Zagrepčanka podijelila horor iz privatnog doma za starije: ‘I tako dok ne nestaneš’

Starije osobe, ilustracija (Foto: Duje Klaric / CROPIX)

Negativna iskustva iz domova za starije i nemoćne osobe nerijetko se mogu pročitati u javnosti, a istom je svjedočila i naša čitateljica čija je majka smještena u jedan dom za starije na dalmatinskom području, o čemu smo ranije izvijestili.

Podsjetimo, čitateljica nam je opisala da je njezina majka, nakon što je usred noći pala prilikom odlaska na toalet, ostala ležati na podu te je dozivala pomoć, ali joj nitko od osoblja nije došao pomoći niti je ikoga od osoblja uspjela dobiti na telefon. Naša je čitateljica u konačnici osobno došla do staračkog doma kako bi pomogla svojoj majci.

S obzirom na prethodno opisano negativno iskustvo, mi smo na našim društvenim mrežama Zagrepčane upitali smatraju li da domovi za starije osobe nude adekvatnu skrb svojim štićenicima. Iskustva i mišljenja građana bila su različita.

Neka iskustva korisnika su vrlo traumatična

Objavljuje Zagreb.info u Petak, 16. siječnja 2026.

‘Strašno, tužno i jadno’

“Dobro je onima koji su pri zdravlju i ne trebaju pomoć. Ali teški bolesnici i polupokretni njima je strašno. Znam iz vlastitog iskustva s mamom. Za takve ljude treba svakodnevni nadzor liječnika, a to nema nijedan dom. Toliko su mi se zgadili da ne želim nikad tamo završiti, samo im je bitno da poberu novce. Platiš danas, sutra umreš, ali novce ne vraćaju”, opisala je jedna Zagrepčanka.

“Treba kontrola stroga. Imam iskustvo sa štićenicima u privatnom domu. Katastrofa. Cijena 1700 eura. Poznat dom, za jedan od 6 obroka koji oni obećavaju daju čaj i tanki komad suhe štrudle od tko zna kad. Hrana splačina. Soba bez dnevnog svjetla. Katastrofa. Osoblje bez znanja hrvatskog jezika. Neljubazne. Ako daš 5 eura onda te gledaju jedan dan i tako dok ne nestaneš”, još je jedno negativno iskustvo.

“Dva puta dođem u dom i vidim da je moja mama gola, samo pelene, reagiram, drugi puta opet, ja poludim, veli njegovateljica da se znoji, strašno, ne znoji se ni kad je strašna vrućina, nego joj uvijek hladno bilo, nepokretna je. Moja mama da je znala za sebe pobjegla bi kroz prozor, strašno, tužno i jadno i sad kad se sjetim zaplačem (privatni smještaj). Vlažne maramice poderane i suše se, sve su imale poklopac”, opisano je u jednom od komentara.

Umirovljenici, ilustracija (Foto: Vlado Kos / CROPIX)

‘U domu sve njegovateljice vrh’

Da većina domova ima nezadovoljavajuće uvjete navodili su i drugi. “Adekvatna skrb se ne dobija ni u privatnim, a ni državnim domovima. U svim domovima fali radne snage, njega je loša, radnici su potplaćeni, obroci su nikakvi”, “Vrlo slaba kontrola sustava. Rade šta hoće”, “Jad i bijeda i veliko poniženje ljudskosti”, pisali su.


S druge strane, neki su navodili i pozitivna iskustva iz domova za starije. “Mi imamo baku u privatnom i mogu reći da je taj dom top, top, od smještaja, brige, hrane, ljubaznosti, ljubavi prema štićenicima, ma svega”, “Mi smo imali sreće 2007. da je baka došla u odličan privatan dom. Mama je radila, ja na faksu čitav dan (građevinarstvo), a baka dementna skroz, mogla se doma zapaliti i odlutati. U domu sve njegovateljice vrh, oprana, čista, hrana dobra, mamu su znali ponuditi kad bi došla direkt s posla. Baka još pokretna, slavili svi skupa Novu godinu. Umrla u dubokoj starosti. Hvala im nakon 15 godina”, poručili su.