Danas je 30 godina od događaja koji je trajno obilježio hrvatski nogomet i povijest općenito.
Najmanje se današnji dan 1990. godine pamti po nogometu, driblinzima, dobrim potezima ili golovima. Tog dana na Maksimiru je potekla krv, radile su palice, noževi, šake – uvertira u pravo ratno stanje koje se nažalost i dogodilo. Utakmica Dinamo-Crvena Zvezda morala je biti otkazana.
Tog je dana ozlijeđeno oko 200 osoba, a sukobi su se nastavili na samo na stadionu nego i po cijelom gradu. Mnogi navijači, posebice oni nacionalnog naboja (bilo s jedne ili druge strane), taj dan doživljavaju kao prvi čin raspada Jugoslavije i početak Domovinskog rata.
Tadašnjeg prvaka Jugoslavije i goste iz Beograda došli su bodriti njihovi navijači Delije kojih je u Zagreb pristiglo nekoliko tisuća, predvođeni Željkom Ražnatovićem Arkanom. Kao vođa Delija pojavio se sasvim slučajno, a na utakmicu je stigao s pištoljem, obučen u odijelo. No, nije on bio jedini “poznati” navijač gostiju iz Beograda na toj utakmici.
Na južnoj tribini maksimirskog stadiona, među pripadnicima Delija našao se i tada 20-godišnji Aleksandar Vučić, aktualni predsjednik Srbije.
“Tog se dana osjećala drukčija atmosfera. Gledajte, uvijek smo mi bili spremni na tučnjavu u Zagrebu, ali ovo je bilo nešto drukčije. Nas više od dvije tisuće krenuli smo vlakom, a prvi incident dogodio se već u Vinkovcima. I taj je bio gadniji nego inače. Odmah smo svi znali da se u Zagrebu spremaju neredi. Ali, ne oni između navijača Dinama i Crvene zvezde, već između Hrvata i Srba”, kazao je Aleksandar Vučić za “Vreme” 2010. godine.
“I mi i oni tada smo se osjećali moćno. Kod nas se tada podizao srpski nacionalizam, u Zagreb smo stigli u velikom broju. Nikada se neće ponoviti gostovanje na koje će otići toliko navijača Crvene zvezde. Navijači su stizali iz Gline, Petrinje, Knina, čitave Krajine, pa i dalmatinskog zaleđa. No, u to doba rastao je i hrvatski nacionalizam, pa su se i navijači Dinama osjećali slobodno i moćno. Na stadionu se osjećala iskrena mržnja, s obje strane čule su se pjesme najjezivijih sadržaja”, rekao je Vučić.
“Kad smo stigli u Zagreb, prvi put se dogodilo da nas je čekala vojska policajaca. Otpratili su nas do južne tribine. Međutim, mi koji smo bili iskusni prepoznali smo neke navijače Dinama koji su imali zadatak da prate hoće li se netko od nas izdvojiti, pa da ga prebiju. Prepoznao sam Šejtana, Sarmu i još neke. Nisam vidio Klokana i Sandra koje sam znao kao vođe Bad Blue Boysa. Onda sam doznao da su i ostali Zvezdini navijači to primijetili, pa su ih ispred jednog kafića presreli i pretukli”, tvrdi Vučić.
“Na kraju nas je policija spakirala u specijalni vlak. Sve su nas ispitivali dok nisu popisali valjda svakog čovjeka u vlaku. Ali, tu stvarno nije bilo neke naše velike krivnje. Skoro pa nikakve. Za svaki drugi slučaj mogli su reći da je bilo odgovornosti Zvezdinih navijača. Primjerice, u Splitu kada je bilo 2:2, 1987., više smo mi, Zvezdini navijači, čuda napravili, nego Hajdukovi.”, ispričao je prije deset godina za “Vreme” sadašnji predsjednik susjedne Srbije.
