Ako pitate svoje roditelje o glazbi, često će te čuti o pločama koje su se nosile na plesnjake i tulume. Ono što je danas od vas udaljeno jedan ili dva klika, nekoć je živjelo samo i isključivo na crnoj plastici, vinilu, koji je bio nepraktičan, glomazan i izuzetno osjetljiv kao medij. Uostalom, pogledajte samo bilo koji kućni tavan i njegovu glazbenu ostavštinu. Ploče su tada bile za sviranje, a ne za čuvanje.
Danas je situacija drugačija. Ploče su kao i svi nekadašnji trendovi doživjeli veliki povratak na scenu na novom valu nostalgije i vjerojatno zasićenja od malenih i ne baš pretjerano karakternih diskova. Ploča je nesavršena i sa sobom nosi tragove vremena. Ako se pitate gdje su završile te silne gramofonske ploče naše bivše tvornice Jugoton, odgovor je vjerojatno – na otpadu.
Početkom devedesetih po stvaranju Hrvatske Jugoton je preimenovan u Croatia Records, a s njim su uglavnom odumrle i ploče. Jedan od onih koji je jahao kontra tadašnje klime bio je Siniša Skopal, vlasnik malenog dućana “Roxy” na Savskoj cesti. On je 1993. godine, kada su ploče bili totalni demode otvorio prodavaonicu rabljenih ploča. I to prvi u Hrvatskoj.
Oaza mira kraj bučne prometnice
Želite li pronaći njegovu malenu oazu skrivenu od buke tamošnjeg prometa, zaputite se prema HOTO Toweru, i dobro pripazite, dućan vrlo lako možete promašiti. Skriven je u prizemlju jedne od zgrada, ali ima ulaz s dvorišne strane. Zbog svoje lokacije, okupljalište je većinom glazbenih kužera koji tamo kupuju diskove i ploče. Sami prostor slobodnom procjenom ima 6 do 7 kvadratnih metara. Siniša je majstor tetrisa, u prodavaonici su stotine i stotine vinila.
Čak i malene stepenice za gornju etažu nisu pošteđene glazbene memorabilije. Na zidu kalendar popularne Lidije Bačić, a okolni zidovi čuvaju raritete i općenito zanimljivu glazbu. Jeste li znali da su primjerice Severina, Vuco i Marko Perković Thompson svoje prve radove izdali baš na ploči. Ako postoji mjesto za pronaći takve stvari, adresa je Savska cesta 34.
Početkom siječnja Siniša nas je dočekao u svom dućanu i ispričao svoju priču i dogodovštine njegove preko 30 godina duge karijere koja je obilježena prostorom od svega nekoliko kvadrata. “Kad sam otvorio, ljudi su ovdje dolazili i ostavljali ploče. Dali bi ti i novce samo da sve uzmeš”, priča nam Siniša koji svakodnevno u 11 sati rutinirano otvara dućan, vadi ploče iz kutija i pali TV.
‘Sada i stara bakica zna što ima’
Dok smo dolazili jedan kupac je već bio u posjeti. Zanimljivo, u Roxy malo tko dolazi razgledavati, kupci znaju što se krije iza zatvorenih vrata. “Ja ti imam ekskluzive japanskih izdanja. To nigdje nećeš kod nas naći”, pokazuje nam vlasnik kutiju prepunu ploča s japanskim oznakama. One su u svijetu glazbenih zaljubljenika na posebno dobrom glasu.
Pitali smo ga i što se najbolje prodaje. Kaže nam, potražnja raste po trenutnim trendovima. “Sad svi hoće Dylana, jer je u kino stigao film. Kad je Queen bio u kinu, onda su svi htjeli njihove ploče”, dodaje. Isto tako, nije ni posao više kao nekad. Sada svi znaju što imaju, koliko to vrijedi. Pronaći kolekciju zaboravljenih rariteta je gotovo nemoguća misija.
“Sada i bakica zna otvoriti internet i vidjeti koliko košta Azra, Bijelo Dugme ili neki drugi bend”, priča nam Siniša. Kroz njegove ruke prošlo je desetine i desetine tisuća ploča, ali osobnu kolekciju nema. “Pogledaj koliko je tu ploča, ima ih još naravno, što će mi”, govori. Kada priča o poslu, izazovi su svakodnevni, a i sam se zasitio svega. “Još godinu dvije i gotovo, neda mi se, dosta bi bilo”, kao da nam umorno priznaje Siniša.
Najpopularnije su sedamdesete i osamdesete
“Ima zbilja svakakvih ljudi, kupci su specifični, ima onih koji dođu na sajmove i onda pitaju imam li tu i tu ploču. I onda kažu ‘dajte donesite na sajam idući put’. Neki pak ne žele kupiti na sajmu nego samo i isključivo u dućanu”, kaže nam. Inače, u njegovom dućanu vlada vremenska nostalgija, vrlo je malo artefakata današnjice.
Čini se da Siniša prodaje uspomene. Najviše se prodaju ploče iz sedamdesetih i osamdesetih, rijetko tko će izaći s kakvim novitetom, premda i toga ima, kako su mladi prigrlili ovaj žanr. Njih možete pronaći nekoliko puta godišnje u Močvari ili pak u dvorištu srednjoškolskog kompleksa u Križanićevoj kada Zagreb postaje meka za sve ljubitelje hobija.
Prodavači dolaze iz svih krajeva regije, moguće je kupiti “od igle do lokomotive”, a tamo je redovito i Siniša. I sami smo često pohodili dotične sajmove, srednjoškolci i dalje pod rukom nose ploče mladosti njihovih roditelja. Ploče nikada neće dosegnuti svoj prijašnji zenit popularnosti, glazba je jednostavno previše dostupna, pa je samim time i izgubila dio svoje vrijednosti.
Mali dućan glazbenih snova
Siniša se i dalje drži, njegov dućan također. Premda nije ni najzgodnije ni najudobnije a svakako je sve samo ne praktično, izdvojite jedno poslijepodne u maloj glazbenoj oazi Siniše Skopala na Savskoj cesti 34. Rasklopna stolica, kutije i ploče. Uostalom, u pločama je moguće pronaći i neke zaboravljene i odbačene predmete.
Ploče skrivaju baš sve. Ljubavna pisma, poruke, recenzije i općenito sitnice koje su izbjegle svoju propast. I sami smo godinama zavirivali u njegove odaje. Niste ni sami svjesni što sve postoji na toj crnoj plastici. Japanski Rocky Balboa, jazz velikani, domaći rok, što god vam padne napamet. Pitajte samo Sinišu.
