Dolazak na pretrage u bolnicu za umirovljenike je često stres, od čekanja, nesnalaženja pa do novina poput digitalizacije koja njih zaobilazi. Tako je umirovljenica Dragica došla u bolnicu na još jednu u nizu pretraga, koje mora obaviti u sljedećim mjesecima. Pokazala je papir na kojem je sve uredno zapisala, kada je uputnica izdana, termine, upute, imena odjela. “Sve moram pisati, jer tko bi to sve popamtio. U 87. godini pamćenje više nije kao nekad, a i sigurnije je kad imam sve crno na bijelo”, kaže kroz smijeh.
Kaže kako je umirovljenicima teško jer neke obavijesti ne vide, jer ih se ne objavljuje u novinama ili na televiziji. Tako se prisjetila neugodnog iskustva u Mihanovićevoj. Naime, otišla je tamo kako bi se naručila na fizikalnu terapiju, kako su joj u ambulanti i rekli.
“Dočekala me mlada djevojka koja me tak’ blijedo gledala. Rekla mi je pa nema vam fizikalnih više ovdje i zašto ne pogledate na internetu? Rekla sam joj: dijete drago, imam 87 godina… kakav internet? Onda je malo spustila ton i rekla morate u Nemetovu, tamo su vam terapije”, priča gospođa Dragica.
Umirovljenici se ne snalaze u digitalizaciji
Činjenica da mora puno dalje sada ići i još k tome kako kaže u brdo, za nju je bio šok. “Nemetova? Znate li vi gdje je to? Pa to je još dalje Mihaljevca, gore u brdo moram ići”, kaže Dragica.
Dodaje kako to nije jedini šok koji ju je dočekao, naime u ambulanti obiteljskog liječnika, liječnica na zamjeni nije htjela uzeti nalaz već ju je uputila da sve mora riješiti digitalno.
“Totalno sam bila u šoku, što trebam, kako ću to ja… Srećom sestra je rekla da njoj dam nalaz ona će sve riješiti i da ionako doktorica može vidjeti digitalno moj nalaz, da bespotrebno komplicira. Eto, ona komplicira i meni uzme godinu života zbog živciranja. Ovaj naš sustav uopće nije za nas, samo sve digitalno, a nas umirovljenike tko šljivi”, kaže gospođa Dragica.
