Svijetlo danas uzimamo zdravo za gotovo. Električna rasvjeta u Zagrebu je apsolutno nužna, zamislite kretanje po gradu u mrklom mraku, kakav ponekad vidimo na ulicama našeg grada kada primjerice nestane struje u jednoj ili dvije kvartovske ulice. Nekoć je s padom mraka završavao i dan, no sve se promijenilo taman u drugoj polovici 19. stoljeća. Premda je već 1862. godine metropolu djelomično osvjetljavao sustav plinskih lampi no one su bile slabe i nepouzdane.
20. siječnja 1877. godine, nakon petnaestak godina oslanjanja na nepouzdano, Ivan Stožir ispisuje gradsku povijest. Na uglu Gundulićeve i Ilice povodom svečanosti u obližnjem Glazbenom zavodu, nadanašnji zasjala je prva električna lampa, čime je najavljena revolucija koju živimo i danas.
Iako se današnji dan obilježava kao onaj od najveće važnosti, limitiranu uporabu ovakve vrste rasvjete mogli smo vidjeti čak četiri godine ranije. Kako su napisali na ugaslom blogu “Nepoznati Zagreb” “Električna rasvjeta je i kod nas prvi puta primjenjena u kazalištu. 19.03.1873. u Hrvatskom je zemaljskom kazalištu, za predstavu “Margareta” kojom je ravnao Ivan pl. Zajc.
Plaketa kao uspomena na važan dan
Na mjestu gdje je instalirana prva lampa sada se nalazi plaketa. Nalazi se službeno u Ilici, odmah prije skretanja u Gundulićevu ako gledamo iz smjera istoka prema zapadu. Ime ivana Stožira je danas nepošteno zaboravljeno, a njegove zasluge osjete se i dan danas, svakog dana kada u večernjim satima Zagreb upali svoja svjetia.
Za one koji žele znati više, Zagreb je pričekao još punih 40 godina dok nije dobio prvu elektranu a s njom onda i prvi električni tramvaj. Kraj 19. i početak 20. stoljeća bili su ključni u transformaciji naše metropole u ono po čemu ju danas i prepoznajemo.
‘Ostavite nadu vi koji ulazite’: Zagreb je mjesecima skrivao svjetski poznato ime
