S dolaskom toplijih dana ljeta ove godine, Zagrepčane je šokirao ogroman broj beskućnika na okretištu Črnomerec.
Na okretištu Črnomerec večeri su sve gore i gore: ‘Ne pomiče se, iscrpljen je i bezvoljan’
Bilo je čak i policijskih intervencija zbog dojava građana od kojih neki žele da se zagrebački siromasi maknu s ove frekventne lokacije, dok drugi zazivaju da Grad Zagreb i država pruži više pomoći. Tako nam je jedna 53-godišnja Zagrepčanka koja svaki dan putuje javnim prijevozom na posao kod okretišta Črnomerec, rekla kako joj se čini da se beskućnici na Črnomercu okupljaju već dulje vrijeme. Pritom je navela kako to nije slučaj samo na okretištu tramvaja i buseva, već i u jednom kvartovskih parkova kroz koji zna proći u ranim jutarnjim, ali i večernjim satima.
(Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX)
“Ne osjećam se nesigurno jer nisam doživjela nikakvu agresivnost od njih. Uglavnom samo spavaju i leže po klupama”, rekla nam je na upit je li je strah prolaziti kvartom.
Ipak, nije isključila mogućnost i da su neki drugi ljudi imali loša iskustva.
“Možda je imao netko im je pristupio u dobroj namjeri jer imam dojam da pokušavaju izbjegavati ljude”, nagađala je.
U svakom slučaju, ne odobrava to što ljudi protiv njih ne zovu policiju.
Ako ih policija potjera, oni će samo otići na drugo mjesto. Mislim da to treba drugačije rješavati da nije u redu što je toliko ljudi na ulici, možda bi trebalo pružiti više smještaja za njih, ustvrdila je.
Volonteri na okretištu: ‘Svaka donacija nešto znači’
No, u Zagrebu ima i osoba koje žele pomoći na drugačiji način pa je tako u srijedu na Črnomerec došla i Vesna Ribarić, koordinatorica Facebook grupe “Od srca do srca” te je s volonterima donijela potrepštine kojima želi pomoći potrebitima.
Nevidljivi ljudi sa zagrebačkih ulica: Volonteri su nam otkrili ogroman problem koji je pred njima
Kako smo ranije pisali, riječ je o grupi volontera koji nisu službena udruga pa nemaju potporu grada, a od rujna gube i svoj prostor u Petrinjskoj jer su se smanjile donacije za njihov rad.
Ipak, na Črnomerec su došli opremljeni, a beskućnicima su dijelili čiste majice, hlače, ali i hranu i vodu.
“Pazite se vrućina i maknite se s klupa, kada dođe sunce”, rekla je Vesna dvojici beskućnika kojima je pružala potrepštine, ali i saslušala što im je potrebno i kako im može pomoći da se osove na noge. Cilj Ribarić i njenih volontera, navela nam je ranije, jest da se ljudi maknu s ulica, osove na noge i dobiju priliku za bolji život.
“Hrana, odjeća, ručnici i higijenske potrepštine, svaka donacija nešto znači, pogotovo onima koji nemaju krov nad glavom”, ustvrdila je Ribarić koja već poznaje dosta ljudi na Črnomercu. Danas je upoznala i jednu novu osobu, beskućnika koji je rekao da je došao u Zagreb iz Novske, ali nije želio otkriti više o sebi dok ga je Vesna tješila kako je i njegova priča, poput svake druge sigurno normalna.
Ribarić je ranije upozoravala kako je situacija na Črnomercu iznimno kritična, ali u srijedu ujutro je bilo malo potrebitih na okretištu.
“Danas ih je malo i već su se razišli, ali to ne znači da ovdje neće biti krcato popodne ili navečer. To zavisi od situacije do situacije”, rekla nam je Ribarić navodeći kako ih u pravilu ima manje ako je nedavno bila kakva policijska racija.
(Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX)
Komentirajući racije, Ribarić, inače po struci pravnica, navela ke kako policija samo radi svoj posao, a upozorila je i kako je Gradu Zagrebu te Crvenom križu pisala kako bi ih upozorila na sve više ljudi na ulici i njihovo sve teže zdravstveno stanje te kako je potrebno učiniti više.
Pored Kosnice koja ima kapacitet od 120 kreveta, a po zimi se proširuje na 250, Grad Zagreb je ranije na upit portala Zagreb.info naveo kako beskućnici mogu biti smješteni i u Prihvatilištu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije na lokaciji Dugoselska 71 u Sesvetskom Kraljevcu (kapacitet 21 krevet), kao i u Samostanu „Misionarke ljubavi – Sestre Majke Terezije“, u Jukićevoj 24. Ipak, naglasili su da je tamošnji kapacitet dvadesetak mjesta otvoren za smještaj tijekom jeseni i zime.
Zagreb ima i tri poludnevna boravka gdje beskućnici mogu boraviti po četiri sata dnevno. Jedan od njih je Dnevni centar za pomoć i podršku beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva Hrvatske mreže za beskućnike na adresi Kneza Branimira 53, a tu su još i Udruga Dom nade te Udruga Pet plus, obje na adresi Harambašićeva 20.
Svaki dan na zagrebačkim ulicama gledamo žalosne priče: ‘Svi smo zakazali, tužno smo društvo’
Uz strah od gubitka malih prihoda uz koje nekako preživljavaju radi kojih ne žele otići u prihvatilišta, Ribarić upozorava i kako brojni beskućnici ne dolaze u poludnevne boravke zbog nedostatka informacije o istima. Ali, još je veći problem što trenutni kapaciteti za pomoć, upozorava, nisu dovoljni.
Prolaznik o siromašnima: Sami su krivi, raditi se mora
Među prolaznicima na Črnomercu ima ljudi koji vrlo kritično gledaju na sve više beskućnika na okretištu, a jedan od njih je i jedan 72-godišnjak koji nam otkriva kako je danas u mirovini, nakon 49 godina beneficiranog radnog staža, koji je dobio radeći kao profesionalni vatrogasac u Savskoj.
Horor priče sa zagrebačkih ulica: ‘Nemam vode u kući, ali barem imam gdje biti’
“Beskućnici su jer se ne pridržavaju životnih pravila. Ne žele raditi, žive na grbači matere i oca koji su penzioneri i osobno znam tridesetak slučajeva beskućnika koji bi radije išli po cesti i tražili novac nego radili”, naveo je ustvrdivši kako danas ima više beskućnika nego prije.
Dodao je i kako posla ima, a da bi on sam, kao umirovljenik, ako je potrebno, otišao i našao posao, ukoliko to bude potrebno da prehrani svoju obitelj.
“Treba ih potjerati odavde jer imate centar za socijalni rad, i prihvatilišta kao što je Kosnica. Znači imaju gdje biti, a dok sam bio vatrogasac sam i odlazio u njihove stanove. Da vidite što sam tamo pronalazio, hrpu smeća, nije se moglo prolaziti”, naveo nam je umirovljeni vatrogasac glede policijskih racija prema beskućnicima.
Upitan o argumentima kako beskućnici, čak i oni mladi i radno sposobni ne mogu dobiti posao jer nemaju mogućnost tuširanja i uređivanja kako bi uopće mogli doći na razgovor za posao, odmahnuo je kako to nije istina.
“I dan danas na Ilici imate kupalište za beskućnike, dakle mogu se otuširati. S jedne strane mi ih je žao, ali raditi se mora” zaključio je 72-godišnjak.
Upitana o kupalištu, Vesna nam je potvrdila kako to kupalište, imena Dijana postoji i dan danas, ali da je po njenim informacijama, riječ o starom kupalištu koje bi trebalo obnoviti.
“Tuširanje se naplaćuje 10 ili 15 kuna i dodatno pranje robe. Mreža za beskućnike kupuje kupone, ali zbog nedostatka informacija, brojni beskućnici ni ne koriste usluge mreže”, rekla nam je Vesna dok nam je jedan od njenih volontera pokazao kupon za tuširanje u Dijani.
U svakom slučaju, zaključuje Ribarić, potrebno je osvježiti, ali i pojačati infrastrukturu koja se može ponuditi zagrebačkim beskućnicima.
“Mora biti više dostupnih punktova i besplatni strojevi za pranje rublja. Za ovoliki grad, s ovolikim brojem beskućnika, jedno jedino kupalište nije rješenje”, istaknula je.
