Ljudi ne mogu vjerovati koliko majki doslovno mašta o tome da završe u bolnici. To je stvaran fenomen.
Teško je objasniti neprekidnu iscrpljenost koju donosi odgoj male djece onima koji to nisu prošli. To je divno, prekrasno, čarobno i sve to doista jest, ali je i jako zahtjevno. Jako zahtjevno.
Pomalo je poput trčanja ultramaratona kroz najljepši krajolik koji možete zamisliti. Nema sumnje da je iskustvo nevjerojatno, ali je i iznimno teško. Ponekad se usput pojave oluje, veliki usponi, prepreke, uganuća gležnja ili nešto drugo što sve dodatno oteža, piše portal Upworthy.
Nažalost, mnoge majke imaju osjećaj da taj maraton trče same. Neke to doista i jesu. Neke imaju partnere koji ne preuzimaju svoj dio odgovornosti. No čak i uz ravnopravnog partnera, prve godine života djeteta uglavnom više opterećuju majku, a to ostavlja posljedice. Toliko velike da nije neuobičajeno da majke maštaju o tome da završe u bolnici, ne zbog nečeg ozbiljnog, nego zbog nečega što zahtijeva kratak boravak kako bi napokon dobile pravi predah.
Mentalna i fizička iscrpljenost roditeljstva
U raspravi na X-u, majka po imenu Emily podijelila je ovu misao: „Ne znam postoji li bolji dokaz nedostatka zajedničke brige u našoj kulturi od toga što majke usputno govore da maštaju o tome da završe u bolnici zbog nečeg umjereno ozbiljnog, samo kako bi bile prisiljene tri dana nemati nikakve obveze.”
U objavi nakon toga dodala je: „A druge majke odgovaraju: da, potpuno razumijem, dok djevojke iz generacije Z bez djece ostaju zgroženo otvorenih usta.”
Majke dijele vlastita iskustva
Druge majke potvrdile su ne samo maštanja, nego i stvarna iskustva boravka u bolnici kao predaha. Jedna je napisala: „Mogu potvrditi, imam najljepša sjećanja na upalu slijepog crijeva koje je gotovo puklo tri tjedna nakon rođenja mog trećeg djeteta. Morala sam hitno na operaciju, susjeda je uzela moju malu djecu, muž je hranio bebu formulom, a ja sam spavala dok se napokon nisam odmorila. Bila sam na operaciji, ali ipak. Bilo je stvarno lijepo.”
Druga je podijelila: „Dobila sam mastitis kad je moje prvo dijete imalo četiri mjeseca. Morala sam na operaciju, ali soba je imala lijep pogled, mama me došla posjetiti, beba je bila sa mnom, ali drugi su se uglavnom brinuli za nju. Čisto blaženstvo.”
Neki su pokušali okriviti nezainteresirane muževe i očeve za osjećaj preopterećenosti majki, no kako je Emily istaknula, ni podržavajući supružnik ponekad nije dovoljan. Zato je u početnoj objavi spomenula „nedostatak zajedničke brige”.
Kaže se da je za odgoj djeteta potrebno cijelo selo, ali i za podršku majci potrebno je cijelo selo. Bez tog simboličnog sela, roditelji, a posebno majke, nose prevelik teret odgoja sami. Ne trče samo ultramaraton. One istodobno nose vodu, previjaju žuljeve, uklanjaju srušena stabla s puta, peru znojnu odjeću i sve to rade bez odmora.
Zašto majke maštaju o boravku u bolnici
Zašto jednostavno ne odu na odmor umjesto da maštaju o hospitalizaciji? Nije tako jednostavno. Mnogi nemaju financijske mogućnosti za putovanje, a čak i kad ih imaju, često se javlja osjećaj „majčinske krivnje” zbog namjernog odlaska od male djece. Odmori obično zahtijevaju planiranje i donošenje brojnih odluka, a umor od stalnog odlučivanja jedan je od najiscrpljujućih dijelova roditeljstva.
Koliko god čudno zvučalo, privlačnost bolnice leži u tome što je boravak ondje prisilan. Ako ste u bolnici, morate biti ondje, pa nema osjećaja krivnje jer ste sami odlučili otići. Nema potrebe za donošenjem odluka.
Netko drugi vodi brigu o svemu. Vaša jedina obveza je odmor. Nitko ništa ne traži od vas. Za razliku od odmora, ljudi koji čuvaju djecu dok ste u bolnici uglavnom vas neće stalno zvati s pitanjima, nego će vas pustiti da se odmorite.
Kad pravi boravak u bolnici postane odmor
Paula Fitzgibbons ispričala je da je u 11 mjeseci dobila troje djece mlađe od tri godine, dvoje posvojenjem i jedno rođenjem. Njezin suprug bio je vrlo uključen i podržavajući, ali je svakodnevno putovao sat i pol na posao, pa je najveći dio brige o djeci, kako sama kaže, „divni potpuni kaos”, pao na njezina leđa.
U jednom je trenutku završila na hitnom prijemu zbog fibrilacije atrija, a zbog obiteljske medicinske povijesti zadržali su je nekoliko dana u bolnici radi pretraga i praćenja.
„Kad su me ljudi posjećivali ili zvali da vide kako sam, govorila sam da uživam u svom vremenu u spa centru. Nedostajala mi je obitelj, ali sam upijala svaki trenutak”, rekla je za Upworthy.
„Moj muž je razumio. Druge majke su razumjele. Medicinsko osoblje nije znalo što misliti o mom vedrom raspoloženju, a ja sam ležala u krevetu, čitala i spavala četiri dana bez imalo grižnje savjesti. Kakav dar za novu majku.”
Kod zubara
Kad imate malu djecu, vaša predodžba opuštanja potpuno se promijeni. Mnogi roditelji priznaju da su gotovo zaspali i tijekom običnog pregleda kod zubara jer je stolac udoban, a nitko ništa ne traži od njih.
Naravno, završiti u bolnici nije idealno iz mnogo razloga, ali želja za stvarnim predahom je stvarna. Nema mnogo jednostavnih rješenja za problem majki kojima treba pravi odmor, ne samo sat ili dva, nego nekoliko dana.
Možda bismo, kada bi društvo bilo organizirano tako da roditelji imaju češće i manje predaha te da se briga o djeci više dijeli unutar zajednice, rjeđe maštali o bolnici samo kako bismo obnovili snagu.
