Župnik reper za Zagreb.info o porukama iz Crkve: ‘Ne, ja ne ‘blatim’ lik svećenika’

Velečasni Željko Lovrić (Zagreb.info)
Velečasni Željko Lovrić (Zagreb.info)

Kada netko spomene duhovne pjesme, prvo što nam padne na pamet su možda balade ili neke mirnije pjesme no, velečasni Željko Lovrić, koji djeluje u Župi sv. Leopolda Mandića u zagrebačkom Voltinu, imao je drugu ideju. Pod umjetničkim imenom Don Dante svoje pjesme, koje već godinama čuva u ladici, odlučio je uglazbiti i pokazati svijetu, a stil za koji se odlučio je upravo hip hop.

U posljednjih nekoliko mjeseci vlč. Lovrić prikupio je brojne pratitelje na društvenim mrežama na kojima objavljuje svoje autorske pjesme. Rekao nam je kako pjesme uglazbljuje sam, no razni drugi umjetnici su mu uskočili u pomoć s montažom i produkcijom. Kao glavnu motivaciju naveo je upravo situaciju u svijetu i distanciranje od problema drugih.

“Svi se mi ponašamo kao da se ništa ne događa”, rekao je vlč. Lovrić. Manjak empatije i zapravo zainteresiranosti za stanje u svijetu nije problem samo Crkve, već i ‘običnih’ građana. Upravo je to bio razlog zašto je odabrao hip-hop, umjesno neke klasičnije duhovne glazbe. “Mislim da nije vrijeme balada. Iako nisam reper, apsolutni, niti ću ikada biti. Ja više volim balade i klasični rock”, rekao je vlč. Lovrić.

“Nisam očekivao ovakvu podršku, ali ovo je moj apel mladima”

Iako hip-hop možda nije za svakoga, reakcije na društvenim mrežama gotovo jednoglasno su pozitivne. Takve reakcije, kaže, nije očekivao. “Ono što me kočilo je da ću ispast da nisam normalan, da kaj ovaj svećenik sad izvodi. I dalje se toga bojim, ali mi je drago da sam to napravio”, rekao nam je. Istaknuo je kako mu je namjera bila iznijeti svoje mišljenje i svoje iskrene osjećaje. Iako su ga u njegovoj župi odmah prihvatili i dali mu podršku, bilo je onih koji su sve to gledali sa zadrškom. To ga je još samo više potaknulo da nastavi.

“Ovo je možda novi način na koji Crkva može komunicirati s mladima”, istaknuo je vlč. Lovrić. Dodaje kako je htio istaknuti svima, a pogotovo mladima koji možda nisu uključeni u Crkvu, da i svećenici razmišljaju o onome što nas sve muči, da su normalni ljudi i možda nemaju odgovore na sva pitanja.

Jedna od najpopularnijih pjesama je ‘Ispovijed s asfalta’, koja ima više od 170 tisuća pregleda. A dok neki ovu pjesmu povezuju s kritikama prema društvu i prema samoj Crkvi, Don Dante kaže to nije bila namjera. “Ja bih to okarakterizirao kao jauk ili apel, zapravo sve samo ne kritika”, istaknuo je. Napomenuo je kako pjesma predstavlja zajednički vapaj za promjenom.

Rijetki svećenici su ga podržali

No, za razliku od sjajnih reakcija građana, mnogi u Crkvi su na ovo gledali suzdržano. “Naravno da nije bilo previše onih koji su me podržali”, ni samog velečasnog Lovrića ne iznenađuje pretjerano da u početku nije naišao na veliku podršku u Crkvi.


“Prva dvojica svećenika, koji su mi bili odgojitelji davno prije 30 godina, prvi su mi poslali podršku, ‘bravo za ovo što radiš’, možda još četiri ili pet svećenika, ali ne više”, izjavio je velečasni i pomalo u šali dodao: “Svi me gledaju, ali ništa ne komentiraju, OK, dok me ne tuku dobro je”.

Baš zato, svima onima koji nisu razumjeli zašto bi svećenik napravio ovakav iskorak, poslao je poruku – razmislite još jednom o tome što ja radim. “Ne, ja ne ‘blatim’ lik svećenika, nego upravo pomažem da dobijemo širinu koja nekima možda nedostaje”.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Don Dante (@dondante1976)

Iako nema sva rješenja, želi pomoći

Osim glazbene karijere, velečasni Lovrić poznat je i po svome humanitarnom radu. U vremenu kada se sve više ljudi osjeća usamljeno, anksiozno i preopterećeno, u Župi svetog Leopolda Mandića u Voltinom vlč. Lovrić ponovno je pokrenuo besplatno psihološko savjetovanje. “Svećeniku ljudi imaju povjerenja sve reći, a budući da ja ne znam sva rješenja i da ja nisam završio psihologiju, moji dragi prijatelji koji su psiholozi odlučili su uskočiti i pomoći”, pojasnio je vlč. Lovrić. Svi oni doniraju svoje vrijeme i volontiraju svaki utorak popodne kako bi pokušali pomoći svima kojima je pomoć potrebna.

“Ja sam kao duhovnik prisutan sa psihologom. Nemamo psihijatara, ali ako vidimo da je psihijatrijska pomoć potrebna, uputimo ljude kamo mogu otići”, naglasio je. Dodaje kako je bitna ta suradnja i interdisciplinarni pristup kako bi svi koji im dođu sa svojim pitanjima ili problemima dobili što bolji odgovor.

“Ja vidim da su ovi problemi stvar duševnog nemira koji ne proizlazi iz grijeha, nego nemogućnosti da ljudi pokrenu u sebi mehanizme da riješe problem pred koji su došli kao pred zid”, naglasio je vlč. Lovrić. U vrijeme kada se sve češće priča o mentalnom zdravlju, iako su skoro svi alati dostupni, ponekad nam je potreban ‘taj netko’ tko će nam ukazati kako da riješimo problem ili kako da se s njime nosimo u budućnosti.

U dvorištu zagrebačke crkve najavljena posebna akcija: Velečasni poziva sve građane

“Čini mi se da je danas čovjek Pale sam na svijetu”

U svijetu brzo razvijenih tehnologija i društvenih mreža, nije iznenađujuće da sve više mladih dolazi potražiti pomoć. Vlč. Lovrić smatra kako se današnji mladi ljudi žele distancirati i individualizirati zbog digitalnog svijeta, a zbog toga “gube tlo pod nogama”. “Mladi koja dođu k nama ne znaju kako pokrenuti prave mehanizme da bi si odgovorili na ta pitanja straha i anksioznosti”, istaknuo je vlč. Lovrić i dodao kako upravo pravom zajednicom mladi dobe sve odgovore. “Svi su željni društva, pa su si stvorili virtualni, no on nije bio dovoljan”, naglasio je.

Nažalost, usamljenost nije nepoznata ni starijima. Velečasni je naglasio kako najčešće u savjetovalište dolaze stariji ljudi koji su izgubili nekoga bliskog, bilo partnera ili člana obitelji. “Nas u Crkvi su pripremali na tu samoću, ali kada izgubite tu osobu koja je bila dio vas ostaje jedna rana koju je teško zacijeliti”, rekao je velečasni.

Kao glavnu poruku koju je naučio kroz svoj rad s ljudima je – svi trebamo nečiju pomoć. Čovjek je društveno biće, te kroz svoje odnose, bili to obitelj ili prijatelji, jedni drugima pomažemo. Usporedio je to s popularnom knjigom iz djetinjstva ‘Pale sam na svijetu’ autora Jensena Sigsgaarda. “Želio je da ne bude nikoga, a onda kada je sve imao, nije imao kome reći da je sretan”, zaključio je.