Zagrepčanin pretrpio teški strah na ulici: ‘Skužim krajem oka da me lik prati’

Tramvajska stanica (Foto: Ranko Suvar / CROPIX)

Vožnja u javnom prijevozu zna biti vrlo izazovna, što zbog gužvi, a što zbog različitih profila ljudi koji putuju pa se nerijetko znaju događati verbalni, ali i fizički okršaji, kao i neke bizarne situacije.

Jedan se Zagrepčanin požalio kako je u zadnje vrijeme primijetio sve više čudnih ljudi u vlakovima, tramvajima, pa čak i na ulici. “Pod čudnih mislim ili pod utjecajem nečega ili skroz bolesnih do te mjere da diraju druge ljude, tj. većinom mlade cure i žene.

Zagrebačka influencerica skrenula pažnju na problem u javnom toaletu: ‘Jako je neugodno’

Danas sam išao s Glavnog prema Vodnikovoj (pješke) i sreo sam nekog čudnog lika koji me pitao kako doći do Savskog mosta. Kažem mu da čeka tramvaj broj četiri i da je tu za tri minute. Zahvali se on meni, ja nabijem slušalice i svako svojim putem. Pređem zebru, pogledam naravno jel ide neki auto i skužim krajem oka da me lik prati, izvadim slušalicu van i kažem mu da je stanica iza nas i on kao ok i krene se vraćati na stanicu.

Meni u glavi već da nekaj ne štima pa sam malo požurio prek ceste i skužim da me opet počeo pratit pa sam stao, stavio ruku u unutarnji džep (imao sam ključeve unutra) i nekak napravio taj zvuk metala i pitam lika jel ima kakvih problema i najednom se ispričava kao on je nešto krivo skrenuo pa kaže da je dobio dobar kokain od nekog i ja sad gledam i niš mi nije jasno, čim sam skužio da je krenuo nazad sprint sam opalio i molio boga da me ne prati opet”, napisao je korisnik Reddita, a potom opisao i još jednu situaciju koja mu se dogodila.

‘Odmah je produžio’

“Putujem u vlaku sa curom i njenom sestrom, klasični HŽ kasnio, a vlak je bio krcat do bola. Nađemo mi mjesto i sjednemo i neki bolesni lik se namjerno počeo nabijat na njenu sestru onak konstantno, ja se ustanem i zamijenim mjesto s njom i frajer produži do drugih cura kaj su sjedile par sjedala dalje. Zbog takvih ljudi mi dođe da počnem nositi nekaj sa sobom jer se ni ja ne osjećam sigurno, a kamoli neka cura u 9, 10 navečer, a nedaj bože još kasnije”, poručio je.

U komentarima su mu se javili ostali sugrađani koji su se požalili da je u gradu takvo stanje te da se baš i ne osjećaju najsigurnije.

Nekim Zagrepčanima je dosta: ‘Ako neće Grad, napravit ćemo mi sami’


“Sve ih je više, a pandemija je izgleda one koji su bili na rubu još pogurala preko”, “Najveći grad s najvećim priljevom stanovnika koji nose svoje probleme sa sobom, a psihološku pomoć ne traže ili nisu svjesni da ju trebaju? Pogotovo ako je riječ o ljudima sa margine kojih je također sve više radi socio-ekonomskih prilika”, nizali su se komentari.

‘Svi su pod stresom’

“Zagreb je grad u kojem je najteže ostat normalan, svi su pod stresom u zadnjih nekoliko godina, za prosječnog poslodavca je vjerojatnije da će je*** ljude u mozak, cijena života drastično porasla, više droge kruži gradom i to je sad nekakva posljedica svega. Al to se sve gura pod tepih zbog toga što rješenje takvog problema ne doprinosi nikome tko bi potencijalno imao metode za riješiti ga, tako da im je puno efikasnije pretvarati se da taj problem ne postoji nego provesti”, smatra jedan od Redditovaca.

U komentarima se javila i jedna žena koja je pojasnila situaciju iz svog kuta.

Omiljeni zagrebački kvart došao na crnu listu: ‘Da mi je bar ovo netko rekao prije kupovine’

“Nažalost za nas ženskog roda ovo nije ništa novo. Kada sam bila u srednjoj imala sam toliko iskustava da sam ih prestala brojati. Bila mi je najgora činjenica da stariji muškarci, koji su očito shvatili što se događa, nisu napravili apsolutno ništa.

Situacije u kojima sam se osjećala nesigurno su uvijek uključivale muškarce. Kod žena psihoza izgleda tako da se deru po tramvaju ili pričaju same sa sobom. Osobno nikad nisam vidjela da su ikome napravile nešto, iako mi se čini da na njih ljudi reagiraju i to jako agresivno, za razliku od likova koji stvarno rade neku štetu. Iskreno za samoobranu nosim češalj za tapiranje, ne ovaj sa plastičnim krajem nego metalnim. Nije oružje, ne treba ti dozvola, a možeš učiniti dosta štete ako ciljaš dovoljno jako. Hvala bogu do sad nisam imala potrebe koristiti ga”, poručila je jedna Zagrepčanka.