Čitatelj koji cijeli život stanuje u strogom centru grada, javio nam se s jednom zanimljivom temom. Kao čovjek koji je godinama usred gradske vreve, uočio je potpuno novi trend koji se pojavio u zadnje vrijeme, a koji, kako navodi, prije nije bio toliko zastupljen. Njegov osvrt prenosimo u cijelosti.
Kaos na Trgu u subotu ujutro: Molitelji, bubnjari, vika i galama, specijalna policija spremna na sve
“Želim ukazati na zanimljive promjene koje se događaju u strogom centru Zagreba, a tiču se sve veće prisutnosti religijskih sadržaja koji su na ulicama i trgovima ovog proljeća postali ‘dominantna struja’.
Prije pandemije, centar Zagreba bio je mjesto na kojem su se mogli čuti sjajni glazbenici i pravi umjetnici. Danas ih je puno manje, a umjesto zvuka dobre glazbe, ulice i trgove ispunjava agresivna buka šute koja se spušta niz ružne plastične cijevi. Dok se centar užurbano obnavlja, umjesto muzičara, urušene duše prolaznika obnoviti pokušavaju brojne vjerske grupe koje su se sjatile među ljude”, napisao je.
Dodao je kako su u pitanju različite religije te ih je sve ukratko opisao.
“Iako se najviše piše o ‘klečavcima’, oni nisu jedina vjerska skupina koja izvodi performanse pred prolaznicima. Štoviše, ovih dana ima ih doslovno na svakom koraku.
Ispred sata na Trgu bana Jelačića stoji čovjek s mikrofonom i ‘propovijeda’ o Isusu. Ima zvučnik i jako puno slobodnog vremena. U četvrtak je na Trgu stajao satima i pričao toliko dugo i glasno da je od Isusa prešao na nogomet pa skupe automobile… Dok priča, radi velike krugove pokušavajući zauzeti što veći prostor i obratiti se što većem broju ljudi.
Pored njega prolazi poznati prodavač kalendara i dnevnih novina sa svojom, nažalost također poznatom, glasnom i potpuno iskrivljenom verzijom pjesme ‘Krist na žalu’. Njemu mikrofon ne treba, najglasniji je – baš svaki dan.
Na stupu ispred kioska, dakle, preko puta čovjeka s mikrofonom, stoji još jedan propovjednik. Nema mikrofon, ali ima stup, dere se na sav glas o Isusu i njegovim čudima pokušavajući ga predstaviti bolje od konkurencije kod sata”, nabrojao je.
‘Svi su uglavnom mirni’
“Nekoliko metara dalje, na početku Gajeve ulice, članovi Hare Krišne pjevaju svoju poznatu pjesmu. Neki od njih odlaze među prolaznike nudeći prospekte, kekse, razgovor i utjehu.
Drugi tim Hare Krišne nalazi se na Zrinjevcu. Ne pjevaju, ali prilaze ljudima, ljubazno, tiho, u nadi da će nekom predstaviti svoje poslanje.
Na sredini Zrinjevca nalaze se članovi Jehovinih svjedoka. Nikoga ne zaustavljaju, već mirno stoje pored police na kojoj su njihovi prospekti i poruke.
Na istom tom Zrinjevcu svake nedjelje okupljaju se članovi crkve čije ime ne znam, ali koji također slave Isusa. Bradati glazbenik ima gitaru, oko njega je petnaestak ljudi, pjevaju očito vlastite autorske pjesme i očito su bend koji inače nastupa na misnim slavljima. Nemaju mikrofone, ali su u paviljonu pa sve odzvanja.
Oko Tomislavca kruže djevojke azijskog porijekla, zaustavljaju ljude i promoviraju nekakvu crkvu, mislim da je također ‘kršćanskih korijena’. Poznavanje hrvatskog jezika im je skromno, ali dovoljno da zainteresiranima ispričaju iz koje crkve dolaze i kako se u nju može učlaniti.
Ovaj osvrt nije nikakav prigovor, osim prva tri nabrojena derača svi su uglavnom mirni i ‘poštuju kućni red’, ali je zanimljivo promatrati kako je u teškim vremenima, umjesto umjetnosti koja se najviše veže za krize, procvjetala ponuda preobraćenja i uličnog uvjeravanja kako za sve nas postoji neki ‘bolji život”, poručio je čitatelj.
