Legenda hrvatske nogometne reprezentacije Mario Stanić donedavno je bio voditelj podcasta (Ne)uspjeh prvaka, emitiranog na Arenasport TV-u i YouTube-kanalu Sportskih igara mladih. U voditeljskoj će ga ulozi zamijeniti njegov nekadašnji suigrač iz redova Vatrenih, Goran Vlaović. Stanić je u emisiji ispričao svoju životnu priču.
“Dinamovac ili hajdukovac? Ja sam željovac! U Dinamu sam bio 11 mjeseci i bilo mi je predivno, ali onom dijelu sebe, odnosno svoje obitelji, koji su više hajdukovci. Recimo da sam 60:40 posto za Hajduk”. rekao je Stanić.
Mamić ga je najavljivao na sva usta, a u nevjerojatnom raspletu mogao bi završiti u Hajduku
Već nakon početka ratnih događanja, 1992. godine prešao je u Dinamo. Priznao je da ga je tada želio dovesti u Hajduk, no ostao je u Zagrebu, gdje je uspio stići nakon bijega iz sarajevskog ratnog vihora.
Nezaboravna anegdota
“Mjesec dana bio sam kod kuma u Njemačkoj pa me kontaktirao menadžer Predrag Naletilić. Vujadin Boškov htio me u Romi, Dušan Bajević u AEK-u, znali su za mene, ali ja nisam imao papire. Zbog rata, nismo mogli doći ni do kakvih dokumenata i onda je Uefa dala proglas da nogometaši iz ratnih područja mogu igrati s izbjegličkim statusom. Tada sam se vratio u Hrvatsku i stigao u Dinamo. Htio me i Hajduk, ali dosta stidljivo”, prisjetio se Stanić.
Kod trenera Ćire Blaževića koji će ga kasnije voditi i u reprezentaciji imao je novu ulogu.
“Na trenutke sam ranije bio i lijevi bek, u Željezničaru sam debitirao kao stoper, a u Dinamu sam bio prednji vezni, polušpica. Ćiro me htio jer sam bio dobar, ali gdje bi sa mnom kad je Dinamo imao odlične napadače Cvitanovića i Vlaovića?! Pa me stavio iza njih dvojice. Meni dobro, bolje da igram bilo što nego da ne igram. A u reprezentaciji me stavio na desnog beka”. veli Stanić pa dodaje:
“Htio sam igrati u Europi, ali jedan je razlog moga odlaska bila i ona ružna scena kad su Zdravko (Mamić, nap. a.) i šef (Ćiro Blažević, nap. a.) došli u klub pa je predsjednik Šoić bježao preko ograde. Tada sam osjetio da nisam na pravom mjestu. U Želji smo svi razmišljali kako je Dinamo gospodski klub, uređen, a onda vidiš drugu realnost i rekao sam Naletu da idem kamo god.”
