U utorak se održalo ročište na Županijskom sudu u Zagrebu, a na hodnicima se odvila prava drama. Naime, riječ je o sudionicima u slučaju koji se odvio 21. srpnja 2024. u krugu tvornice TPK na Žitnjaku. Prema DORH-u, optuženi je zaštitar tamo na dužnosti zatekao dvojicu muškaraca, braću, u pokušaju krađe kanti boje. Dok su bježali s mjesta događaja, zaštitar je iz službenog oružja ispalio nekoliko hitaca, a jedan je metak pogodio jednog od braće, A. D., u leđa.
Optužba tvrdi da je namjerno pucao u provalnike koji su se udaljavali dok se obrana temelji na tome da je zaštitar S. P. pucao u zrak. Također, optuženi se na početku suđenja izjasnio da nije kriv. U utorak su se dvojica svjedoka, od kojih je jedan brat ubijenog, D. D, i optuženi posvađali na sudskim hodnicima. Zbog toga je jedan od svjedoka od sudskog vijeća zatražio dopuštenje da napusti sud, a svoj će iskaz u postupku dati prilikom nekog od sljedećih ročišta, piše Jutarnji.
Naime, S. P. je ispred sudnice optužio D. D. da je tijekom ispitivanja lagao te mu je dobacio da bi mu brat i dalje bio živ da je na vrijeme pozvao hitnu pomoć. Dodao je i da ih je toga dana sigurno bilo pet ili šest u krugu tvornice, a da sada ispada kako je pucao na njih dvojicu zbog dvije kante boje.
‘Brat je tada bio pri svijesti’
Također mu je rekao kako je čuo da pokušava nabaviti pištolj kojim bi ga ubio. Zbog toga su D. D. i drugi svjedok od sudskog vijeća zatražili da ih primi u sudnici, gdje su tvrdili da im je S.P. prijetio. U zapisnik je ušlo da je D. D., koji se u postupku vodi kao žrtva, naveo da mu je optuženik na hodniku rekao da se raspitivao o njemu i da traži pištolj od nekih “Cig*na”, no da ništa od toga nije istina. “Ja da sam u tom trenutku imao pištolj, ja bih ga ubio. Sada bih ja bio u zatvoru, a on bi bio kao i moj brat”, rekao je D. D.
Odvjetnici obrane nastavili su ga detaljno ispitivati o tome što je radio u trenucima neposredno prije i poslije pucnjave. Zanimalo ih je, između ostaloga, koga je prvo nazvao nakon što mu je brat bio propucan te koliko je vremena prošlo prije nego što je pozvao hitnu pomoć.
“Kada je brat klonuo, nakon što sam ga odvukao u šumu, prvo sam nazvao M. B. Brat je tada bio pri svijesti i mogao je reći dvije-tri riječi. M. sam prvog nazvao jer smo odrasli zajedno i bio mi je kao brat. Nakon toga mi je trebalo dvije do tri minute da dođem do Radničke, gdje sam se sastao s njime, trčao sam do tamo. Prije toga sam bratu pružao prvu pomoć tako što sam ga držao budnim i polijevao ga vodom, a od M. sam tražio još vode da dam bratu. M.me pitao jesam li zvao hitnu pomoć i rekao sam da nisam, da ću sada. Nazvao sam hitnu pomoć nekih pet do šest minuta nakon što je brat klonuo”, kazao je D. D.
‘Ona se i dan-danas ljuti na mene’
“Sada mi je žao što ga nisam ostavio tamo, na mjestu gdje je upucan, i odmah pozvao hitnu. Ali bojao sam se za svoj život. Žao mi je, jer da sam to napravio, A. bi možda još uvijek bio živ, no ja to sada ne mogu znati. Ja od tada ne znam zašto je A. propucan”, dodao je D. D.
Obranu je dalje zanimalo jesu li M. B. i K. S. bili s njime uz brata u trenutku dolaska policije i kada su se točno pojavili na mjestu zločina, no svjedok je rekao da se toga ne sjeća od šoka i strke koja je nastala dolaskom policije. Također su ga pitali je li o svemu što se dogodilo razgovarao sa svojom šogoricom i suprugom A. D.
Među ostalim, obrana ga je pitala je li o svemu razgovarao sa svojom šogoricom, suprugom pokojnog brata. “Ona se i dan-danas ljuti na mene. Ona je tada bila trudna, rekao sam joj da mi je A. rekao da idemo tamo tražiti bakar, a ja sam mu rekao da ćemo mu ja i brat dati novac ako nema. Ona uopće nije znala čime se mi bavimo, odnosno da tražimo sekundarne sirovine. Mi to radimo od malih nogu, bili smo siromašna obitelj i majka nas nije mogla uzdržavati”, otkrio je D. D.
‘Žao mi je djeteta koje raste bez oca’
Zatim je okrivljeni S. P. imao nekoliko pitanja za svjedoka. “Žao mi je djeteta koje raste bez oca jer mu nije pružena hitna pomoć. Ali zanima me, kako se mogao upaliti alarm ako vi niste bili u prostoriji”, pitao ga je.
“Kako sam gurnuo ruku da uzmem dvije kante boje, morao sam se malo nagnuti i u tom trenutku se upalio alarm, rekao je D. D., na što je S. P. komentirao da laže i da u toj prostoriji uopće nije bilo senzora. Zatim ga je pitao je li još netko bio s njima tamo, a D. D. je odgovorio da nije i da je zbog toga spreman ići i na poligraf. Okrivljenik i njegovi odvjetnici na kraju su stavili primjedbu na svjedokov iskaz u cijelosti, ocijenivši ga nevjerodostojnim.
