Punih deset godina se ne gledamo, a toliko smo se i gledali u udarnom terminu Nove TV, u Red Carpetu. Vrijeme je da evociramo uspomene na najgledaniju zabavnu emisiju u povijesti televizije i prisjetimo se nekih legendarnih junaka. Na tjednoj bazi prokomentirat ćemo današnje showbiz pojave i našu društvenu scenu koja izumire.
Ovo neće biti tekst o prošlosti već o budućnosti. Ali nekad ću provući i nešto iz bogate showbiz prošlosti. I danas mi se javljaju brojni ljudi i generacije koje su odrastale uz Red Carpet s uvijek istim pitanjima: ”Zašto nema više Red Carpeta?”
Red Carpeta nema više, jer je bio ispred svog vremena, jer ga nisu svi prihvaćali, voljeli ili razumjeli. Ali dobro, svatko ima pravo na svoje mišljenje, stavove i u konačnici odluku što gledati. Mi koji smo ga voljeli, dobro smo se zezali, a i milijun i nešto gledatelja koji su ga gledali svake nedjelje, sve su shvatili i to mi je najbitnije.
No krenimo na temu. Neki dan dođem do svojih na ručak i pitam nećaka: ”Što radiš?”, odgovara k’o iz topa: ”Gledam seriju Južni Vetar”. Genijalnu seriju sam i ja pogledao i mogu reći sve najbolje o njoj.
Nešto malo kasnije nazove me prijateljica i čujem kako joj u stanu trešti Sara Yo i njena cool stvar ”Muškarčina”.
Frend mi navečer šalje meme s nekom ženom iz ”Zadruge”, kako ne pratim taj žanr niti me zanima, nasmijao sam se na meme i vratio mu emotikom koji plače od smijeha, a bio sam mrtav ozbiljan.
Odem u nedjelju na kavu s ekipom, stol do nas komentira Jovanu Jeremić i njezin ”Jutarnji program”.
Nakon svega, moje overthinkerske moždane vijuge sve su izanalizirale. Srbi su nas pojeli kada je glazba u pitanju, reality show, serije, filmovi i čitav spektar zabave.
Mogu se intelektualne elite zgražavati koliko žele, ali to su činjenice. Nije bitno sviđaju li vam se takve emisije, žanrovi, glazba, serije i filmovi, nego zašto takvog sadržaja i sličnih formi nema kod nas? Kada gledate naše televizije imate osjećaj da živite u najurbanijoj zemlji na svijetu, a to je daleko od istine.
Nedavna anketa o pranju zubi sve govori, prosječan građanin ove zemlje je krezub, pere zube jednom u pet dana, a godišnje potroši dvije tube paste za zube.
Osobno sam čitav život pobornik urbane kulture, ali uvijek postoji jedan ‘ali’… Činjenica je da reality emisije ljudi gledaju, kod nas se reality showom nazivaju talent emisije, razna kuhanja, traženje ljubavi, žanrovi su se skroz pobrkali, pa kad se već gleda srpski televizijski program, protiv kojeg nemam ništa, onda se postavlja pitanje, zašto naše televizije to ignoriraju.
Domaće dramske serije, što je samo ljepši naziv televizija za sapunice, su negledljive, no nije to baš uvijek bilo tako. ”Villa Maria” je rasturila, ”Ponos Ratkajevih”, ”Obični ljudi”, ”Bibin svijet”, ”Bitange i princeze”, ”Ljubav u zaleđu” sve te serije su bile jako gledane, toliko gledane da je situacija prije desetak i više godina bila obratna, te serije su se gledale u Srbiji i bile su jako popularne.
No situacija je danas takva da ljudi masovno gledaju Pink, Happy i slične televizije i to je okej, svako bira svoje.
Društvo smo koje je zadnjih desetak godina izrazito fejk, s ekipom će se gledati ”Zadruga”, a onda će pričati kao im je to prestrašno, a ta neka Miljana Kulić im je ”mokri san”.
Svi se sjećamo ”Big Brothera” i ”Farme 1” koji su bili užasno gledani, a onda je sve samo nestalo, netko je odlučio da se ugasi svjetlo i upali neka paralelna realnost kada su show emisije u pitanju i ostali formati.
O.K., naše televizije su se odlučile za lijepe ispeglane show projekte i to treba poštivati, ali onda se ne treba čuditi ”k’o pura dreku” što slušaju i gledaju mladi i ne samo mladi.
Kad odete na Billboard Croatia top listu vidjet ćete da, osim Leta 3, na listi nije niti jedan hrvatski izvođač. Nešto stranih izvođača, a ostalo sve dolazi iz prijestolnice zabave, Beograda.
Imamo li hit trenutno u Hrvatskoj? Posljedji koga znam je ”Trebaš li me” od Eni i Cveka.
Naši autori žive od tantijema pa ne pišu više pjesme za top liste, nego za tantijeme i to je činjenica. Mladi pjevači pak misle da znaju napisati pjesmu. Znaju li? Ostavljam vama da zaključite. Nema više velikih hitova kakvi su bili nekada, ali to je sad već jako duga priča. Pogledajte Porin koji se pretvorio u klub odabranih.
Licemjerstvo, privatni interesi, interesne skupine sve je to uništilo našu POP kulturu, a mladi odrastaju na klipovima iz Zadruge, koja konceptualno u našoj zemlji nikada ne bi prošla. Neki zakoni se kod nas ipak poštuju. Ovlaštena Agencija odmah bi reagirala, ali mi ni ne trebamo takvu emisiju koja promovira nasilje i sumnjive likove, no trebamo dobar i zabavan reality show kao što je bio Big Brother. Ili Farma s poznatim osobama ili nešto potpuno deseto.
Nedavna ”Beovizija” ili srpski ”Izbor za pjesmu Eurovizije”, unatoč manjim budžetima izgledao je izvrsno, ne mogu reći bolje od ”Dore”, jer nije, ali ono što je bilo bolje je ulaganje u nastup i stage performans izvođača. Nastupi su izgledali glamuroznije unatoč tome što se njihov Izbor emitira iz TV studija, a ne ogromne dvoranetine kao što je slučaj s ”Dorom”.
Mislim da ste sve shvatili, ništa protiv susjeda, ali nadam se da će naši autori, TV šefovi i ostali koji vedre i oblače ipak razmisliti što rade. Gledateljima i slušateljima ipak malo treba ići niz dlaku. Gledateljstvo, kao i stanovništvo, dosta je staro, a mladi pred televiziju ne dolaze. Pitam se što će biti kada prirodna selekcija učini svoje.
Jasno je kao dan da će publika uvijek naći sadržaj koji ih zanima pa makar se on emitirao u Bangladešu, zato mislim da im i naša industrija zabave i televizije trebaju ponuditi nešto što će ih zaintrigirati.
Nekad davno u Jugoslaviji Televizija Zagreb uvijek je bila predvodnik zabavnog programa no izgleda da naši domaći kreativci ne mogu doći do izražaja, osim na HRT-u.
Licencne emisije vladaju. U zemlji od cca 20 zvijezda još jedino nismo gledali show ”Zvijezde heklaju”, ili ”Zvijezde podriguju”. Kad pogledate neke show emisije pitate se tko su ti ljudi.
Shvaćam, vrijeme je influencera i oni su postali zvijezde, no puno tih ljudi su zvijezde samo na platformi na kojoj plasiraju svoje reklame kredita, kremica, duhanskih proizvoda, nepromočivih navlaka za krevet u slučaju da se klinac popiški, (profesionalne majke, razapnite me), pelene za inkontinenciju i razne proizvode. Sve je to legitimno, ti ljudi žive od toga. No, u Americi vrijeme influencera lagano prolazi, a na tron dolaze “obični ljudi” i njihov sadržaj koji kreairaju. Budemo i mi za desetak godina, jer kod nas su nekad svi željeli biti voditelji, a danas influenceri. Valjda ljudi misle da se tu malo radi, a to je daleko od istine. Ili su samo samodopadni. Što se tiče voditeljstva, prilika i emisija je toliko malo da se novi voditelji ne mogu probiti, pa imaju svoje monologe na društvenim mrežama.
Zvijezde se više ne grade, scena se ne potiče, zvijezda se postaje tako da imaš neku tužnu životnu priču, napišeš status, to svi prenesu i zvijezda je rođena. Nije potreban nikakakav rad, da nešto stoji iza tebe da si relevantan, dovoljno se samo naslikavati za Instagram i ići u teretanu, uz pokoju dramu, čisto da se održiš u fokusu novinara s kojim si dobar pa te objavljuje.
Ima ljudi koji imaju dobre karijere no njih se ne poziva u takve emisije, jer jednostavno nisu simaptični tamo nekom uredniku na televiziji koji je najčešće sam sebi svrha i uživa na svojoj funkciji, a pritom jako malo zna o televiziji.
Tako je jedan istaknuti TV šef za vrijeme probe jednog showa pitao svoje podanike: ”Postoji li neka novija pjesma od Johna Lennona”, jer ova ”Imagine” mu je malo prespora, pa ako može nešto recentnije odnosno novije.
Već godinama sustavno se uništava showbiz scena kao i sve ostale grane industrije zabave.
I kroz ovaj tekst ste mogli dokučiti odgovor s početka ove priče kada je Red Carpet u pitanju.
Za kraj jedan feel good pozdrav iz ”najurbanije zemlje Europe”.
Čitamo se idući tjedan u još jednoj kolumni ”Crevni tepih”.
‘’Zabava se vratila!’’.
