Dario Šimić nije uspio skupiti potrebnih 9 potpisa za kandidaturu za predsjednika HNS-a.
Nije dugo trajala borba za čelnu poziciju u HNS-u. Dario Šimić morao je potpisati kapitulaciju unatoč tome što je, za razliku od Davora Šukera, uživao veliku potporu nogometne javnosti. Nakon neuspjeha i u inicijativi za Dinamo, očito je kako Šimić ne može sam, samo sa dobrom voljom riješiti probleme u hrvatskom nogometu. Dobro uhodana mašinerija HNS-a i vodstva Dinama može pokleknuti jedino pravnim putem, na sudu, ako se uspije dokazati da su postojale pronevjere.
I dok se u Dinamu već sudi Mamiću i Vrbanoviću za utaju poreza, Dario Šimić sada želi pokrenuti novo pitanje kojim bi se mogao pozabaviti USKOK, a riječ je o 14 milijuna kuna, za koje on i njegovi “suigrači” Pletikosa, Vlaović i Stanić iz inicijative za vraćanje povjerenja u hrvatski nogomet smatraju da je netragom nestalo s računa HNS-a. Stoga su se iz inicijative odlučili oglasiti novim priopćenjem u kojem obrazlažu tu problematiku.
Priopćenje donosimo u cijelosti:
“Hrvatski nogometni savez slovi za jedan od najzatvorenijih nacionalnih nogometnih saveza u Europi pa se ‘ko pura dreku’ čude ako se javno propituje kako troše namjenski UEFA-in novac.
Da je do točnih informacija lako doći, kako oni tvrde u svojem priopćenju, ne bi se to pitanje ni postavilo. Dakle, gospodo iz HNS-a, lijepo vas molimo da cjelokupnoj hrvatskoj javnosti otvoreno i transparentno specificirate na što je točno utrošeno 14 milijuna kuna do kraja 2016. i koliko je novca s istog računa potrošeno ove godine?
Koliko je potrošeno na:
Podsjećamo, HNS je za izgradnju kampa Svetice primio približno 52 milijuna kuna (6,9 mil. eura) namjenskih sredstava UEFA-inog programa HatTrick, pripremajući se za izgradnju nacionalnog nogometnog kampa na Sveticama. Planirano je da kamp u potpunosti financira UEFA pa je HNS dodatna sredstva za izgradnju mislio namaknuti od drugih UEFA-inih fondova, što bi značilo da u razdoblju od 2014. do 2024. ništa ne bi ostalo za infrastrukturu nogometnih centara i naše prvoligaše.
Upravo je Dario Šimić prvi javno kritizirao takvu politiku Saveza zagovarajući raspodjelu novaca za izgradnju regionalnih centara po cijeloj Hrvatskoj, umjesto guranja svih novaca u kontroverzni projekt u Zagrebu. Tada se HNS, u potpunosti lišen osjećaja za dijalog i argumentiranu raspravu, nije uopće oglašavao nego se ‘o svakom trošku odnosio odgovorno i profesionalno’. To što je kamp u nekom trenutku trebao koštati 10-11 milijuna eura (75 do 82,5 milijuna kuna), zatim 92 milijuna kuna pa 212 milijuna kuna te se napokon od njega u potpunosti odustalo, nikoga to nije trebalo zabrinjavati, niti se o tome željelo raspravljati.
Onda se nenadano odustalo od kampa iako je gospodin Vrbanović u lipnju 2016. vrlo samouvjereno izjavio: ‘Vjerujem da će hrvatska reprezentacija prije Svjetskog prvenstva u Rusiji moći konačno isprobati naš kamp. Nismo htjeli ići ni s kakvim praznim pričama pa kao što se jednom na drugoj lokaciji dogodilo postavljati kamen temeljac i raditi spektakle bez pokrića, čekali smo da riješimo kompletnu papirologiju i sada je jasno, radovi samo što nisu startali.’ Međutim gradnja kampa se pokazala praznom pričom, čak ne ni praznom, nego u minusu 14 milijuna kuna, koliko je za nju do konca prošle godine utrošeno.
U proteklih 5 godina mandata gospodina Šukera nije bilo novaca za obnovu igrališta prvoligaša, a sada odjednom novaca za to ima. Napretek. I za prvoligaše i za niželigaše.
I ne samo to, nego se na kraju HNS-ovog priopćenja lakonski tvrdi da ‘visina troškova ne iznenađuje bilo koga tko razumije proporcije ovakvog građevinskog projekta’ – kao da je HNS dosad realizirao ijedan iole važan građevinski projekt onakvih proporcija i onako zahtjevnog arhitektonskog rješenja”, piše u priopćenju Šimića i društva.
