Gradski prijevoz u Zagrebu, svi ti silni tramvaji i autobusni koji danonoćno voze metropolom, za mnoge predstavljaju posebnu ‘zonu sumraka’. Od bizarnih iskustava sve do opasnih situacija, često zbog dotrajalih vozila ili pak nemara samih putnika. Priča koja je stigla u našu redakciju ima od svega pomalo.
Naš čitatelj prije nekoliko godina se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme ili preciznije, povukao je potez u najgorem mogućem trenutku, i to sve kako bi stigao u grad što ranije. Srećom po njega sve je završilo u najboljem redu, ali ovakve i slične epizode su upozorenje drugima, ipak se ovim tramvajem i dalje vozi veliki dio građana.
“Kad već pišete o tramvajima i prenosite one manijake koji se voze s vanjske strane vagona, imam i ja jednu sličnu priču, samo što ja nisam to napravio svojevoljno. Bio sam student na Hrvatskim studijima, a oni kao što vjerojatno i sami znate ako pogledate kartu, nisu baš najbolje povezani s ostatkom Zagreba”, piše nam i nastavlja.
‘Profesor mi je upisao 3 (vrlo dobar)’
“Imate autobusnu liniju 215, ona vozi do Kvaternikovog trga, pa se dalje snalazite. Isto vrijedi i obratno, u smjeru fakulteta. Ipak, kome se da šetati može se spustiti do jedne od stanica linije 2 koja vozi za Savišće, odnosno Črnomerec. Ima i tramvaj broj 8, jedini s onim starim vozilima koja su i dalje u opticaju. Jedan od tih tramvaja me skoro ubio i uopće ne pretjerujem.
Da će dan biti neobičan bilo je jasno već rano ujutro. Išao sam na fakultet po potpis i ocjenu iz latinskog. Profesor je upisao 3 (vrlo dobar). Do dan danas ne znam koju sam ocjenu na kraju dobio. Kako sam izašao s kampusa sam odlučio prošetati do tramvaja da me odvede direktno u centar, odnosno, nije mi se dalo presjedati na Kvatriću. Spustim se na stanicu, vidim da je tramvaj taman krenuti zatvarati vrata.
Ne znam što mi je došlo, zatrčao sam se, gurnuo ruku da ih blokiram. To je ruka u kojoj sam držao indeks. Kako je tramvaj krenuo, odlučio sam odustati, ali mi je ruka zapela. Morao sam spustiti indeks da ju mogu izvući kroz onu gumu”, prisjeća se traume na istoku grada. Tvrdi, nije bio problem potrčati s tramvajem, nisu toliko brzi, problem je bila ‘prepreka’ koja mu se umalo našla na putu.
Trebalo je stići i do indeksa
“Najveći je horor što je stanica na velikoj čistini, tramvaj je jako ubrzavao a ja s njim jurim prema stupu. Kada sam se izvukao, (mogao sam ostati bez pola zubiju da nisam) krenula je potjera za tim tramvajem. Ne znam ni sam kako, ali uspio sam nekako doći do Črnomerca prije nego se okrenuo i otišao opet u vožnju.
I tu ima nekoliko pamtljivih scena, ali zaključak priče je da su tramvaji nekoć, dok još nije krenula modernizacija, bili jako opasni. Ono što je danas članak, tada je bila svakodnevnica”, zaključio je.
Tjednima nakon Thompsonovog koncerta i prozivki: Na Hipodromu kreću veliki radovi
