U narodu se često može čuti kako je djetinjstvo najljepše životno doba, i vjerojatno bi se većina ljudi s tim i složila. Kad smo bili djeca, sve je bilo nekako šarenije, življe i ljepše. Cijeli svijet je bio naš, a budućnost se činila blistavom i uzbudljivom.
Mnogi svoje djetinjstvo vežu za određena mjesta, ljude i aktivnosti pa ih se čak i u odrasloj dobi, uvijek vrlo rado sjete. A neke su uspomene toliko lijepe da nam sama pomisao na njih izmami osmijeh na lice.
Tako su se Zagrepčani na društvenim mrežama raspisali o omiljenim uspomenama iz djetinjstva u Zagrebu. Čitajući iskustva naših sugrađana, može se reći da Zagrepčani doista čuvaju lijepa sjećanja.
Mnogi su uživali u aktivnostima odmorka i igri gumi-gumi
Tako je jedna gospođa naglasila kako je teško izdvojiti samo jednu lijepu uspomenu. “Oh ima ih dosta. Skrivača, pikulanje, sanjkanje u Pionircu (grad Mladih ). Tad su zime bile zime s puno snijega. Kak’ je bilo puno manje autića igrali smo nogač na parkingu ili graničara, lopovi i panduri, kauboji i Indijanci, kartali smo se po parkovima i haustorima kvarta. Lijepa vremena mladosti i ludosti bez mobitela”, prisjetila se ova Zagrepčanka.
Neki pak ističu kako su uživali u bogatoj ponudi odmorka pri tom se dobro zabavljajući sa svojim prijateljima. “Odmorko za vrijeme školskih praznika. Ljeti besplatno kupanje na Mladosti, a zimi klizanje u Domu sportova. Naravno i brojne igre s drugom djecom u ulici, vožnja biciklom po kvartu… ima toga dosta”, piše jedna čitateljica.
“Gumi-gumi i gađanje s balonima s vodom prvi dan ljetnih praznika”, “Kada sam poslije nastave išla na sladoled kod Vinceka”, “Sanjkanje na Cmroku”, “Lanca probijanca prije nastave pred školom i gumi-gumi”, “Igranje u parku s prijateljima svih mogućih igara-graničara, lanca probijanca, gumi-gumi…”, “Graničara, lopova i pandura, pikulanje, skrivača i još puno zanimljivih igara u ono vrijeme ( 1959. rođena)”, glase neki od komentara.
Mnogi su se okupljali nakon škole kod paviljona
Jedan Zagrepčanin se prisjetio također prisjetio nekih starih, minulih vremena. “Novi Val, zagrebačke šansone i smirenost. Uljuđenost, kultura i onda je to netko uzeo 1989-te. Pozitiva”, piše s očitom notom nostalgije.
“Skrivača, zaleđene babe, lanca-probijanca, crne kraljice, a tek kolači od blata, sanjkanje u Maksimiru i klizanje u cipelama po jezeru, kad su zime bile -15 do -20”, “Gimnazija i okupljanje poslije škole kod Meštrovićevog paviljona/ zvali smo ga džamija/… Lijepi dani”, “Šetnja s mojom mamom po gradu, posjeta zoološkom vrtu, igranje u parku”, “Druženje s prijateljima i natjeravanje po dvorištima i krovovima, pikulanje, sanjkanje, klizanje, vožnja terezinom”, pišu Zagrepčani.
Doselila u Zagreb pa požalila: ‘Sad gledam kako da se vratim, ovo je najveći minus’
