“Volim Zagreb i volim kada je čist’ nekoć je pisalo na velikom broju malenih koševa za smeće smještenih u centru grada. Bilo je to vrijeme kada su podzemni spremnici u Zagrebu bili tek ideja, a kontejneri čista i surova realnost. Cijena odvoza je bila fiksna, a vrećice su bile plave samo onima koji su eto slučajno svoje smeće smjestili u plastičnu vrećicu te boje.
A onda se sve promijenilo. Otkako je Tomislav Tomašević došao na vlast u Zagrebu, pitanje odvoza otpada, razvrstavanja i ostalih djelatnosti vezanih za tu bitnu sirovinu je postalo izuzetno važno. Prvo su došle plave vrećice s kojima je gradska administracija htjela nagraditi one koji odvajaju otpad a penalizirati one koji to ne rade.
Kako? Putem naplate plastičnih plavih vrećica koje su postale jedine “legalne” za pospremanje i bacanje nerazvrstanog smeća. Iako su izbori pred vratima, mi smo povodom Dana planete Zemlje odlučili prošetati po gradu i dobro otvoriti oči. Otpad na cesti, otpad u kontejnerima i koševima bio je predmet našeg interesa kako bi dobili odgovor na pitanje je li Zagreb prljav, čist ili nešto između.
Plave vrećice su ispale iz mode
Jasno, treba biti realan i odmah naglasiti kako se takve ocijene mogu davati isključivo u odnosu na neki drugi grad. Niti jedna metropola nije savršena pa je teko naći neki ogledni primjer čistoće na ulicama. Sva sreća da je tako jer iako je Zagreb daleko od najprljavijih gradova, prostora za napredak itekako ima, pogotovo ako se uzme u obzir da Zagreb ne broji niti milijun stanovnika.
Za početak, možda i najjasniji indikator koliko se građani drže zadanih pravila su – kontejneri. Barem tamo gdje ih nisu zamijenili podzemni spremnici. U onima za miješani otpad bi se trebale nalaziti samo i isključivo plave vrećice. Kako smo šetali po zagrebačkom centru, nije nam bilo tako lako naći zelene kontejnere na cesti, ali tamo gdje ih je i bilo, plave vrećice su bile iznimka a ne pravilo.
Naše sumnje u pad prodaje plavih vrećica je potvrdila i jedna prodavačica iz obližnje trgovine. “Kupuje se, ali manje nego prije. Nekima je ušlo u naviku, ali većini građana nije, odnosno ne kupuju te vrećice tu kod mene uz ostali špeceraj”, priča nam. Za nešto realniji uvid trebalo bi proći više gradskih kontejnera, možda je situacija van centra ipak malo drugačija.
Čistač ulica zna gdje je najprljavije
No, valja biti realan, kada bi jedini problem bile plave vrećice, Zagreb bi svakako sjedio na zelenoj grani kada je u pitanju čistoća. No, stvarnost je ipak drugačija. Veliki gradovi su uvijek u opasnosti od gomilanja otpada na ulicama ako odvoz nije redovit ili je pak pod kontrolom sumnjivih skupina kao što je slučaj primjerice u Napolju. Zagreb se ne može baš pohvaliti, ali definitivno ima i gorih.
Problem čine opušci. A njih je previše. Samo za kontekst, udruga “Čisteći Medvjedići” koja već godinama organizira volonterske akcije čišćenja je do sad prikupila s ulica preko 250 tisuća individualnih opušaka. Mi smo ih primijetili po ulici, ali najgore od svega, najviše ih je oko koševa za bacanje upravo tih otpadaka.
Tu smo uostalom i sreli jednog čistača ulica. On nam je kratko komentirao da situacija nije baš za pohvaliti se. “Nije gore nego lani, barem to. Ali te kante su stalno pune, katastrofa”, govori nam razočarano. Isto tako, pokazuje nam prstom na mjesta gdje je najgore. Nije za pohvaliti se, upozorio nas je na srednju školu.
‘Zagreb nije Pariz’
Tamo je na klupicama pored igrališta bio veliki broj opušaka i nešto otpada, ali ako je za vjerovati našem sugovorniku “sada je još u redu, ponekad se ni sam ne mogu načuditi svemu”, razmišlja naglas. Mi smo tada već polako gledali galeriju prikupljenih fotografija i shvatili da je situacija zapravo gora no što se misli.
Zagreb nije toliko prljav koliko je pun sitnijeg otpada koji ruši i nagrđuje vizuru naše metropole. Sreća u nesreći je što nije riječ o otpadu opasnog tipa ili glomaznim grdosijama od građevinskog otpada kakav se često odlaže na ilegalnim odlagalištima koja ipak nisu vidljiva iz centra grada.
Uostalom, jedna Zagrepčanka nam je otkrila kako je istina negdje između. “Čujte gospon, ja sam prošla svijeta, Zagreb nije Pariz jasno, tamo je zbilja prljavo. Ali ove neke stvari, ti opušci, te limenke, papirići… to je sve sitnica ali se itekako primijeti. Dok ne poradimo na tome, nebu Zagreb eko”, razmišlja.
Ima gorih, ali i puno boljih
Kada se sve zbroji i oduzme, situacija bi mogla biti gora, ali svakako se moramo zapitati koliko mi sami radimo čiste ulice. Jer, sve ovo o čemu govorimo je ostalo u okvirima zagrebačkog centra, ulica u koje često zalaze turisti. Sve van toga, čast iznimkama, je problematično.
Primjerice, prošećete li pored pruge od Zapadnog kolodvora prema zapadnom izlazu iz grada, imat će te što vidjeti. Nekoliko ulica od strogog centra grada u Ivanečkoj ulici se otpad ostavlja uz prugu izuzetno liberalno, čak do te mjere da je nepoznati netko prije nekoliko mjeseci ostavio kadu na križanju Selske i gore spomenute Ivanečke. Možemo biti sretni da ima kudikamo gorih od nas, i to u Europi.
Primjerice, ulice Berlina na prvi dan nove godine izgledaju sablasno od silne pirotehnike, a ni turističke meke poput Amsterdama muku muče s otpadom koji dolazi u paketu s velikim brojem turista. Nečist je i Napulj, ali ako se pita turiste, Pariz odnosi neslavnu pobjedu. Ako se već moramo ugledati na nekoga, turisti najčišće spominju Varšavu i Beč kao najčišće. Ni Ljubljana nije daleko.
Alarm svjetskih stručnjaka, i Hrvatska na udaru: Ekstremna pojava odnosi stotine života
