Rad s djecom i osobama s posebnim potrebama je sam po sebi izazovan, a još više ako je u pitanju liječenje. Jelena Bagarić, dr. med. dent., specijalist je dječje stomatologije s dugogodišnjim iskustvom u radu s najmlađim pacijentima, posebno onima s posebnim potrebama. Poznata po svom strpljenju, empatiji i individualnom pristupu svakom djetetu, dr. Bagarić uspješno spaja stručnost i nježnost, stvarajući sigurno i podržavajuće okruženje u kojem djeca mogu razviti povjerenje i osjećaj sigurnosti tijekom stomatoloških pregleda i zahvata. O izazovima u radu s najosjetljivijim skupinama i ovoj posebnoj ordinaciji razgovarali smo s doktoricom Jelenom Bagarić.
Što čini Vašu stomatološku ambulantu posebnom u odnosu na druge stomatološke ordinacije?
Ambulanta za djecu sa smetnjama u razvoju je lokacijski odvojena ambulanta Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Razlog posebne lokacije ambulante je potreba pacijenata za boljim pristupnim putem i mirnijim okruženjem s obzirom na senzorne podražaje koje buka i gužva stvaraju te potencijalno uznemiravaju pacijenta. U ambulantu svakodnevno dolaze osobe s teškoćama u razvoju i djeca s izraženom dentalnom anksioznošću. Iako su u nazivu ambulante navedena djeca, ova ambulanta stomatološki zbrinjava i odrasle pacijente s teškoćama. U odnosu na druge stomatološke ordinacije, rad u ovoj je fizički zahtjevniji, a nerijetko zahtijeva znanje van stomatoloških okvira. Poznavanje razvojnih anomalija i mogućih popratnih sistemskih smetnji su osnova, a uz to je preporučljivo poznavati alate i tehnike koje će omogućiti prilagodbu pacijenta i ambulantnu stomatološku sanaciju.
Kako je došlo do ideje otvaranja ambulante koja se specijalizira upravo za djecu s autizmom i osobe s posebnim potrebama?
Otvorenje ove ambulante je bilo davne 1983. godine, a sve je krenulo s idejom omogućavanja stomatološke skrbi korisnicima ustanova poput Slave Raškaj, Vinko Bek, Tuškanac, Prekrižje, Centar za autizam i sl. U početku su postojali terenski pregledi stomatologa u ustanovama te daljnji dogovori sanacije u ambulanti. S vremenom, priljev vanjskih pacijenata, dakle pacijenata koji nisu pripadali ni jednoj od navedenih ustanova, je postajao sve veći i danas imamo toliko veliki broj pacijenata da nismo u mogućnosti odrađivati terenske preglede već pacijenti dolaze pojedinačno ili u grupama u ambulantu uz pratnju roditelja/skrbnika, njegovatelja, medicinskih sestara/tehničara ili asistenata ne samo iz Zagreba nego iz svih krajeva Hrvatske.
Djeca i odrasli s teškoćama u razvoju osjetljiva su skupina
Koliko je važno da postoje stomatolozi koji su dodatno educirani za rad s ovom skupinom pacijenata?
Za svaku skupinu pacijenata nam je jako važno da imamo stručnjake. Bol i potencijalne komplikacije dentalnih i oralnih patologija ne zaobilaze nikoga, ali je činjenica da je ova skupina pacijenata pod većim rizikom i da tijek napredovanja patologije zbog nemogućnosti održavanja oralne higijene i popratnih teškoća bude nešto brži.
Djeca i odrasli s teškoćama u razvoju su osjetljiva skupina, a nemogućnost sanacije je veliki problem. Posebni izazovi su u radu kod pacijenata s izostankom funkcionalne komunikacije pa pacijent nije u mogućnosti dati informaciju boli li ga nešto. Zadatak stomatologa je da osim kliničkim pregledom uz informacije dobivene od roditelja ili osoba koje žive s pacijentom prepozna potencijalni problem po promjeni ponašanja, smanjenju jela, buđenja noću i sl. Manjak dostupnih stručnjaka stavlja roditelje u frustrirajuću poziciju jer su izazovi prilagodbe pacijenta veliki, a posljedica nemogućnosti sanacije u ambulanti zahtijevaju daljnju sanaciju nekom od farmakoloških metoda (najčešće opća anestezija). Zato se na području cijele Hrvatske trenutno radi na povećanju broja specijalista dječje stomatologije, koji obuhvaćaju rad s ovom skupinom.
Koji su najveći izazovi u radu s djecom s poremećajem iz spektra autizma?
Poremećaj iz spektra autizma je neurorazvojni poremećaj kojem je temeljna teškoća komunikacija. Kako bi stomatolog prilagodio pacijenta na rad mora upotrijebiti određene tehnike koje su uglavnom bazirane na komunikaciji. Stoga je najveći izazov odraditi dobru procjenu razine razumijevanja od strane pacijenta i uspostave bilo kojeg oblika komunikacije. Pritom, bitno je naglasiti da komunikacija od strane pacijenta ne mora nužno biti verbalna. S druge strane, imamo izazove vezane uz poremećaj senzorike u stomatološkoj ambulanti. Oni su nažalost neizbježni tako da i tu primjenjujemo različite tehnike kako bi adaptirali dijete na ordinaciju.
Stomatološka ordinacija, ilustracija (Foto: Pixabay)
‘Neće biti strašno’
Kako pripremate dijete na pregled, posebno ako je u pitanju prvi posjet stomatologu?
Kada govorimo o tipičnoj djeci, djeci s dentalnim anksioznošću i djeci s teškoćama u razvoju glavna uputa je ista, a to je da prije prvog posjeta ne tješimo dijete rečenicama poput “Nemoj se jako bojati. Neće boljeti. Neće biti strašno”. Iako je jasno da su takve upute dane u najboljoj namjeri, nagovješćuju da posjet stomatologu neće biti ugodan. Takva priprema proizlazi iz vlastitog straha roditelja od stomatologa ili straha kako će dijete podnijeti prvi pregled.
Prvi korak je da to roditelj osvijesti, a drugi je da se usmjere na pozitivnu podršku vezanu za pregled npr. “Bit će ti super danas kod zubara. Brojat ćete zube, to je super! Blago ti se, voziti ćeš se na sjedalici koja radi kao lift.” i sl. Također, priprema može biti i u obliku igre pregleda i brojanja zubi ili vježbanja otvaranja usta brojanjem do nekog manjeg broja. To je jako korisno za dijete jer stvara određenu predvidivost pregleda. Idući korak je prepustiti se stomatologu koji će nakon procjene djeteta na prvom pregledu postepeno individualizirati upute i pomoći s daljnjom psihološkom prilagodbom djeteta.
Koristite li posebne metode komunikacije, pristupa ili opreme za djecu koja imaju osjetilne poteškoće?
Specijalizacija dječje stomatologije se velikim dijelom bazira na tehnikama i metodama psihološke prilagodbe. Uz pomoć njih provodimo neverbalnu i verbalnu komunikaciju i svakako nam uvelike pomažu u radu s pacijentima s teškoćama u razvoju. Osim naših standardnih metoda, ponekad pacijentima uključujem stomatologiji prilagođene socijalne priče, PECS ili vizualne kalendare. Odluku o metodi donosim u dogovoru s roditeljem, uglavnom se držimo onih koje je uveo stručnjak koji vodi dijete.
Kako pomoći djetetu na pregledu
Na koje načine roditelji mogu pomoći da dijete s autizmom lakše prihvati stomatološki pregled?
Brojanje je velika pomoć u svakodnevnom radu s pacijentima. Roditelji mogu brojati kada četkaju zube ili otvaraju usta da pokažu zube. Brojanje ne treba biti dužeg niza od broja 5 i između ponavljanja niza, trebaju raditi kratke pauze. Brojanje će u ordinaciji jako pomoći kao distrakcija s određenih podražaja u ustima jer se usmjerava fokus na nešto što je ponavljajuće i predvidivo, a to je pacijentima s poremećajem iz spektra autizma uvelike olakšavajući faktor. Po sličnom principu stvaranja predvidivosti i razlaganja određene radnje u manje dijelove funkcioniraju i svi pomoćni alati poput vizualnih kalendara i socijalnih priča i što se, naravno, uz pomoć edukacijskih rehabilitatora i roditelja također koristi za pripremu djeteta na pregled.
Kako se nosite sa situacijama kada dijete odbija suradnju ili ima snažnu senzornu reakciju?
Odbijanje suradnje je svakodnevni izazov u ovom poslu, ali zato je svaki radni dan zanimljiv. Ključno je procijeniti situaciju s obzirom na stomatološki status. Ako stomatološki status (količina prisutnih karijesa, je li nešto bolno ili ne itd.) dozvoljava da se postepeno radi na suradnji, tada je na stomatologu i roditeljima da zajedno, uz pomoć različitih alata i bihevioralnih tehnika ostvare suradnju. Također, postoje pacijenti koji će jednom jako dobro surađivati, a idući put slabije ili uopće ne.
Bitno je prepoznati manjak mogućnosti za suradnjom tog dana te prilagoditi intenzitet i vrijeme rada za taj posjet, ali isto tako ne dopustiti da se stvori obrazac izbjegavanja rada. U situacijama kada je stomatološki status nepovoljan, a suradnja neostvariva indiciramo sanaciju pod općom anestezijom. Nakon opće anestezije preporučamo daljnje uspostavljanje suradnje u ambulanti kako bi pacijent prihvatio rad u ustima uz jednostavne i neinvazivne postupke. Senzorna reakcija se dobro odrađenom verbalnom i neverbalnom distrakcijom može uvelike umanjiti.
Reakcije roditelja su od suza straha do suza radosnica
Kakve su reakcije roditelja kad pronađu mjesto gdje se njihovo dijete osjeća sigurno i prihvaćeno?
Reakcije roditelja u našoj ambulanti su jako iskrene. Od suza straha do suza radosnica, svega ima. Nekad plaču oni, nekad medicinska sestra Sanja i ja. Najljepše je kad vam pacijenti kažu da će oni biti zubari kad budu veliki, a počeli ste s pregledom u čekaonici jer ulazak u ambulantu nije bio moguć.
Djeca su najiskreniji pacijenti i u tim trenutcima znate da ste postigli maksimum u odnosu ugode i sigurnosti na stomatološkom stolcu.
Ima li dovoljno stomatologa u Hrvatskoj koji se bave ovom vrstom pacijenata?
Trenutno nažalost nema dovoljno, ali specijalizanata i specijalista dječje stomatologije je sve više pa predviđamo da će se u nekom trenutku poboljšati i situacija na drugim lokacijama Hrvatske. Na KBC-u Zagreb je velika odgovornost adekvatne edukacije stručnjaka pa slijedom toga to područje edukacije pojačavamo.
