Životni izazovi poput pritiska na poslu, egzistencijalne neizvjesnosti ili pak nepredvidivih zdravstvenih tegoba mogu nas ponekad dovesti “pred zid”. Zato nerijetko “pucamo” i znamo po nekoliko puta dnevno promijeniti raspoloženje.
No, svi ti disbalansi u ponašanju nemjerljivi su s onima koji pate od ozbiljnog mentalnog stanja mozga koji uzrokuje dramatične promjene u raspoloženju, energiji i razmišljanju, jednom riječju zvanim bipolarnim – poremećajem. Ta bolest današnjice poznata je po tome da dovodi do ekstremnih uspona i padova, tj. manije i depresije.
“U početku ih se može smatrati zabavnim, no kasnije često postaju nametljivi. Mogu biti i upadnog vanjskog izgleda, često se oblače u šarene boje te koriste puno šminke. Što se tiče ponašanja, u maničnoj fazi bolesti imaju potrebu stalno govoriti, mogu imati poteškoće s usmjeravanjem pažnje, smanjenu potrebu za spavanjem te izraženu sklonost upuštanja u određene opasne aktivnosti bez uvida o stvarnoj opasnosti. S druge strane u depresivnoj fazi bolesti, skloni su socijalnoj izolaciji, sniženog su raspoloženja, nemaju energije niti volje” objašnjava nam dr. Porin Makarić iz Klinike za psihijatriju Vrapče, specijaliziran za područja psihoze, shizofrenije, bipolarnog poremećaja.
A bolest modernog doba javlja se sve češće. Rasprostranjenost u svijetu je između 1 i 3 posto, a najčešće se javlja oko 25-e godine života.
“Bolest je podjednaka u muškaraca i žena. Početak poremećaja obično je u kasnoj adolescenciji, no može se javiti i kasnije. Posebnu pozornost treba obratiti kod prepoznavanja dijagnoze u djece. Naime djeca iste kronološke dobi mogu biti različitog razvojnog nivoa što nam može otežati odluku što je dio uobičajenog ponašanja, a što je dio bolesti. Prema dostupnim podacima čini se da je nastupio porast dinamike poremećaja što se može povezati i s boljom dijagnostikom i povećanoj svjesnosti o poremećaju” ističe dr. Makarić.
No, mnogi ljudi s takvom dijagnozom žive normalno. S dobrim planom liječenja koji uključuje rano prepoznavanje simpoma, psihoterapiju, lijekove, zdrav način života, bolest se drži pod kontrom. U suprotnom stanje se može ozbiljno pogoršati.
“Vrlo je bitno na vrijeme postaviti dijagnozu te krenuti s adekvatnim liječenjem. Naime, ako se ne liječi, epizode mogu s vremenom postati češće ili teže, te doprinijeti otežanom funkcioniranju na osobnoj, društvenoj i poslovnoj razini” napominje doktor.
No, prvi simptomi, najčešće se uoče tek šest godina nakon prvog znaka bolesti. Često zbog “visokog ” raspoloženja i varljivog osjećaja da su na vrhu svijeta. Većina oboljelih pomoć zatraži tek kad su u depresivnom stanju.
Ipak, svjesnost o prisutnost duševnih bolesti kod opće populacije sve je veća, a odlazak psihijatru, psihologu ili psihoterapeutu više se ne smatra nečim sramotnim nego poželjnim.
“Smatram kako je od pandemije ipak porasla svjesnost o mentalnom zdravlju i njegovoj važnosti. Prema mojem iskustvu, ali i zabilježenim podacima u Klinici za psihijatriju Vrapče veći je broj ambulantnih pregleda, osobito mladih s različitim anksioznim smetnjama što zapravo govori u prilog porastu svjesnosti o važnosti mentalnog zdravlja. Potrebno je kontinuirano raditi na destigmatizaciji psihičkih bolesnika te prihvatiti psihičke poremećaje na jednak način kao i tjelesne; adekvatnim i pravovremenim liječenjem većina psihičkih poremećaja može se zaliječiti, te pojedincu pružiti dobru kvalitetu života” zaključuje liječnik Klinike za psihijatriju Vrapče.
