(Uživo) Stručnjak otkrio gdje je Europa najviše pogriješila: ‘Nažalost, nemaju pojma što rade’

Medijska kuća Motus Media i portal Energreen.hr organiziraju dvodnevnu konferenciju “ENERGREEN – Od otpada do energije”, u Maistra City Vibes Hotelu International, Miramarska Cesta 24, u Zagrebu, koja okuplja ključne aktere iz područja okoliša, energetike, javnih politika i gospodarstva. Program je podijeljen u dvije tematske cjeline.

Prvi dan (21.4.) je bio posvećen gospodarenju otpadom, s naglaskom na najosjetljivija i društveno najkonfliktnija pitanja, od zbrinjavanja radioaktivnog otpada do učinkovitosti postojećeg sustava centara za gospodarenje otpadom. Kao je protekao prvi dan konferencije, možete pročitati na OVOM LINKU.

Drugog dana (22.4.) u središtu su energetske teme. Jedan panel posvećen je raspravi o prijedlogu zakona o nuklearnoj energiji u civilne svrhe, dok drugi panel donosi raspravu o tome kako Hrvatska gradi otporniji energetski sustav, koje su ključne investicije i politike u pripremi te kakvu ulogu u budućnosti mogu imati obnovljivi izvori, nove tehnologije i nuklearna energija.

Zajednička nit svih tema jest pitanje kako u uvjetima klimatskih, gospodarskih i društvenih pritisaka donijeti odluke koje su dugoročno održive, tehnički izvedive i društveno prihvatljive.

Drugi dan konferencije možete 22. travnja, od 10 sati, uživo u pisanom obliku pratiti u OVOM ČLANKU.

12:15 Panel “Energetska sigurnost u nestabilnom svijetu: Kako Hrvatska štiti svoj sustav?”

Na panelu će pričati Davor Štern, Dalibor Pudić, Nina Domazet i Zvonimir Novak.

Panel je počeo gospodin Štern: “Hrvatska može biti relativno sigurna u budućnosti, kao samodostatna s naftnim derivatima i plinom. Očito je da usprkos unutarnjim prijeporima, sve je to bilo dalekovidno. Moglo se više napraviti na spoju plinovoda prema jugu, Albanije, 1996. smo planirali to napraviti s Katarom, ali smo mi odustali jer nismo htjeli iz nepoznatih mi razloga.

Da ne bude sve tamno, dobro stojimo, imamo svoj terminal energija, imamo skladišta nafte, imamo uvjetno rafineriju koja može zadovoljiti sve potrebe za derivatima. Rijetki smo u EU koji smo samodostatni. Puno toga smo mogli, ali tu dolaze upit, kada imamo terminal, trebaju li nam rezerve. Razlike u cijeni LNG-a i prirodnog plina su znatne. Skladištenje nas puno košta”.

Dalibor Pudić je progovorio o razvoju plina: “Mi kupujemo samo skuplju energiju, kupujemo zbog zanemarivanja zadnjih 20, 30 godina. Ako pogledate EU, nismo puno napravili, ugljen se koristi u velikoj količini proizvodnji električne energije. Bit će ugljena, a kamoli plina. Možemo reći da s te strane će i dalje koristiti ugljen koji radi manje CO2. Stvaraju se dodatne emisije nego da nemate te nove termoelektrane na ugljen.

Da imate termoelektrane samo na plin, on bi bio značajno skuplji. Morate imati miks kako bi cijena bila konkurentna. Ako gledate strateški i na emisije CO2, nekad je Europa imala 12 posto udio u emisijama CO2, a danas je to sedam i nešto slično posto. Značajno smanjujemo, a taj je udio tu jer se globalne emisije CO2 značajno rastu. Za 15 godina s ovakvim trendom imat ćete 50 milijardi tona veće emisije CO2, a u Europi će to biti ispod dva posto.

Trebamo koristiti ono što je konkurentno, ali ne pod svaku cijenu. Jesam plinar, ali promatram sve energente, transport i distribucija plina je jeftinija od transporta i distribucije električne energije. Dakle, moramo imati energetski miks, moramo dobro raspodijeliti područja gdje je koji energent jeftiniji, gdje će se nabavljati jedna vrsta goriva, a gdje druga.

Imali smo 2,9 milijardi kubika plina, pokrili smo svoje potrebe. Došli smo do 700 milijuna i suočili se s padom. Kroz koju godinu mogli bi doći do milijarde kubika, što bi bilo oko 33 posto plina za naše potrebe. Naša administracija je još uvijek prespora da bude većih proizvodnja. LNG terminal je bio dobra odluka, što je pokazala i kriza u Ukrajini. To nam je osiguralo sigurnost u Europi i neke nove globalne pravce. Time smo povećali sigurnost sustava opskrbe u Europi.”

Nina Domazet je progovorila o održivoj energiji: “Nadovezala bi se na sugovornike, dali su dobar pregled situacije u Hrvatskoj. Skladište plina Grubišno polje je u krajnjem slučaju kroz izlaz plina iz skladišta da pad domaće proizvodnje bude manje. Skladište ima smisla, to nas spašava. Kad je riječ o električnoj energiji, u ovoj krizi vidimo da je svaki megabajt/sat koji možemo proizvesti na našem prostoru je ključan. Treba iskoristiti ono što imamo, ali ne pod svaku cijenu. Mi se u HGK zalažemo za to da se donese ta naknada. Jedino što je bitno je da je izgubljeno jako puno vremena.”

Zvonimir Novak se osvrnuo na Europu kao konkurenta u energiji: “Kada imate proizvodnju hrane i energiju riješenu, imate državu. Kada tu uključite i geostrateški položaj, to su tri stvari kojima Hrvatska raspolaže i to trebamo koristiti. Neke loše odluke u Europi, tako i Hrvatskoj, nas koče, ali to će se sve posložiti i mislim da Europa ima potencijal u zelenoj tranziciji. Ako gledate i strukturu potrošnje električne energije, ako vidite da solarna energija radi problem u mreži, to je znak da nemate industriju, najskuplja je električna energija navečer kada ljudi upale mašine, grijanje, hlađenje…”

Štern je potom progovorio o odricanju ruskih energenata od strane Europe. Uranija se nisu odrekli, pa je poručio: “Dokazalo se da su donosili krive odluke i to rade i dalje. EU će danas objaviti neke nove naputke koliko se možemo voziti, hoćemo li svi biti na biciklima… Ja sam već kupio tricikl jer mi bicikl nije dovoljno siguran. Nažalost, dokazalo se da europski političari nemaju pojma, ne znaju što rade.

Mi smo se tome prepustili jer nam netko stalno prijeti; prvo nećete ući EU, pa schengen, pa Eurozona… Jedna Njemačka, sila koja zna što radi, donese odluku o zatvaranju nuklearnih elektrane bez ideje kako nadomjestiti energiju. Palili su ugljene elektrane kao posljedicu. Kada su zabranili uvoz plina iz Rusije, odmoglo se Europi, više nego Rusiji. To su nepromišljene odluke iz Bruxellesea, oni razmišljaju što bi danas zabranili. Glas razuma u Europi ne vidim, ali se nadam da naši zastupnici moraju biti glasniji. Proliveno mlijeko je nemoguće vratiti”.

Pudić je otkrio kako vraćanje plina košta preko 15 000 eura: “To proizvodi stoka na ulici, tu količinu metana. To naše kompanije čini nekonkurentnima na tržištu. Direktor Honde je neki dan rekao da kada je bio u Kini, da neće proizvoditi aute kada vide koliko košta proizvodnja u Kini.”

Štern je pričao o političkim promjenama u Mađarskoj: “Nisam optimista o Mađarskoj. Bilo kakvo popuštanje u odnosu s Mađarskom smanjit će vrijednost MOL-a. To ovisi o našim političarima, hoće li oni moći napraviti strategiju za INA-u. Dopustili smo da se INA raspadne, nije što je bila. Posljedica je smanjivanje proizvodnje plina, nafte… MOL-u je nafta samo usput, vode ju financijaši. Istovremeno nitko nije vodio računa o Hrvatskoj, ostali smo bez strategije proizvodnje nafte i plina i ostali smo s pritiskom na JANAF. JANAF je ponovno izgubio na važnosti i nije bitan kao što je bio jučer.

Prepušteni smo dnevnim promjenama. Ne vjerujem da je Magyar evoluirao u ove dvije godine i ne vjerujem da će popustiti Hrvatskoj što se tiče MOL-a. Jedino ako Hrvatska kaže, ajmo sjesti za stol, ovo nam ne odgovara i to moramo riješiti. Mi smo dozvolili izvoz hrvatske nafte u Mađarsku, umjesto da se prerađuje u Rijeci, to rade tamo. Bolje da je domaća nafta u Hrvatskoj. Imamo perspektivu u Dinaridima, plin se nažalost istrošio brže nego što smo očekivali, ali u svakom slučaju moramo istraživati.

11:50 Razgovor 1 na 1 Denis Čamber, direktor obnovljivih izvora u Končaru, “Izgradnja novi kapaciteta obnovljivih izvora energije”

S gospodinom Čamberom pričat će se o temi izgradnje novih kapaciteta obnovljivih izvora energije. Denis Čamber je počeo: “Trendovi su jasni, što se tiče zadnjeg desetljeća, potrošači električne energije EU su vidjeli da nemogućnost osiguranja stabilnih izvor kroz fosilna goriva i svi su okrenuli električnoj energiji, na elektrifikaciju. To su prepoznali privatnici i državne kompanije i sve se više radi na obnovljivim izvorima energije.

Končar je to dobro popratio jer je od 2018. pa nadalje podredio tome. Sudjeluju u energetskoj tranziciji neke zemlje, što je pomoglo. Puno je partnera s kojima surađujemo. Recimo nedavno smo otvorili tvrtku u Rumunjskoj koja radi na sunčanoj elektrani, najčešće nastupamo sami u Hrvatskoj ili uz partnere. Ovisi od projekta do projekta. Vjetroelektrana u koju smo sada krenuli, izgubili smo neke resurse u tome pa smo s partnerima odlučili raditi na tome, jer nam je falilo resursa.

Većina projekata je na državnim zemljištima, ti projekti stoje i za nas i druge investitore . Zato smo se okrenuli manjim projektima, jedan od njih je Bjelovar za koju smo dobili jednu dozvolu, sada ćemo predati zahtjev za građevinsku dozvolu, očekuje se izgradnja u drugom cijelu ove godine. U Bjelovaru je to naš vlastiti projekt, spomenut ćemo i Beli Manastir. Spomenuo bi vjetroelektranu u blizini Splita, trenutno je tamo Končar od 2008., to su bili počeci razvoja vjetroagregata.

Mi smo u procesu re-poweringa, planiramo razvoj vjetroelektrane, suncoelektrane koji bi peglali u isto vrijeme. Tu možemo i spomenuti i re-powering za vjetroelektrane. Za postojeće lokacije, gdje je prostor već korišten, za te lokacije trebaju dozvole unutar godinu do dvije dana za re-powering. No to nije realno, moramo proći cijelu studiju o okolišu iako je to već odrađeno prvi puta. Nismo proveli sve što je EU zamislila u to doba. Vjetroelektrana s Paga je isto krenula u tom smjeru, u komunikaciji s ministarstvom možda to uspijemo ubrzati.

To bi moglo biti realizirano za tri godine optimistično, realno gledano, za pet godina. Za razvoj novih projekata najteži su priključci na mrežu. Tu je i okoliš u pitanju jer je lokacija već dokazana da nema negativnog utjecaja, ali i u hibridizaciji toga tu su i hidroelektrane, prostori na branama, nasipima, jezerima… Puno je kapaciteta koji su potencijal za korištenje, ali birokracija koči cijeli proces. Otkad je stupio novi zakon o električnoj energiji prije par godina, pričamo o periodu od pet godina, za pet godina se puno toga dogodi.

To je jedan od problema, da smo tu uspjeli nešto napraviti, zapeli bi na drugoj stanici, koja je jedinična naknada za priključenje. Možda ovih dana vidimo nešto novo i službeno, to su dva velika problema. Ministarstvo okoliša ne predstavlja problem, ali su zatrpani velikom količinom predmeta, što stvara poteškoće. Rekao bi da su tri točke da bi mali projekt. Prostorno-planski, mogućnost kvalitetnog priključka i da ta lokacija nema negativna utjecaj na mrežu i okoliš. Poslije vozim za Kutinu i idem potpisat raskid ugovora koji smo razvijali potencijalnu sunčanu elektranu.

To je prostor koji je već narušen, ali kroz Ministarstvo se ne prepoznaje da je to spašavanje lokacije, već je to drugačije viđeno te smo shvatili da projekt nećemo moći ispuniti. Ja bi rekao da treba stabilan regulatorni okvir i brža administracija da bi u Hrvatskoj napredovali. Tu možemo spomenuti mrežu o naknadi za priključenje. Naše stajalište je da jedinična naknada mora postojati i treba iznositi onoliko koliko je potrebno da se ta mreža obnovi i tako bi došlo do većeg zamaha da se izgrađuju nove stvari.

Može i veća naknada, samo da se nešto pokrene. Končar će ostati primarno proizvođač opreme i inženjering kompanija koja pruža usluge kroz razne segmente. Mi smo do sad u šali znali reći da nismo globalna kompanija, ali da smo globalno prisutni. Izvozili smo po velikom broju zemalja, ali kontinuiranu prisutnost, nismo je imali. Najveći fokus je na tržištima sjeverne i zapadne Europe gdje smo i sada prisutni. Uz još veći iskorak bit će još bolje, a spomenuo bi i sjevernu Ameriku.

Planovi za širenje koje smo imali na Bliskom istoku, to nam sve otežava, ali ne i za sjevernu Ameriku. Na Bliskom istoku smo radili u Iraku, svi zaposlenici su se vratili na svu sreću, ali ta rekonstrukcija elektrane nam stoji i ne znamo što će se dogoditi dalje. Čekamo rasplet situacije”. Progovorio je i o projektu baterijskih vlakova: “Jednom kad sve pruge budu elektrificirane, potrebe za baterijskim vlakom neće biti. Mi to razvijamo u zemljama istočnog bloka, ali to ostaje tamo. Pruge po zapadnoj Europi su elektrificirane pa nema veće potrebe za time.”

11:15 Razgovor 1 na 1 s Martinom Tuschl, direktoricom u Sektoru za geotermalnu energiju, Agencija za ugljikovodike

Martina Tuschl prvo je progovorila o izazovima u razvoju geotermalne energije te može li Hrvatska iskoristiti potencijal u ovom polju i koji je to potencijal u geotermalnoj energiji: “O potencijalu, u brojkama, teško je pričati. Hrvatska ima potencijal i ekološki potencijal. 70-ih i 80-ih kada se bušila nafta u Hrvatskoj, geotermalna energija bila je nusprodukt toga. Voda se veže za ulje koje pliva na njoj.

Te geotermalne bušotine smo zanemarili, nisu se iskorištavale, eventualno za toplice. Sada kada su krenula istraživanja o tome, imamo dobru podzemnu sliku Hrvatske. Najplići pješčenjaci su za poljoprivredu, dublji i topliji izvori su za električnu energiju. Koliko novaca, toliko potencijala, kao i u svim izvorima. SAD ima jeftinu nuklearnu energiju, geotermalna energija u Europi je skupa.

Kada velikani ulaze u to, cijena se skuplja, 6,5 do 7,5 milijuna eura košta u Hrvatskoj jedan kW elektrane. Govorimo o potencijalu, jedina geotermalna elektrana kod Bjelovara radi na jednoj bušotini. Imamo 70-ak takvih prostora gdje možemo razviti geotermalni potencijal. Zbog cijene je svaka bušotina rizik. Lokalne zajednice zbog direktiva moraju uzeti u obzir obnovljive izvore energije, toplinske mreže će se morati prebaciti na to.

Nedostaje financija, ali i znanja. Mi smo to uvidjeli i zato smo pokrenuli financiranje nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Izbušili smo četiri bušotine u četiri grada, pa smo znanje prebacili u regulativu. Zaprešić, Velika Gorica, Vinkovci i Osijek. Potvrdili smo geotermalni potencijal, svaka ima drugačiju temperaturu… Najdublja bušotina je na 1100 metara, a to je u Gorici.

Teško je lokalnim zajednicama imati znanja za takva bušenja, zbog čega smo se mi uhvatili tog posla. Još imamo znanje za to da možemo napraviti elaboraciju prostora, administrativno i tehnološki to provesti. Ako su geotermalne bušotine financirane poticajima, isplative su za lokalne zajednice. U Europi ima puno tih toplinskih sustava, imamo Beč koji ima cijeli toplinski sustav, Kopenhagen, Pariz…

Čak i Zagreb bi to mogao, imaju dozvolu za pridobivanje geotermalnu energiju, ali ulaziti u to je nešto drugo. Ne volimo kada se uspoređujemo s drugim zemljama, drugačija je to geologija. Lokalnim zajednicama treba pomoć, često govorimo kako se nešto ne može, a u Hrvatskoj je jedan Zakon dobro postavljen za dobivanje dozvole za geoterme. U Europi bi se to trebalo povećati i na tome se sada radi. Sve je stvar novaca”, poručila je za kraj.

10:24 Prvi panel, “Nuklearna energija i sigurnost Europe: Zašto je Hrvatska donijela novi zakon?”

Na panelu će pričati Davor Grgić, Luka Brkić, Josipa Pribanić te Ilijana Iveković. Prvi se obratio profesor Davor Grgić koji je odgovorio na pitanje je li Europa prenaglo odustala od nuklearne energije: “Nisu sve zemlje jednako postupile kada je riječ o energetskim potrebama. Različite zemlje su tome različito postupile. Tipični primjer je Njemačka, mogu razumjeti da ne uđete u nove promjene, ali ta zatvorite sve nuklearne elektrane i onda otvorite termoelektrane, ne kužim logiku.

Bili su temeljiti u razgradnji elektrana da sada ne mogu nazad. U SAD-u je trend da se elektrane vraćaju po potrebi za energijom. Ako želite zadovoljiti energetske potrebe, to bi bili obnovljivi izvori energije. Ovisi koliko vas plin košta, sada kada je poskupio, toga fali. Cijela energetska tranzicija se dogodila kada je Europa smanjila svoje potrebe. Moramo biti svjesni situacije koja nas okružuje. Nijemci su otkrili da obnovljivi izvori nisu stabilni, kada to nije bila nuklearka, bio je ugljen. Oni to pokušavaju zamijeniti nuklearnom energijom. Teško se vratiti iz jednog takvog otklona. Napravili su puno obnovljivih izvora, ali to nije riješilo problem. Jesu li naučili na greškama? Lakše bi im bilo da financiraju građenje negdje drugdje, da se okrenu ‘zelenima’ i da ih sada brane.”

Potom je pričao Luka Brkić: “Kad je riječ o Njemačkoj. Angela Merkel koja je tada bila alfa i omega, je dovela i energetsku politiku u EU. Iza svake dvojbe da je Europu to koštalo i da će još više koštati na razne načine. Energija i izvori nisu jedini problemi, Europa zaostaje i tehnološki. Skuplje plaćanje Europe smanjuje konkurentnost. To je zdravi razum. To je tako, ali ono što treba spomenuti mi govorimo, kada pričamo o Europi, pri tome govorimo u singularu, a EU je u pluralu, nezgodnom pluralu, to je 27 članica i sada imate koordinaciju na razini EU.

To je temeljni problem EU, prema mom sudu, ne može izvoditi neke javne politike koje izvode same zemlje, članice ili primjerice SAD. Kako da postanu singular, definitivno je to veliki problem Europe kada gledate globalne odnose moći. Kako odgovoriti na krize, rat u Iranu i Ukrajini, Africi… Ona ne može djelovati kao unutarnji akter, to nije problem samo Mađarske ili Orbana koje od jučer nema. Ima niz boljki, pa i ove o kojima govorimo.

Odricanje ugjikovodika iz Rusije mogu gledati iz ekonomske perspektive. Geopolitika nam se vratila na velika vrata, to je problem s Europom, međutim, ispast će da je branim, iako sam veliki kritičar. Političkom establišmentu EU-a nikako ne vjerujem. Ništa me ne čudi što smo zaglavili gdje jesmo. Govorimo o europskoj konkurentnosti, to su različite konkurentnosti, Hrvatska, Francuska, Njemačka, sve je drugačije…”

Josipa Pribanić je pričala o nuklearnoj tehnologiji: “Što znači jesmo li spremni na nuklearnu energiju? Kao Europa i Hrvatska, jesmo li spremni na to? Generalno jesmo, ovisi o kojem djelu Europe pričamo. Francuzi imaju puno nuklearnih elektrana. Što se tiče Hrvatske,, možemo biti spremni, imamo veliku količinu znanja koncentriranu na par ljudi, primarno na FER-u. Mislim da kroz neki period može se razviti ta kompetencija. Jedna od veliki prednosti nuklearne energije je to što je jako puno toga regulirano, poznato i postoje upute te nema puno prostora za isprobavanje. Tako da mislim da na taj način možemo biti spremni. Dobra je stvar da Europa ide u tom smjeru.

Profesor se dotaknuo Poljske koja radi ogroman iskorak prema nuklearnoj energiji, trajat će to dugo i jako je skupo jer je to velika investicija. Njima treba energija i idu korak po korak. Planiraju imati konvecionalne i SMR nuklearke. Najveća prepreka u primjerni nuklearne energije, ja vi rekla financijska ili birokratska. Puno je birokracije koju treba riješiti, postaviti zakone, to smo vidjeli kod Poljske. Treba uzeti u obzir da izgradnja elektrane traje dugo i inicijalni troškovi su jako veliki.

Znanje u 2026. je nešto što se može savladati, nije za zanemarit da jako puno Hrvata radi u nuklearnoj elektrani Krško i koja znanja imaju. Ljudi misle da toga nema kod nas, ali Krško je jako blizu. Jedna je od rijetkih elektrana koja na pozicijama imaju visokoobrazovane ljude, što nije slučaj svugdje. Oni kontinuirano dobro održavaju elektranu, to nešto znači, kao i količina zaposlenih koje mi imamo tamo. Ljudi to ne uzimaju u obzir, koliko je to znanja.”

Ilijana Iveković je pričala o procedurama: “U deset godina dobiti funkcionalnu nuklearnu elektranu? Za to je jako važna politička volja i odluka koja se neće mijenjati. Na primjeru Poljske, oni su prije 2010. odlučili graditi nuklearnu elektranu, politička volja je to gurala još od tada. To je važno. Fantastično je da postoji ta volja kod nas, treba nam kontinuitet. Mi imamo zakonodavstvo koje regulira nuklearke, no to se mora obnoviti, to je zastarjelo. Možemo biti spremni na to, ali trenutno nismo.

Jaka politička volja i mi to možemo, moramo se držati te odluke kao što je Francuska odlučila 80-ih izgraditi nuklearke tijekom naftne krize. To je teško, ali je moguće. Kada nemate infrastrukturu, morate je razviti. Sada je super trenutak imamo puno ljudi koji rade u nuklearki, imamo nuklearna znanja na FER-u, imali smo profesore, programe, tvrtke koje surađuju s Krško elektranom.”

Grgić: “Svi pričaju kako se nešto ne može napraviti, a ne kako to napraviti. Ako mi za 10 godina ne možemo napraviti nešto tako, ne trebamo to raditi. Ili nismo zreli za to ili je prošlo vrijeme kada takva tehnologija može pomoći. Možemo mi kokošinjac raditi. Razlog je nešto raditi i napraviti nešto. Sanjali smo i autocestu pa smo je napravili brže nego mnogi drugi. Krško je napravljeno za šest godina.

Sada me pitate bi li ja manju elektranu napravio za manje vremena, u pet godina. Ako deset godina nije odgovarajući period, onda ga ni ne treba biti. Reći ću vam ovako, nuklearna industrija je regulirana zbog problema koje može stvoriti. Reguliranost nekad počne kontra produktivna. Znači, sustav mora biti efikasan i objektiviziran. Druga stvar, koliko je organizacija naučilo raditi na elektrani Krško, sustav očuvanja kvalitete znači da ljudi znaju što rade, upoznati su.

Prereguliranost je postala problem jer ako gradim elektranu 10 godina, a ne pet, ne znači da će biti sigurnija. Kad sam prije 20 godina pitao koliko je to koštalo, rekli su pošalji zahtjev pa ćemo ti govoriti. Korejci su otkrili 4000 dolara po kilovatu instalacije. Računajte 10 000 eura po kilovatu električne energije. Recimo, u SAD-u bi mogao raditi, a ne živjeti, tako sam govorio. Kod nas nisam siguran čemu administracija služi, u Americi, bar prije Trumpa je imala funkciju.”

Iveković: “Produživali smo životni vijek Krško elektrane. Sve je trajalo dvije godine, što je jako brzo. Imali smo efikasan i super tim koji je tome bio posvećen. Austrija je u tome sudjelovala, oni su radili politički pritisak. To nije lako. Vraćamo se za političku volju, mi ne možemo odlučiti brzo kao Kina, ali naspram Slovenije, koja je odlučila produžiti vijek Krško, sve je išlo u rokovima koji su zadani. Cijelo vrijeme se napreduje, Krško je dobilo produljenje jer je puno toga promijenjeno. Zgrada je stara, ali sve u njoj se mijenja i kontinuirano nadograđuje.”

Dotaknula se i načina na koji su druge zemlje gradile svoje elektrane: “Države koje su spremne nešto napraviti, to jednostavno naprave, države koje rade iskorak. Kina je preplatila izgradnju jednog broda, ali oni su ga odlučili napraviti i na kraju jesu. Kinezi prednjače u fuziji, to je do stava. Mislim da je tako bilo u bivšoj državi kada se priča o Krškom, kada se nešto odluči, to se napravi.

Tako treba funkcionirati. U Mađarskoj se radi nuklearka, radila sam inspekcije u nuklearkama, ovo moje iskustvo koje imam, Rusi su drugačijim pristupom rješavali probleme. Njihova tehnologija je zastarjela. Neke zemlje će uzeti najbolji čelik koji će biti otporan na sve, a Rusi su koristili drugačije elemente. Njihova tehnologija je drugačija.”

Grgić: “Te elektrane su evoluirale. Pokupile su od zapada sve što su mogli. Te elektrane imaju električne sustave zapadnih kompanija. Nisu loše i ne ugrožavaju okoliš. Ne zaostaju za zapadnim elektranama. ”

Pribanić: “U Slovačkoj su brzo izgrađene elektrane, imate ljude koji su navikli i koji to rade. Nisu ni približno slične Černobilu, imaju reaktore koji se hlade vodom, dok je dizajn u Černobilu bio loš.”

Brkić je progovorio o tome zašto u Hrvatskoj ne može doći do odluke o izgradnji nuklearne elektrane: “Slovenija nam je kao primjer, zašto kod nas ne ide kao kod njih. Ako ne ide kao u Kini, sve je relativno u kakvom smo mi političkom sustavu naspram njih, a priča ide u drugom smjeru kada se pitamo zašto to kod nas ne može.

Druga tema je to zašto se kod nas ne donose takve odluke. Mi smo ograničili mandat kome, predsjedniku. Tamo gdje su svi izvori prave moći, oni imaju neograničeni mandat. Imate mogućnost da imate možete biti načelnik općine koji to mogu napraviti, imate potpuno nakaradan sustav. Ne možemo donijeti odluku u Ustavnim sucima, kako ćemo onda donijeti ovu odluku? Da se za pet godina bude gotovo?”

Grgić o tome ima li Hrvatska znanja za nuklearnu elektranu: “Sa Slovenijom smo to uspjeli, a sada se drugi ne mogu načuditi kada kažemo da Hrvatska želi svoju elektranu. Mene kolegica iz Slovenije pita jesmo li sigurni da možemo napraviti mali reaktor. Pa isto kako oni rade veliki reaktor. Ja se mogu podcijeniti, ali postoje granice. Činjenica je da takvi odnosi nisu simetrični. Plin i naftu možete zabraniti, ali nuklearku ne.

Nafta, plin i ugljen moraju imati stalni protok, a nuklearna energija mijenja se jednom u godinu, godinu i pol. Ako želimo dobro sebi i Europi, ne trebaju nam ishitrene odluke. Europa je naglo odustala od ugljikovodika, ne vidim razlog da kada stane rat se stvari ne vrate na staro. Koji bi utjecaj na okoliš imalo da sve aute bacimo u smeće zbog električnih auta. To se mora odvijati polako, teško je otići s jedne na drugu stranu. Svaki izvor ima svoju razvojnu ulogu, tako se donose odluke”.

Pribanić je otkrila misli li da fuzija ima budućnost: “Imali fuzija budućnost? Možda, teško. Njezina vrijednost je u nečem drugome, a to je guranje tehnoloških granica. Čovječanstvo je moralo podići ljestvicu na puno fronti: Novi magneti, hlađenje kakvo nikad nije napravljeno, toplina kakvu nikad prije nismo vidjeli, održavanje istog… Znanje koje dobivamo nazad je najveća vrijednost. Fuzija kako malih reaktora ima puno u svijetu. Kinezi stalno ruše rekorde, ima li to budućnost? Možda, ali znanje je ono što je najbitnije, ono što se dobije. Moj stav prema fuziji je da je dobra, iako je to rupa bez dna, novčano, ali znanja su najbitnija.”

Grgić se nadovezao: “Mi smo fuzijski reaktor nazivali onim reaktorom koji će biti za 50 godina. Vi se morate pitati drug stvar: Kada on bude radio u Kini, kada će raditi kod nas? Onaj koji ne bude fisijsku elektranu nikad neće napraviti fuzijsku. Potpuno razumijem ljude koji se bore za obnovljive izvore energije, ako kolege kažu da se ne ispati graditi nuklearnu elektranu unutar deset godina što će reći za nešto što se godinama gradi, a ne zna se hoće li biti izgrađeno. Nećemo moći iznositi naše probleme u okoliš, nema misija na Mjesecu, misija na Marsu jer nema fisijskoj reaktora. Izgradnja manjih elektrana ovisi o tom fuzijskom aspektu.”

10:10 Konferencija je počela

Konferencija počinje službenim otvaranjem Daniele Delale, izvršne urednice Motus Media grupe i glavna urednica medijske platforme Energreen i Nine Domazet, samostalne savjetnice Sektora za energetiku i održivi razvoj.

Prva se obratila Daniela Delale: “Dobrodošli na drugi dan konferencije Energreen: Od otpada do energije. Srdačno pozdravljam sve prisutne, mogu reći da je jučer bio prvi dan konferencije, pričalo se o otpadu i bilo je zanimljivih rasprava. Dotaknuli smo se i radioaktivnog otpada i straha građana od istog. Imali smo 1 na 1 s ministricom, zatim smo imali stručnjake iz fonda, o zelenim tehnologijama… Danas nas čekaju druge zanimljive teme o energiji.

Dobit ćemo neke nove ideje, nova saznanja. Nuklearna energija je jedna od top tema trenutno, kao i geotermalna energija koja je bitna za Hrvatsku. Kada zatvorimo konferenciju, imamo i portal Energreen.hr, koji smo pokrenuli u listopadu prošle godine, a tamo svakodnevno možete čitati nove, svježe teme. Nećemo zaboraviti da je danas Dan Planeta Zemlje, to je važan dan o kojem se uvijek priča. Još jednom vas sve srdačno pozdravljam i želim da odavde izađete obogaćeni novim znanjima”.