U zagorskim selima škola je često mnogo više od učionica i školskog zvona. Ona je mjesto gdje se djeca susreću, roditelji razgovaraju, a zajednica pronalazi razlog da ostane na okupu. U sredinama gdje su s godinama nestale pošta, ambulanta ili kino, škola često ostaje posljednje mjesto koje daje život cijelom kraju.
Upravo takva priča dolazi iz Brestovca Orehovičkog, malog mjesta u srcu Zagorja gdje jedna osnovna škola pokušava djeci ponuditi puno više od klasične nastave. O toj je školi govorio ravnatelj Zdenko Kobeščak čija će se priča emitirati u emisiji Nedjeljom u 2, a dio priloga već je podijeljen na društvenim mrežama.
Ravnatelj je u prilogu govorio o promjenama koje su se dogodile u malim sredinama tijekom posljednjih godina. “Mi nemamo više pošte, nemamo više ambulante, nemamo više kina. To je nažalost realnost. Ali na sreću imamo školu koja našim učenicima pruža nadomjestak, mjesto gdje ovdje, u srcu Zagorja, mogu razvijati sve svoje potencijale.”
Brojni se iselili
U mjestu danas živi oko 2600 stanovnika i oko 650 obitelji, dok ih je prije petnaestak godina bilo znatno više. “Prije 15 godina bilo je više od 3000 ljudi i preko 750 obitelji”, rekao je ravnatelj, ističući kako se pad broja stanovnika osjeća i u školi.
Osnovnu školu trenutno pohađaju 182 učenika, a unatoč malom broju djece škola razvija velik broj aktivnosti. “Razvijamo čitav spektar aktivnosti. Imamo školski radio ‘Srce Zagorja’, školsku televiziju, školski vrt s meteopostajom, mini hidroelektranu, kućne ljubimce poput ribica, kornjača i pataka.”
U školi djeluju i učenička zadruga te školski sportski klub Brest, a učenici sudjeluju u raznim projektima koji kombiniraju teoriju i praksu. Ravnatelj posebno naglašava važnost praktičnih vještina. “Nama je jako važno da učenici ne zaborave rad rukama. Da osim tipkanja po mobitelima prsti budu upotrebljeni za korisne stvari.”
Rad rukama
Učenici u školi uče i kroz praktične projekte: od sadnje biljaka do pripreme hrane. WUčili smo kako posaditi biljku, uzgojiti je u vrtu, a zatim od nje nešto skuhati ili ispeći. Iz toga je nastala i velika tradicijska kuharica male seoske škole u Zagorju.”
U nastavi se koriste i kreativne metode. “Napravili smo i jedan “zločin” koji su učenici rješavali uz pomoć otisaka prstiju, određivanja krvnih grupa i analize DNA.” Jedan od zanimljivijih projekata bila je i zelena i pametna autobusna stanica koju je projektirao bivši učenik škole, danas student arhitekture u Zagrebu.
Jedna od zanimljivosti je i pravilo da učenici u školi ne koriste mobitele. “Naši učenici ne nose mobitele ni u školskom dvorištu ni u školi. Ako je potrebno za nastavu, računala su im dostupna u školi.”
Korisnici društvenih mreža oduševljeni
Škola ima i područnu školu u Orehovici koju pohađa 14 učenika u dva kombinirana razredna odjela. Posebna pažnja posvećuje se i učenicima s teškoćama. “Imamo dnevni boravak gdje se učenici mogu izdvojiti, odmoriti, napuniti baterije i ponovno se vratiti na nastavu.”
Objava o školi izazvala je brojne reakcije na društvenim mrežama. Jedna korisnica nije skrivala oduševljenje. “Predivno, svi se trebamo udružiti da ovo postane praksa u svim školama. Bolje je znati nego imati.”
Druga je dodala: “Čestitke ravnatelju, djelatnicima i roditeljima škole!”. U komentarima su se nizale i kratke poruke podrške: “Bravo, treba nam više takvih učitelja”, “Svaka čast!”, “Zbog ovoga bih se preselio”.
Ne skrivaju ponos
Mnogi su istaknuli kako bi ovakav pristup obrazovanju trebalo proširiti. “Ovakve škole trebamo! Bravo za školu i učitelje. Blago se ovoj djeci”, “Za svaku pohvalu, ali činjenica je da u velikoj većini škola učitelji s djecom rade na mnogim projektima kroz koje ih uče o životu kuhati, šivati, raditi u zadrugama, učiti ekonomiju i timski rad.”
U komentarima su se javili i bivši učenici i roditelji. “Ponosna sam na sve djelatnike naše škole. Od kad sam ja bila učenik škola je puno napredovala i drago mi je da sada moja djeca pohađaju istu školu”, napisala je jedna korisnica.
