Prošla je 71 godina od nesreće koja je uoči velikog blagdana potresla i obilježila Zagreb. Jedna od najtežih tramvajskih nesreća na svijetu zbila se na Mirogojskoj cesti, 31. listopada 1954. Bilo je ujutro, prije 9 sati, kad je tramvaj putovao s Mirogoja prema Gupčevoj zvijezdi.
Putujući na liniji 13, tramvajska kola bez prikolice prevozila su 60 putnika. Bila je nedjelja, 8:50 sati, kad su tramvajska motorna kola broj 21 krenula sa zaokretnice na Mirogoju prema Zvijezdi. Na dijelu pruge s najvećim nagibom, vozeći nizbrdo, zakazala je tračnička kočnica.
Magnetske kočnice nisu “hvatale”, pa je vozač pokušao upotrijebiti ručnu kočnicu, točnije pijesak. U istrazi ga nisu pronašli mnogo diljem mirogojske pruge, pa se postavilo pitanje je li ga nakon sudara u Degenovoj, pri čemu su također upotrijebljene kočnice s pijeskom, ostalo dovoljno. Naime, tramvaj broj 21 ranije tog jutra imao je sudar na potezu od Degenove prema Medveščaku, kad je zahvatio i prevrnuo zaprežna kola. Iako je nastavio prometovati prema Mirogoju jer veće štete, barem naizgled, nije bilo, to će se pokazati kao ključna greška.
Ljudi iskakali van
Na nizbrdici je tramvaj ubrzo dosegnuo dosegnuo brzinu pet puta višu od dopuštene, a za ručnu je kočnicu na brzini od 80 kilometara na sat, bilo prekasno. Dio je putnika iskočio iz kola, dok su se neki od straha ukočili ili pali u nesvijest. Na posljednjem je zavoju, dok Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, tramvaj ispao iz tračnica i velikom brzinom udario u drvored sa suprotne strane Mirogojske ceste. Prevrćući se, od siline udarca iščupana su mnoga stabla u drvoredu, a sve osim poda kola bilo je rasmrkano. Tramvaj je pogodio tri stabla i završio u čeličnom stupu.
Život je u nesreći izgubilo 19 ljudi, dok je njih 37 teško ozlijeđeno, dok je jedna osoba preminula od posljedica nesreće. Svjedoci koji su se našli na mjestu nesreće zaustavljali su automobile kako bi ozlijeđene prevezli do bolnice. Telefoni svih bolnica neprestance su zvonili, a velik broj Zagrepčana stigao je na mjesto tragedije. Neke od žrtava moglo se identificirati isključivo pomoću otisaka prstiju, što govori o težini nesreće i stanju tijela. Nakon iscrpne sudske rasprave, vozač je proglašen krivim za neoprezno i nepropisno kretanje te zakašnjelo kočenje ručnom kočnicom.
“Bila sam u blizini prednjeg dijela tramvaja. Kada su kola pojurila velikom brzinom bilo nam je svima jasno da će doći do nesreće. Kočnica kao da nije radila. Vidjela sam kako se kondukter uznemirio i probijao prema stražnjem dijelu. Odjednom sam začula povik Lezite! Ja sam odmah legla i to mi je spasilo život”, ispričala je tad za Večernji list jedna od preživjelih.
‘Ležao mi je preko nogu’
“Svi smo mi vidjeli da nešto nije u redu, pa sam čula da ljudi viču da treba kočiti. Bila sam u sredini kola, ne znam je li se kočilo. Znam da su to bili strašni trenuci, jer smo već kod prvog zavoja bili načisto s tim da jurimo u nesreću. Već koju sekundu poslije kola su počela posrtati, a oko mene se sve odjednom počelo okretati. Ubrzo zatim začula sam strahoviti tresak, čini mi se samo jedan. Udar je bio vrlo jak, a kada se sve smirilo vidjela sam muškarca koji je bio sav u krvi i ležao mi je preko nogu. Bio je mrtav. Kada sam se sama počela izvlačiti, osjetila sam oštru bol u lijevoj nozi. Bila je slomljena”, ispričala je još jedna žena za Večernji list, prije 71 godinu.
“On se iskliznuo i pao je na lijevi bok i odsklizao po lijevom boku dole i to je zapravo prouzrokovalo najveći broj mrtvih”, prisjetio se za HRT povodom 60. obljetnice nesreće Željko Horvatić, koji je bio jedan od putnika. Ispričao je što se odvilo na Mirogoju. “Dosta ljudi je čekalo, tako da taj tramvaj kad je došao gore, onda se požurivalo s ukrcajem. Vozač je rekao gore tim kontrolorima i otpravnicima: ‘Nemam pijeska'”, istaknuo je. “U tramvaju je zapravo vladala jedna zlokobna, manje-više tišina, s naravno nekim povicima ljudi koji su rekli ‘Joj, joj, šta je’, dodao je što je bilo nakon nesreće.
Narednih 10 godina, točnije do 1964., tramvaj nije vozio ovom trasom. Uspostavljen je uz kola koja su bila opremljena jakom zračnom, elektromagnetnom i ručnom kočnicom. Ipak, 1967. ova linija zauvijek je otišla u povijest, jer tramvajski je promet zamijenjen autobusnim.
