Danas gotovo svako zanimanje ima sebi svojstven dan u kojem se obilježava njihovo djelovanje. Primjerice, na današnji dan se obilježava Međunarodni dan vozača i automehaničara. Povijest obilježavanja je više nego zanimljiva, iako i vozači i mehaničari imaju svoje zasebne dane u godini, ova kombinacija je ‘pripala’ jednom poznatom Hrvatu.
Naime ovaj datum određen je nakon što je 15. siječnja 1960. godine Josip Broz Tito, tadašnji predsjednik Jugoslavije, postao počasni član Saveza vozača i automehaničara Jugoslavije. Danas, 65 godina kasnije situacija na tržištu rada za vozače je drugačija, a egzodus popularnih ‘šofera’ u inozemstvo je nemoguće ignorirati.
Iako je vještina vožnje uvijek na cijeni, ekonomske (ne)prilike su napravile nestašicu, vozača fali a netko mora voziti. Mi smo na račun te činjenice kontaktirali predsjednika sindikata hrvatskog vozača Miljenka Gočina s pitanjima o trenutnoj situaciji na tržištu rada, problemima s kojima se vozači susreću uz vječno pitanje o isplativosti preseljenja u inozemstvo, u ovom slučaju u Njemačku.
‘Otišli su u inozemstvo’
“Evidentno je da ne nedostaje vozača. To je veliki problem. Trenutno se taj manjak ‘puni’ radnicima koji se vraćaju iz mirovine, i dalje nastavljaju raditi kao vozači. Ne otvara se neko trajno rješenje koje bi postavilo uvjete u realistične okvire kako bi se vozači uopće htjeli baviti tim poslom”, rekao nam je na početku.
Mi smo pak kontrirali pitanjem kako je moguće da je toliki manjak vozača u Hrvatskoj kada financijski uvjeti nisu toliko loši. Kako smo naglasili, u nekim sektorima prosječna primanja su puno manja, a posao je itekako težak i usporediv s vožnjom kojoj se s pravom daje epitet ‘kruha sa sedam kora’.
“Fali nam radnika jer su otišli u inozemstvo. Posao je težak, iziskuje puno odricanja i odgovornosti. Morate se odreći i obiteljskog i društvenog života. Nije problem ni koliko zarađuju već kakve su im isplate. Dio poslodavaca prijavi radnika na minimalac pa mu ostatak isplati ‘na ruke’. Plaća je gotovo ista sada kao u inozemstvu, primjerice u Njemačkoj. Na ovom poslu možete zaraditi isto koliko i u Njemačkoj”, ispričao nam je sugovornik.
‘Promet i ekonomija najprodavanije diplome’
U nastavku je još dodao kako, osim primanja za vozače, Hrvatska i Njemačka kada su u pitanju uvjeti, nisu pretjerano različiti. Nova vozila, isti limiti broja sati dnevne vožnje i ostale sitnice čine iskustvo rada usporedivim. Problem nastaje, kako smo i gore naglasili, kada dođe do isplate plaće.
“Mi imamo neke zakonske odredbe bolje od EU za postati vozač. Ništa se ne radi na tome da se takav, u Hrvatskoj školovani radnik zadrži u zemlji. Radimo vozače, a oni odlaze. Nema preduvjeta”, zaključio je. Mi smo za kraj pitali ima li naznaka da će Vlada nešto poduzeti po pitanju zadržavanja radnika u Hrvatskoj putem neke zakonske odredbe.
“Znate što, bit ću brutalno iskren. Nitko u Hrvatskoj ne vodi o tome računa. Bit ću jasan, ekonomija i promet dva najprodavanija fakulteta u Hrvatskoj. Nitko nije kupio fakultet da bi ga imao, već da bi se zaposlio. Teško je očekivati da će se nešto po tom pitanju promijeniti. Nije lako nikome, pa ni prijevoznicima. Razlika je u tome da neke države aktivno rade na tome, ap između ostalog, dovlače i naše radnike u zemlju”, zaključio je na kraju.
