Gradski vrtovi u Gradu Zagrebu parcele su koje koriste brojni Zagrepčani, pri čemu su iz Grada početkom ožujka objavili javni poziv za korištenje vrtnih parcela u gradskim četvrtima Novi Zagreb – Istok, Novi Zagreb – Zapad, Peščenica – Žitnjak, Trnje i Sesvete.
Inače, gradski vrtovi daju se na korištenje bez naknade na razdoblje od dvije godine, s mogućnošću produljenja, a postoje i liste čekanja za parcele. Projekt ‘gradski vrtovi’ postoji duže od deset godina te je pokrenut u ožujku 2013. godine, pri čemu je prvi gradski vrt osnovan u Novom Zagrebu.
Kako piše Klimatski portal, prema podacima iz Grada Zagreba, 1889 Zagrepčana trenutno koristi ukupno 2182 parcela na 15 lokacija gradskih vrtova. Vrtovi su najčešće smješteni na zelenim površinama koje su planirane za neke buduće namjene, a u međuvremenu se koriste za vrtove.
Pojava ‘divljih’ vrtova u Zagrebu
Nadalje, 2013. godine pokrenuta je i inicijativa za osnivanje zajedničkog vrta Prečko, odnosno prvog zagrebačkog vrta koji je nastao spontanim okupljanjem zainteresiranih građana. Okupljeni građani su pod imenom EkoEkipa Prečko, od smeća očistili odabranu gradsku parcelu koja se nije koristila i posadili urbani vrt.
Također, u Zagrebu postoje i takozvani ‘divlji’ vrtovi, odnosno vrtovi koji nisu pod upravom Grada, a prisvojili su iz građani koji su se odlučili obrađivati zemlju i uzgajati vlastitu hranu. Radi se o pojavi koja je raširena i mnogima dobro poznata u Zagrebu.
Primjerice, u jednom od ‘divljih’ vrtova u blizini Prisavlja sve je lijepo uređeno, iskopane su čak i septičke jame, sanitarni čvorovi te sagrađene drvene barake. Radi se o vrtovima u kojima se parcele nasljeđuju, iako ima slučajeva u kojima netko više ne može obrađivati svoju parcelu, ali je svejedno ne želi dati nekome drugome.
Doznali smo što se krije iza plakata na Trgu: ‘Medvednica se šepuri’
‘Ljudi su vrtlarili gdje god su stigli’
Inače, ‘divlji’ vrtovi dodjeljuju se neslužbenim putem, bez javnih natječaja, pa se parcele dijele među prijateljima i poznanicima, a korisnici si međusobno pomažu, obrađuju tuđe parcele ako treba, a međusobno dijele i povrće, sjeme i sadnice.
Arhitektica Cvijeta Biščević za Klimatski je portal opisala da Zagreb ima dugu povijest ‘divljih’, odnosno ‘nelegalnih’ vrtova. “Ima i ‘novijih’ lokacija koje su nastale 70-ih ili 80-ih kada su se gradile višestambene zgrade. Tada su ljudi iz neke okućnice preselili u neboder i bilo im je prirodno da nastave vrtlariti pa su zauzeli neke površine koje nitko nije obrađivao. Neke su gradske, neke su privatne”, navodi Biščević.
“Ljudi su vrtlarili gdje god su stigli. Negdje su takvi vrtovi inkorporirani u gradske, pa su postali njihov dio. To je slučaj, recimo, na Savici, a negdje je grad jednostavno ljude ‘pustio’ da koriste površine. Ima ih posvuda, ima jako puno tih površina”, objašnjava Biščević.
‘Građani su se na vlastiti rizik samoorganizirali’
Nadalje, iz Grada Zagreba objašnjavaju da na području grada, osim gradskih vrtova, ima i takozvanih ‘divljih vrtova’ koji su nastali “nelegalno na zapuštenom zemljištu različitog oblika vlasništva”.
“Građani su se na vlastiti rizik samoorganizirali, raščistili zemljište, nabavili alat i spojili ugodno s korisnim. Takve vrtove i danas najviše možemo naći na području grada Zagreba i to na području Dubrave, Travnog, Jaruna.
Divlji vrt na području naselja Savica koji je nastao samoinicijativno od strane građana na zemljištu u vlasništvu Grada dodatno smo uredili i opremili 2013. godine i kao takvog ‘legalizirali’ uključivanjem u mrežu Gradskih vrtova. Većina ‘divljih vrtova’ nije uređena i opremljena u sklopu projekta “Gradski vrtovi”, objašnjavaju iz Grada.
‘Ljudi često odustanu’
O prednostima i manama korištenja gradskih vrtova govorila je Nevenka Dimitrijević koja obrađuje parcelu u gradskom vrtu u Stenjevcu od 2014. godine. Dimitrijević objašnjava da rad u vrtu nije lagan te da ljudi odustaju jer se radi o fizički zahtjevnom projektu, a česte su i krađe materijala ili zemlje.
“Donesete par vreća zemlje, ostavite ih i onda ih nakon par dana nema. Ljudi odustanu, jer vide da to nema smisla. Ali mi koji smo starosjedioci, mi smo na to već navikli”, opisala je, a zatim navela i prednosti.
“Prošlu godinu uopće nisam kupovala zimi. Najbolje mi uspijevaju lisnate kulture, salata, kelj, raštika, poriluk, radič. Dok vi uložite u sjeme, sadnice, zemlju… Sve to košta, možda i više nego u dućanu. Ali, pojedem nešto što je moje, uživam u tome, družim se s prirodom. Glavni razlog je psihološki moment. Jako se opustite. Mogu vam reći i da je ovaj cijeli vrt kao jedna oaza i što se tiče klime i klimatske situacije”, zaključuje Dimitrijević.
