Problem vršnjačkog nasilja u školama teško je iskorijeniti. Gotovo u svakom razredu postoji barem jedna osoba koja je u podređenom socijalno-statusnom položaju u odnosu na ostale. Dečki se podruguju i nasilju izvrgavaju dečke, djevojčice pak to isto čine djevojčicama.
Za razliku od prijašnjih vremena, kada su zlostavljana djeca u školi bila prepuštena samima sebi, danas postoje razne vrste, kako prevencije vršnjačkog nasilja, tako i same pomoći ugroženima.
Jedna od tema na hrvatskom Redditu koja je za sobom povukla niz komentara je upravo poruka jedne odrasle žrtve vršnjačkog nasilja.
“Bilo me strah”
Korisnik pod nazivom AcceptableShock5157 naširoko je opisao svoju situaciju i postavio pitanje bivšim žrtvama vršnjačkog nasilja.
“Za sve sada odrasle hredditore koji su i sami bili žrtve psihičkog i/ili fizičkog zlostavljanja u školskim danima – što ste sve trpjeli, kako ste se nosili s tim, kako je to dalje utjecalo na vaš život te da li vas to i danas muči”, započeo je korisnik Reddita ovu temu.
Nastavio je s iznošenjem vlastite situacije iz djetinjstva.
“Od veselog ekstrovertiranog djeteta grupa zlostavljača me u osnovnoškolskim danima pretvorila u depresivnog suicidalnog introverta koji se sam sebi gadio. Zlostavljanje je bilo uglavnom psihičko u vidu vrijeđanja, omalovažavanja, ruganja na temelju ponašanja i fizičkog izgleda. Nisam jedini u razredu bio meta ali sam bio najduže i najčešće. Probao sam svaku taktiku, od kontranapada, ignoriranja, čak i pokušaja da se sprijateljim s njima – ništa nije funkcioniralo. I tako svaki dan pet godina gdje me svaki dan bilo strah kročiti nogom u školu”, napisao je.
Sve se promijenilo u srednjoj školi.
“Ne znam jesam li više mrzio svoje zlostavljače ili sebe. Toliko su mi zatrovali percepciju samoga sebe da kada me u srednjoj školi grupa budućih prijatelja prvi put pozvala na druženje, mislio sam da je to neki prank gdje se nitko neće pojaviti osim mene. Pamtim i kada sam prvi put saznao da se sviđam jednoj djevojci i da misli da sam zgodan što mi je bilo nevjerojatno. Svaka mi čast što sam sve ovo uspio preživjeti i postati koliko-toliko normalan.”
Ima poruku i za jedne i za druge
“Svojim zlostavljačima od srca želim sve najgore. Razbili ste me u tisuću komada i nikad vam neću oprostiti. Želim da patite i gorite u paklu. Svojim prijateljima iz srednje škole; Volim vas. Ne znate koliko ste mi svojim prijateljstvom uljepšali život. Jednog dana ću vam to i reći”, napisao je.
U komentarima ispod objave počele su se redati poruke podrške, ali i situacije drugih ljudi.
“Moji su zlostavljači uspješni ljudi i idu svake nedjelje u crkvu i sjede u prvim redovima sa dvoje troje djece. A čuo sam i da su im djeca problematična i napadaju drugu djecu, jer mi sestrična radi k’o profa u školi”, napisao je drugi korisnik.
Prolazio sam kroz dosta maltretiranja u osnovnoj i srednjoj. Tada sam bio tihi introvert koji je sve trpio i jedva pričao. To maltretiranje je izazivalo ljutnju u meni koju sam godinama nosio, ali sam rijetko pokazivao”, ispovijest je u komentaru.
“Kroz godine sam uspio pretvoriti tu negativnu energiju u pozitivnu. Na kraju sam zahvalan tim stvorenjima što u od mene napravili čovjeka te me motivirali da budem bolji prema ljudima. S tom motivacijom pokušavam postati osoba koju želim upoznati i pomoći ljudima u sličnim situacijama jel znam kroz kaj prolaze i mogu osjetiti ako se netko osjeća loše. Tako da želim biti osoba koju sam ja trebao uz sebe kada sam kroz sve to prolazio”, jedno je od iskustva.
Prolazila sam bullying
“Prošla kroz to u osnovnoj, pobjegla sam u drugi grad u srednju i to me spasilo. Teen godine su bile ispunjene mržnjom i gađenjem samoj sebi, dosta stvari sam izbrisala što su mi govorili, ali osjećaj je i dalje ostao. Nisam imala kvalitetna prijateljstva, bila sam dosta ogorčena prema drugima i nisam se zbližavala s ljudima jer im nisam vjerovala i uvijek sam mislila da mi se rugaju i spuštaju me”, reakcija je jedne korisnice.
“Znači kao dijete, normalna, ekstrovert, vesela, razigrana. Osnovna + srednja: zatvorena, depresivna, mizerna, introvert. Sad sam u 20-ima i sad tek radim na tome i zapravo se vraćam na neko svoje ja. Vraćam se ekstrovertiranosti, prihvaćam komplimente, zafrkavam se, imam odlične prijatelje, ali i dalje dosta stvari za razraditi”, ispričala je jedna djevojka.
