Grad nije samo skup zgrada, cesta i službenih odluka, to je živo tkivo koje diše zajedno sa svojim građanima. Upravo oni, kada odluče preuzeti odgovornost za zajednički prostor, pokazuju koliko snage ima mala inicijativa i koliko promjena može donijeti iskrena želja za boljim životom. Tamo gdje institucije zastanu ili usporavaju, građani svojim idejama i djelovanjem otvaraju nove putove: pretvaraju zapuštene površine u zelene oaze, vraćaju bicikl u središte urbane mobilnosti i grade zajednicu koja vjeruje u suradnju. Projekti poput gradskih vrtova Udruge Parkticipacija ili aktivnosti Sindikata biciklista podsjećaju nas da grad postaje ljepši, pravedniji i održiviji kada ga njegovi stanovnici čuvaju i to ne samo za sebe, već i za generacije koje dolaze.
Upravo smo Udrugu Parkticipacija i Sindikat biciklista naveli u ovom članku kao primjere koji mijenjaju komunalnu sliku grada, kao inicijative zahvaljujući kojima su Zagrepčani uvidjeli da se može postići i više od onoga na što smo navikli i što nam nude gradski čelnici, a u nastavku članka donosimo i uvide u njihovo djelovanje.
Najprije smo pričali sa gospođom Gordanom Dragičević iz Udruge Parkticipacija, organizacije koja danas više nije aktivna, ali je njezina ostavština itekako vidljiva diljem Zagreba. Gospođa Gordana rado se prisjetila kako je počela priča s projektom gradskih vrtova. Naime, prema podacima Grada Zagreba, 1889 Zagrepčana trenutno koristi ukupno 2182 parcele na 15 lokacija gradskih vrtova. Vrtovi su najčešće smješteni na zelenim površinama koje su planirane za neke buduće namjene, a u međuvremenu se koriste za vrtove.
‘Gradovi spužve’ su budućnost: Zagreb je jedan od njih, stručnjak objasnio o čemu se radi
Krenulo iz Travnog
“Inicijativa za gradske vrtove počela je sredinom 2012. godine. Neposredan povod za inicijativu bilo je naglo uklanjanje neformalnih, “divljih” vrtova koje su stanovnici Novog Zagreba godinama njegovali iza Mamutice u Travnom, načelno kako bi se prostor prenamijenio u park. Vrtove je Grad uklonio bagerima bez konzultacija s vrtlarima o mogućim alternativnim lokacijama, a kasnije je prostor godinama zjapio bez ikakvih sadržaja.
Okupila se grupa polaznika jednog permakulturnog tečaja, urbanih ekoaktivista i novozagrebačkih susjeda, te smo odlučili pokrenuti inicijativu za pokretanje javnih društvenih vrtova. U tom trenutku u Zagrebu takvo nešto nije bilo uređeno, te zapravo građani nisu imali mogućnost legalno vrtlariti na zelenim javnim površinama koje nisu imale nikakvu drugu konkretnu namjenu. Građanska inicijativa na početku je bila potpuno neformalna i kao ciljeve je imala ne samo pokretanje javnih vrtova, nego i uključivanje građana u odluke o korištenju javnog prostora – upravo zato nazvali smo je Parkticipacija.
Također smo naglašavali lokalizaciju uzgoja hrane u kvartovima ili neposredno uz kvartove u kojima je velika gustoća stanovništva, bez vožnje izvan grada – to je u srži urbane permakulture”, opisuje Gordana same početke.
Slanje dopisa
Krenuli su, kaže, na način koji je najlogičniji, a to je bilo pristojno slanje dopisa svim gradskim Uredima koji bi barem teoretski mogli imati nadležnost za pokretanje vrtova. To je bilo nužno, jer kako to inače biva s birokratiziranim sustavima, nitko nije odgovoran i svaki Ured će prebacivati “lopticu” nekome drugom, naglašava Gordana.
“Kao pozitivno bih istaknula da su nas vrlo brzo pozvali na sastanak u Ured za Poljoprivredu, gdje nam je vrlo susretljiva gospođa objasnila da bi oni jako voljeli pokrenuti nešto takvo, ali u njihovoj nadležnosti su bila isključivo zemljišta izvan GUP-a, dok nisu mogli ništa sa zamljištima u samom gradu. No činilo nam se besmisleno poticati pokretanje vrtova izvan Zagreba, u kvartovima na obodu gdje većina ljudi već ima svoje privatne vrtove, kako bi se građani koji žive negdje u zgradama vozili osobnim vozilima po desetak kilometara da uzgoje par gredica povrća.
Glavni argument Grada protiv vrtova bio je da oni nisu omogućeni zakonskim okvirom, međutim svima nam je bilo jasno da je to stvar samo političke odluke. U tom trenutku odlučili smo proširiti kampanju, uključiti širi broj građana i medije. Također, pošto smo zagovarali model društvenih vrtova kojima upravljaju i o kojima suodlučuju upravo građani korisnici, iz Grada su nam rekli da će se to moći urediti jedino potpisivanjem ugovora s udrugama, pa smo tako Parkticipaciju registrirali kao udrugu. To se kasnije pokazalo nepotrebnim, jer od suradnje s građanima nije bilo ništa”, priča naša sugovornica.
Detalji fenomena usred Zagreba, za njih znaju rijetki: ‘Napravili su to na vlastiti rizik’
Volonterski aktivizam
Oko sedam tisuća građana potpisalo je peticiju za pokretanje gradskih društvenih vrtova, te su mnogi došli na javne događaje koje je organizirala ova udruga, poput predavanja, tribina, pa čak i urbano-vrtlarskih radionica. U kampanju su se uključile i druge inicijative i udruge. Također su se mnogi građani javljali da su zainteresirani za vrtlarenje nakon što su pročitali neki članak o tome ili čuli odnosno vidjeli prilog na radiju ili televiziji. Interes je bio i velik i pozitivan.
“Međutim trebamo uzeti u obzir da živimo u post-socijalističkom društvu u kojem ne postoji tradicija civilnog angažmana i volontiranja u zajednici, pa tako građani često očekuju da netko drugi riješi probleme za njih. Tako je bilo i po pitanju vrtova. Koliko god smo mi željeli potaknuti građane da se i sami aktivno uključe u kampanju barem kontaktiranjem svojih predstavnika u vijećima četvrti, često su oni od nas (neformalne volonterske inicijative!) tražili da im damo parcelu za vrt.
Nekima je bilo teško prihvatiti da bi netko nešto radio isključivo za opće dobro, a da nismo za to dobro plaćeni. Ali zapravo je volonterski aktivizam u lokalnoj zajednici ključan za pokretanje ili oblikovanje bilo kakvog sadržaja u mjestu u kojem živimo“, dodaje Gordana.
Težak početak
Zanimljivo je da su većina lokacija na kojima su vrtovi otvoreni upravo lokacije koje je građanska inicijativa predlagala. Radilo se o zelenim površinama koje nisu imale drugu namjenu, a u blizini su gusto naseljenih kvartova. Takav pristup svakako poboljšava kvalitetu života mnogima u kvartu, jer ne samo da se u vrtu mogu rekreirati nego i družiti. U nekim slučajevima vrtovi su nastali na dijelu prethodno sterilne livade. “Nažalost Grad je imao praksu potpuno odstraniti trajnu vegetaciju s odabranih parcela, iako smo upozoravali da su upravo takve površine s drvećem i grmljem ključne kako za bioraznolikost, tako i za osiguravanje djelomičnne hladovine za zajedničke dijelove vrtova. Također nažalost u vrtovima nije dozvoljena sadnja stabala poput voćaka.
Ne mogu se oteti dojmu da su gradski vrtovi pokrenuti kako bi si tadašnji gradonačelnik poboljšao šanse za reizbor, jer su otvoreni neposredno pred lokalne izbore 2013. i to bez osiguravanja osnovnih preduvjeta za vrtlarenje, poput vode u dovoljnim količinama ili “kućnog reda” za vrtlare. Model gradskih vrtova koji je Grad odabrao funkcionirao je isključivo uz upravljanje odozgo prema dolje, odnosno bez uključivanja povratnih informacija o potrebama korisnika i susjeda.
Tako su u nekim vrtovima korisnici sami morali instalirati pumpu za vodu ili platiti kamion da odveze na tone smeća koje su se nakupile jer nisu bili predviđeni spremnici za otpad. Također znam za slučajeve gdje bi komunalni redari naređivali vrtlarima da uklone “korov” kad su uzgajali ljekovito bilje poput gaveza, koprive ili stolisnika. U jednom kvartu u kojem nije postojala nijedna javna klupa na javnoj površini na kojoj bi mladi mogli sjediti navečer osim u vrtu, umjesto da Grad postavi još par klupa izvan vrta, “branio” se od neželjenih posjeta tih mladih sugrađana jačom ogradom i kamerama. To je primjer nepotrebnih troškova koji su se lako mogli izbjeći uz malo više komunikacije”, prisjeća se Dragičević.
Nova pravila za dodjelu Gradskih vrtova: Ova ranjiva skupina trebala bi imati blagu prednost
Pritisak odozdo
Dodaje kako nije bilo lako boriti se, ali je bilo moguće te kako nema promjene na bolje bez pritiska odozdo. U nekim gradovima lokalni aktivisti su imali situacije gdje bi samo otišli na jedan sastanak s Gradom i sve bi bilo riješeno. U njihovom pak slučaju grupa od desetak volontera, od kojih pet-šest vrlo intenzivno, projekt je gurala oko godinu dana te dopisi i sastanci nisu bili dovoljni, bio je potreban pritisak preko medija u kombinaciji s raznim događanjima za javnost.
“Udruga Parkticipacija više nije aktivna – možemo reći da je ispunila svoj prvobitni cilj čak i bez te pravne osobnosti, kao neformalna inicijativa građana. Ne samo da su pokrenuti javni vrtovi, nego je kroz našu kampanju uzgoj hrane u gradu prešao u neki mainstream. Više nije nikakvo čudo da netko uzgaja povrće na balkonu. Iako osobno sada nemam kapaciteta za onako intenzivan građanski angažman kao prije desetak godina, i dalje sam aktivna u permakulturi, a građanskim inicijativama često pomažem mentorski, te održavam edukacije za aktiviste i inicijative u zajednici.
Sadašnja gradska vlast preuzela je projekt vrtova koji se već prilično uhodao i pokazala je neke pohvalne inicijative poput proširenja pješačke zone i selektivne košnje travnatih površina radi poticanja bioraznolikosti. Ali ima još puno prostora za poboljšanja – poput strogog ograničavanja sječe stabala u gradu i proaktivne sadnje voćaka i ostalih jestivih trajnica. Građanska inicijativa za javni voćnjak na Jarunu nije uspjela pokrenuti voćnjak na javnoj površini prije nekoliko godina. Pozitivno je da je Grad počeo saditi javni voćnjak u Podbrežju, ali nije pozitivno da to nije išlo uz konzultacije s građanima. Kao i vrtovi, voćke i ostala stabla su potrebna u kvartovima ili neposredno uz kvartve u kojima ljudi žive, te ih je potrebno puno”, smatra ova iskusna vrtlarica.
Širi centar grada
Također dodaje da, što se tiče trenutnog stanja s gradskim vrtovima u Zagrebu, širi centar grada i dalje nema lokacije za vrtove zbog manjka adekvatnih zelenih površina koje nisu parkovi, pa vjeruje da bi se trebale istražiti mogućnosti za krovne vrtove ili vrtove u povišenim gredicama na brownfield-lokacijama.
“Prije par dana sam čitala članak o Beču, gdje u nekim kvartovima građani bez problema mogu dobiti dozvolu da dio prostora ispred svoje zgrade pretvore u mali urbani vrt, čak i kad je to na mjestu parkirnog mjesta. I ne samo to, nego mogu dobiti i sredstva za uspostavu tih vrtova.
Širi centar Zagreba vapi za takvim malim intervencijama i još uvijek imamo slučaj da se cvijeće koje građani sami posade ispred uklanja, a njih novčano kažnjava. Smatram da bi moderan grad trebao poticati samoinicijativu građana na kreativnost i oplemenjivanje javnog prostora i sadržaja u susjedstvu. Iako se vide znatni pomaci u odnosu na prethodnu gradsku vlast, i dalje sve funkcionira prilično odozgo prema dolje i bez znatne participacije odozdo”, primjećuje.
Želite uzgojiti vlastito voće i povrće, a nemate gdje? Javite se za svoj dio Gradskih vrtova
Susjedsko povezivanje
No, svjesna je kako Grad ne može sam potaknuti građane na aktivno sudjelovanje, niti čitati ljudima misli i pogoditi što oni stvarno hoće. “Male građanske inicijative mogu puno napraviti: skupiti mišljenja i želje susjeda, povezati se s lokalnihm ustanovama, te uspostaviti dijalog s Gradom po tom pitanju. Inače se sve svodi na beskonačno kukanje kako “nisu ništa napravili”. Radi se o prostoru u kojem mi živimo i o našem susjedstvu. Pitajmo se: što smo mi napravili? I što možemo napraviti?
Za početak, povezati se sa susjedima i pronaći sličnomišljenike. Početi javno pričati o ideji. Nakon toga, naći još par ljudi koji će stvar pogurati uz nas. Preporučujem aktivizam u društvu. Ne samo da sprečava izgaranje, nego je i puno ugodnije i razvija društveni kapital u zajednici. Često nećemo dobiti aktivnu podršku od obitelji ili prijatelja, ali dobit ćemo je od ljudi koje nismo ni poznavali, a osjećali su se jednako usamljeni u aktivizmu kao mi.
Ako netko misli da treba više znanja, možda može završiti tečaj permakulture ili neku drugu edukaciju s akcentom na društveni angažman. Postojat će onakve inicijative kakve potaknemo. Osobno sam puno toga pokretala u životu, sad bi me baš razveselilo da drugi pokreću, a ja se mogu pridružiti i podržati”, zaključila je naša sugovornica.
Sindikat biciklista
Iz Sindikata biciklista, koji su, za razliku od Udruge Parkticipacija, i dalje izuzetno aktivni u svojem djelovanju, nismo uspjeli dobiti konkretnog sugovornika zbog godišnjih odmora, ali su nas uputili u sve svoje projekte i način rada. „Zalažemo se za poboljšanje uvjeta za kretanje biciklom kao efikasnog, održivog i zdravog prijevoznog sredstva. Zagovaramo i radimo na transformaciji gradova u čiste, sigurne, ugodne i zelene gradove, po mjeri čovjeka, promičući bicikliranje kao poželjan oblik prijevoza.
Zagovaranjem održive mobilnosti (pješačenja, javnog prijevoza i bicikliranja) i zdravih gradova – putem kampanja, lobiranja, informiranja i medija te organizacijom sastanaka i javnih događanja (predavanja, tribine, festivali, biciklističke vožnje, prosvjedi), ali i istraživanjem primjera dobrih praksi i legislative te izradom prijedloga i elaborata, radimo na osvještavanju donosioca odluka i javnosti o važnosti i mogućnostima planiranja održive mobilnosti, s naglaskom na bicikliranje, i na povećanju udjela biciklista u ukupnom prometu s ciljem postizanja veće kvalitete života u gradu i javnog zdravlja“, stoji na internetskoj stranici Sindikata.
Široko djelovanje
U fokusu njihova djelovanja je, osim zagovaranja održive mobilnosti, i uključivanje zajednice u planiranje, promoviranje kulture sudionika u prometu te razvoj cikloturizma. Pa tako u okviru uključivanja zajednice u planiranje, informiranjem i edukacijom o procesu planiranja izgradnje prometnog sustava i javnog prostora potiču i olakšavaju aktivno sudjelovanje građana u javnim raspravama, tribinama i komunikaciji s tijelima javne vlasti, provode legislativna istraživanja, istraživanja javnog mnijenja i predizborne ankete političkih opcija, s poticanjem izlaznosti građana na izbore.
Kad je riječ o promoviranju kulture sudionika u prometu i demistifikaciji bicikliranja kao opasnog ili isključivo sportsko-rekreativnog oblika kretanja, kampanjama, događanjima i festivalima te organiziranom edukacijom promoviraju vožnju biciklom s ciljem povećanja udjela biciklista u ukupnom prometu i povećanja kulture tolerancije među svim sudionicima u prometu.
Njihov cilj je i razvoj cikloturizma pa kroz rad unutar Koordinacijskog tijela za razvoj cikloturizma pri Ministarstvu turizma, i kroz savjetovanje i izradu elaborata za jedinice regionalne i lokalne samouprave te kao članovi i predstavnici EuroVelo mreže u Hrvatskoj aktivno rade na poboljšanju ponude i infrastrukture za cikloturizam te na promociji cikloturizma u Hrvatskoj.
Niz projekata
Sindikat biciklista ostvario je niz zapaženih inicijativa i projekata koji su značajno pridonijeli promociji biciklizma, sigurnosti i održive mobilnosti. Jedan od njih je certifikacija “Poslodavac prijatelj bicikliranja” (Cycle Friendly Employer), čiju provedbu u Hrvatskoj koordinira upravo Sindikat. Na taj način su potaknute organizacije kao što su INA, koja je obnovila certifikat za dvije lokacije na Međunarodni dan zimskog bicikliranja, te IT kompanija Span, koja je svojim primjerom pokazala kako radno okruženje može podržavati održiva prijevozna sredstva i zdrav život zaposlenika. Udruga je i nacionalni koordinatorski punkt za ovaj certifikat, što potvrđuje njezinu ključnu ulogu u promicanju biciklizma na radnim mjestima.
Jedan od naprednih alata u njihovom djelovanju je “Platforma EU projekata održive urbane mobilnosti i bicikliranja”, namijenjena informiranju o projektima i inovativnim praksama sufinanciranim od EU-a. Cilj joj je potaknuti dijalog i širenje znanja o održivom prometu i biciklizmu, a pokriva širok spektar inicijativa, poput projekta BIKE2WORK u kojem je Sindikat sudjelovao. Osim toga, Sindikat je razvio i projekt Ciklorejting, evaluacijski alat kojim se ocjenjuju ulaganja u biciklističku infrastrukturu i održivu mobilnost. Ovaj alat ističe transparentnost i participaciju u planiranju prometne infrastrukture.
Značajna je i inicijativa nazvana “Brojalica svjetala”, razvijena u okviru HAK-ova projekta. Riječ je o jednostavnoj aplikaciji za prikupljanje podataka o osvijetljenosti bicikla. Sindikat je, također, bio uključen u brojne projekte usmjerene na edukaciju, participaciju građana i zagovaranje u području mobilnosti. Među tim su inicijativama “Sigurno ponašanje u prometu”, koja potiče upotrebu svjetala i reflektirajućih materijala, te “Prometna sigurnost po mjeri svih”, projekt usmjeren na bolju implementaciju i razumijevanje prometnih propisa.
Zagreb zaostaje za europskim gradovima: Još nema pravu biciklističku infrastrukturu
‘Grad bez prepreka’
Posebno je zanimljiv projekt “Tricikl za starije i teško pokretne osobe”, osmišljen s ciljem poboljšanja mobilnosti ranjivih skupina, financiran od Gradskog ureda za socijalnu zaštitu Grada Zagreba. Sindikat je također sudjelovao u nekoliko međunarodnih i EU projekata.
Među njima su Horizon 2020 projekt MoTiV, usmjeren na istraživanje ponašanja građana u mobilnosti, zatim projekt “Start Danube Cycling” za razvoj cikloturizma u regiji, te inicijative “EFC Leadership” — umrežavanje nacionalnih aktera u razvoju biciklističke mobilnosti, i “Dialog on mobility”, koji je poticao sudjelovanje građana i društva u planiranju urbane mobilnosti u Zagrebu.
Inicijativa “Grad bez prepreka” usmjerena je na osiguravanje da izazovi i prijedlozi biciklista, pješaka, osoba s invaliditetom i drugih sudionika u prometu dospiju do nadležnih tijela, čime se potiče inkluzivnije i pristupačnije oblikovanje gradske infrastrukture.
Novi smjer razvoja
„U Zagrebu je postavljen temelj za novi smjer razvoja i vidljivi su mali pozitivni pomaci u smislu prenamjene dijelova prometnih površina u one za bicikliste, pješake i javni prijevoz što je korak naprijed u poticanju građana na promjenu ponašanja, odnosno promjenu prijevoznog sredstva u određenim prilikama, a time i stvaranje ugodnije životne sredine. Smatramo da bi se realizacija planova za poboljšanje održivog prometa, a posebno biciklističke infrastrukture trebala odvijati puno brže kao i da kvalitetna rješenja za biciklistički promet trebaju biti integralni dio svakog novog zahvata na prometnicama, umjesto često viđenog pristupa s naknadnim (lošim) improvizacijama u rješenjima koja uopće nisu predvidjela biciklistički promet.
Nužno je da se biciklistička infrastruktura počne planirati tamo gdje je potrebna, a ne samo tamo gdje ju je najlakše izvesti. Od osnutka udruge 2011. god. upućivali smo niz inicijativa Gradu, odnosno mjesnoj samoupravi (vijećima gradskih četvrti i mjesnim odborima) s prijedlozima rješenja za razne lokacije u gradu (npr. magistrala Samoborček, Nova cesta, Martićeva ulica, Masarykova ulica, magistrala Branimirova i sl.) s kojima su naši članovi dobro upoznati jer njima često prometuju, a imaju iskustvo vožnje biciklom kao i promišljanja ili planiranja održivog prometa.
Također često potičemo i zainteresiranu javnost na participaciju u oblikovanju javnog prostora, odnosno rješavanje problema s kojima se sami susreću u svakodnevnom prometovanju. Od 2021. uključeni smo kao vanjski član u gradsku radnu skupinu Zagreb cycle unit (osnovanu 2014.), no, s obzirom na vrlo neredovite i nepredvidive termine sastajanja i ograničeno vrijeme za rad skupine u kojoj smo prvenstveno promatrač, naš doprinos nije velik“, zaključili su iz Sindikata biciklista ovu temu.
Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
