosferi nastaje kada brze (od 300 do 1200 km/s), električki nabijene čestice (na primjer ioni, elektroni), sunčeva vjetra uđu u Zemljino magnetsko polje pa se ubrzavajući se prema Zemljinim magnetskim polovima sudaraju s česticama zraka i pobuđuju ih na emisiju svjetlosti, najčešće na visinama između 90 i 150 kilometara. Posebno je sjajna u doba velike Sunčeve aktivnosti (kao što je pojava mnogih Sunčevih pjega i baklji).
Premda rijetko, polarna svjetlost se može vidjeti i sa srednjih zemljopisnih širina, i to kao crvenkasti sjaj na sjevernom obzoru (kao što se vidi u ovoj snimci). Dalje prema sjeveru, bliže polu, polarna svjetlost često izgleda kao velika plamena zavjesa koja visi s neba i njiše se lijevo-desno, a mogu se javiti i narančasti, zeleni i plavi “plamenovi”.
