Gradonačelnik Tomislav Tomašević u utorak je najavio nekoliko golemih zahvata kojima bi se trebale riješiti prometne gužve u Zagrebu. Riječ je o velikim projektima koji su tek u povoju i trebali bi krenuti u realizaciju 2025., odnosno 2026. godine.
Međutim, građani su nezadovoljni i zbog radova koji su trenutno u tijeku. Radovi na sanaciji tračnica na križanju Savske i Vukovarske započeli su prošli ponedjeljak, a trebali bi trajati do 22. listopada. Budući da je riječ o jednom od najprometnijih raskrižja u metropoli, nastale su velike prometne gužve.
Međutim gužve nastaju i zbog drugih razloga, a jedan od njih je prevelika opterećenost brojem osobnih automobila. Automobili često ulaze u raskrižja i kad ga ne mogu prijeći dok je upaljeno zeleno svjetlo, pa se zaustavljaju na tramvajskoj pruzi. Zbog toga tramvaji nerijetko čekaju i nekoliko ciklusa izmjena svjetala.
Odlučili smo provjeriti koliko će nam trebati
“Svaki dan krećem suludo rano na posao jer znam da se ne mogu osloniti na javni prijevoz. I onda me opet iznenade. Ne znam živciraju li me više ovi iz ZET-a koji donose odluke uvijek u najgore vrijeme ili činjenica što je u svakom automobilu samo po jedna osoba”, napisao nam je jedan čitatelj o gužvama neki dan.
Potaknuti čestim pritužbama čitatelja, a i sami svjesni dugotrajnih problema, odlučili smo provjeriti koliko će trajati vožnja tramvajem od Remize pa do centra, odnosno Trga žrtava fašizma.
Na tramvaj smo krenuli u 7:10. Od Selske do Nehajske uvijek treba nekoliko minuta. Međutim zatim dolazimo do stanice oko koje se lome koplja, dionice Nehajska – Trešnjevački trg.
‘Do Trešnjevačkog trga mi je istekla karta’
“Znate koliko je kritično kada mi je prije neki dan istekla ZET-ova karta od pola sata dok sam došla do Trešnjevačkog trga”, podijelila je naša novinarka. Ovaj put do Trešnjevačkog trga od Remize je ipak trebalo samo 14 minuta. Kod Tehničkog muzeja smo presjeli na devetku, koju smo čekali minutu duže nego što je pisalo na informativnom zaslonu.
Zagrepčanka zbog susjeda ostala u nevjerici: ‘Ne mogu vjerovati da tako žive’
Do džamije smo stigli u 7:53, dakle naše putovanje je trajalo 43 minute. Međutim nekad za putovanje istom trasom treba i puno duže, dok se nekad može prijeći i za dvadesetak minuta.
