Mnogi Zagrepčani u posljednje vrijeme primjećuju veliku prisutnost stjenica u Zagrebu. Na društvenim mrežama vrvi od objava i komentara na tu temu.
“Je li moguće da nitko ne upozorava na pošast stjenica na Sljemenu? Ne može se jesti ni disati od rojeva stjenica koje grizu? I kažu, danas na Tornju, tako već danima”, požalio se Zagrepčanin na stranici Volim Sljeme.
Uslijedili su brojni komentari i prijave kako ih ima u raznim dijelovima grada.
“Ima ih i po cijelom gradu i okolici najmanje 100 km. Što da se radi. Nije sam na Sljemenu. U cijelom centru su”, “Grad ih pun, gdje neće biti na Sljemenu”, “Kod mene na Trešnjevci grizu svugdje gdje je drveće”, “Cijeli Zagreb ih je pun, Dugo Selo isto i nitko niš ne poduzima”, prijavljuju građani.
“Bio ja neki dan sa unucima baš na Vidikovcu kod tornja i morali se vratiti doma koliko ih bilo, a kaj nisu to one lisne”,
“Ima ih po svuda, ali ne onoliko koliko gore na Sljemenu. Mi smo isto danas otišli malo gore s djecom i odmah se vratili jer to nije normalno. Kako smo izašli iz zičare bili smo skroz prekriveni njima. Kao oni rojevi mušica samo po svuda. Nema gdje ih nema i u nenormalnoj količini. Žao mi je sto nisam slikala aute gore koliko su prekriveni njima. I da i ja sam se pitala kako nitko ne priča o tome. Ne možeš gore bit”, žale se Zagrepčani.
Neki pak savjetuju kako pomaže mazanje izložene kože repelentima.
Turisti pobjegli s Murtera, po tijelu dobili neobične mrlje: ‘Provela sam dio noći na Hitnoj’
Dugo su u Zagrebu
Inače, mrežasta stjenica platane (Corythuca ciliata) prisutna je na području Zagreba već oko 30 godina. Ova vrsta, porijeklom iz Amerike, prvi put je otkrivena u Padovi 1964. godine, a u Zagrebu je pronađena 1970. godine. Širi se putem vozila i sada je raširena u svim južnim i srednjoeuropskim zemljama.
Također, hrastova mrežasta stjenica (Corythucha arcuata), gotovo nemoguća za razlikovanje golim okom od stjenice platane, registrirana je u Hrvatskoj 2013. godine. Smatra se da je donesena kamionskim transportom iz Turske nekoliko godina prije. Od tada se brzo proširila i postala značajan štetnik u šumama.
Zaključno, jedina održiva metoda za trajno suzbijanje stjenica jest biološko suzbijanje. Tijekom zime više od 50 posto stjenica koje se skrivaju ispod kore drveta pojedu pauci, što može značajno smanjiti njihov broj. Iako mrežaste stjenice platane i hrastove stjenice ne predstavljaju zdravstvenu prijetnju za ljude, njihova prisutnost može biti iznimno iritantna.
Zagrepčanka o neugodnom iskustvu u svom domu: ‘Posvuda su, sve me pecka i svrbi’
Bezopasne za ljude
Naime, stjenice su bezopasne za ljude jer se hrane biljnim sokovima. Stručnjaci objašnjavaju da, kada padnu na tijelo, stjenice pokušavaju “gricnuti” misleći da su na drvetu, ali brzo odustanu kada shvate da to nije njihova hrana. Važno je napomenuti da ove stjenice ne sišu ljudsku krv.
Jednostavan način za rješavanje ovih bubica je dobro protresti odjeću nakon boravka u prirodi. Mrežasta stjenica platane ima organe za bodenje i sisanje, a od njihovih uboda može ostati crvenilo. Ipak, ne hrane se krvlju već biljnim sokovima, najčešće na lišću platana, zbog čega listovi dobivaju bijele točkice i gube zelenu boju.
Zagrebačke platane već krajem srpnja i u kolovozu gube svoju funkciju ukrasnog zelenila zbog stjenica koje sišu klorofil iz listova. Iako prirodni neprijatelji poput bubamara i pauka postoje, očito nisu dovoljno učinkoviti u urbanim područjima.
