Dok su se u petak oko 19 sati brojni Zagrepčani i Zagrepčanke počeli polagano pripremati za večernji izlazak vikendom, kod Spomenika žrtvama Holokausta i ustaškog režima, odmah ispred ulaza u poštu na željezničkom kolodvoru, pozamašan broj beskućnika se okupio u nadi da će dobiti paket hrane od volontera koji se okupljaju preko Facebook stranice “Od srca do srca“.
Na okretištu Črnomerec večeri su sve gore i gore: ‘Ne pomiče se, iscrpljen je i bezvoljan’
Volonteri su u jednom trenutku izbrojali pedesetak ljudi, ali ih je kasnije došlo i više. Neki su čekali strpljivo, pristojno, a neki su bili i nervozni nadajući se da će dobiti hrane.
Tijekom podjele nakratko je područjem oko spomenika brzo projurila policijska patrola. “Samo promatraju situaciju, moraju”, došapnuo nam je jedan od volontera.
Bila je ovo posebna podjela hrane jer je koordinatorica grupe “Od srca do srca”, Vesna Ribarić ujedno i proslavila svoj 68. rođendan. Stoga je pripremila posebne pakete hrane s još jednom volonterkom koja je također slavila rođendan.
“U svakom paketu je četvrtina pečenog pileta, plus salata, kruh, dva domaća kolača, breskva koju su donirali prijatelji grupe i jogurt”, opisala nam je i pokazala paketiće.
Kasnije je, uz tortu, u prostorijama ove u Petrinjskoj održana i rođendanska proslava s tortom i još ukusne hrane za volontere, ali i unutarnje korisnike s kojima volonteri posebno blisko surađuju i pokušavaju im pomoći.
Svaki dan na zagrebačkim ulicama gledamo žalosne priče: ‘Svi smo zakazali, tužno smo društvo’
Iako je večer bila ispunjena optimizmom, kolektiv “Od srca do srca” žaloste drastične promjene koje ih očekuju nakon tri i pol godine pomaganja beskućnicima. Ovise o donacijama kojih više nema.
Hrane za još dvije podjele
Kako nam je Ribarić objasnila, potporu od Grada ne dobivaju jer nisu udruga, a donacije njihovih podupiratelja su stale.
Do toga je došlo u centru Zagreba: ‘Došlo mi je plakati, ali ne mogu im svima pomoći’
Prije su pakete hrane, u kojima se uvijek našlo, voća, povrća, konzerviranog mesa i konzerviranih ribica, dijelili dvaput tjedno, najčešće utorkom i petkom. Porastom inflacije to se smanjilo na jednom tjedno i nakon podjele paketa hrane u naredna dva petka, završavaju s radom prvog rujna, ali i gube prostor u Petrinjskoj ulici.
“Prestajemo dijeliti obroke i morat ćemo isključiti vanjske korisnike. Ali imamo unutarnje korisnike, neke u Sisku, neke ovdje u Trnju koji su u potrebi. Njima ćemo nastaviti pomagati, ali moramo vratiti i ovaj prostor u Petrinjskoj. Facebook smo inicijativa i sve financiramo od naših prijatelja i svojih džepova”, otkriva nam Vesna.
Dodala je i da ova inicijativa pomaže i beskućnicima u zagrebačkim kvartovima kao što je Črnomerec, onima na Autobusnom kolodvoru, ali nekima i izvan metropole – ljudima na Banovini, sigurnoj kući Sisak te knjižnici u Glini. Pomažu i šarenom ulazu za djecu pri KBC-u Rebro.
Činjenica da su donacije prestale stizati sugerira i da je situacija kritična jer ukazuje na to da i oni koji su bili voljni pomoći više nisu u mogućnosti.
“Naši donatori su bili ljudi srednjeg sloja, a toga više nema. Nastavit ćemo raditi s unutarnjim korisnicima od nekih 15 do 20 ljudi. Ako uspijemo skupiti za neki blagdan, onda ćemo podijeliti hranu”, opisala nam je Vesna planove.
Osim hrane, potrebitima donose i higijenske potrepštine te odjeću, a i za to su se uspjeli snaći.
“Imamo dogovor sa karitativnim braniteljskim dućanom u Zvonimirovoj gdje usmjeravamo robu, a naše korisnike usmjeravamo i u poludnevne boravke na kupanje. Ako ćemo u donacijama dobiti deterdžent ili velike boce šampona koje nije spretno darovati beskućnicima, dati ćemo ih tim boravcima”, poručila je Ribarić.
Prenoćište: Zagreb može učiti od Pule
Upitana zašto inicijativa “Od srca do srca” nije postala udruga, čime bi joj se otvorio put za gradsku podršku, Vesna, koja je i ranije surađivala s udrugama za pomoć potrebitima, objasnila je kako ima viziju, želju i plan pomoći ljudima da se maknu s ceste.
“Fleksibilnija sam izvan udruge, iako je istina da se ovako ne dobiva ni prostor ni potpora. Ali, ne želim da postanemo udruga jer mislim da je to samo gašenje požara”, pojasnila je.
Dodala je i kako nije uspjela uvjeriti gradsku vlast da napravi preustroj prihvatilišta Velika Kosnica, ali se zato nada da će naposljetku Zagreb dobiti prenoćište.
Kako je otkrila, planira suradnju s jednom udrugom, nadajući se da će iskustvo nje i njenih volontera, u kombinaciji s upornošću udruge, dovesti do pozitivne promjene po uzoru na prenoćište u Puli.
“Ljudi ne mogu raditi jer čovjek koji ostane bez posla, leži dva mjeseca na klupi, ne može se snaći. Nema zdravstveno, gazda mu nije ni javio da ga je odjavio. On treba barem moći negdje prespavati i okupati se da bi otišao negdje nešto raditi”, objasnila je Ribarić zašto je prenoćište bitno i zašto je nezadovoljna idejom se, kako kaže, zdravstveno sposobne ljude smjesti u Kosnicu, ali se s njima potom ne radi na socijalizaciji.
‘Svatko ima svoju sudbinu’
Vesna je opisala i kako pomaganje potrebitima “ispunjava srce”.
“Svaki čovjek s imalo empatije koji vidi čovjeka u potrebi neće proći pored njega, a da mu ne pruži pomoć u vidu čaše vode, peciva ili nečeg sličnog”, kaže.
Osvrnula se i na komentare javnosti kako bi neki od prosjaka i beskućnika trebali raditi, a ne prositi. Rekla je kako ljudi često nisu svjesni što se doista događa.
“Ne znaju da svaki od ovih ljudi ima svoju sudbinu. Kad osoba prvo postane beskućnik, ostanu šokirani, uđu u depresiju i teško im ide. Već nakon mjesec dana na cesti, ako se ne snađu, odaju se alkoholu, mladi se okreću drozi i onda im se pogoršava zdravstveno stanje”, opisivala je Vesna.
Navela je kako je trenutno najdramatičnija situacija na Črnomercu. Iako je napomenula da se nije detaljno raspitivala jer ni ne može, poznato joj je kako puno ljudi obitava u tunelima napuštene ciglane, spavaju po klupama okretišta i obližnjeg parka, a i već poznaju ljude u pekarama koji im onda i pomognu zbog čega se zadržavaju.
No, često se beskućnici kreću od kvarta do kvarta, a neki se i boje pomoći da ne izgube malo potpore koji imaju. Primjerice, za dvije starije beskućnice je uspjela srediti smještaj u domu za umirovljenike, ali one su to odbile jer su se bojale da će izgubiti mirovinu. Među beskućnicima ima i branitelja, dodala je, a jedan od volontera ovih dana jednom veteranu pomaže u sređivanju braniteljskog statusa.
No, najvažnija stvar, navodi Ribarić, jest da ljudi postanu svjesni da se teško siromaštvo, pa čak i gubitak doma, može svakome dogoditi.
“Osobno sam prije dvije godine bila u situaciji da sam za tjedan dana mogla postati beskućnik. Preminuo mi je partner i ostala je hipoteka na stan. Gotovo svi ljudi koji pomažu imaju ovrhe. Neki su pravi beskućnici koji nemaju krov nad glavom, dok su si drugi unajmili sobice”, zaključila je Vesna koja je navela da, iako inicijativa “Od srca do srca” i sama ulazi u tešku situaciju, ona i njeni volonteri će nastaviti ustrajno u ideji da donesu barem malo pozitivne promjene i pomognu ljudima maknuti se s ulice.
