Danas, u ponedjeljak 23. rujna, obilježava se Međunarodni dan znakovnih jezika, a tim smo povodom popričali sa zaposlenicom Saveza gluhih i nagluhih Grada Zagreba Katarinom Jurilj i predsjednicom Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijanom Vincek.
“Međunarodni dan znakovnih jezika obilježava se svakog 23. rujna, i to prvi put od 2018. godine. Obilježava se u sklopu Međunarodnog tjedna Gluhih, a koji se ove godine održava od 23. do 29. rujna”, rekla je Katarina.
“Kako u nazivu stoji množinski oblik riječi, dakle obilježavaju se znakovni jezici, što ukazuje na to da ne postoji jedan, univerzalni znakovni jezik. Kako postoje nacionalni govorni jezici, tako postoje nacionalni znakovni jezici”, pojasnila je.
‘Nema formalnog obrazovanja’
Predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek dodala je kako je 2015. godine Hrvatski sabor usvojio Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskog (NN 82/15).
“Hrvatski znakovni jezik izvorni je jezik zajednice gluhih te kao i svaki drugi jezik ima svoju gramatiku, sinataksu, vokabular …Na inicijativu Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih, hrvatski znakovni jezik uvršten je na Privremenu listu nematerijalne kulturne baštine 2019. godine. U Hrvatskoj nažalost nema formalnog obrazovanja iz hrvatskog znakovnog jezika (u nekim školama postoji kao izborni predmet, a predavači su osobe koje su završile tečaj u nekoj od udruga). Razne udruge, ne samo udruge koje okupljaju gluhe i nagluhe osobe, organiziraju tečajeve hrvatskog znakovnog jezika za zainteresirane osobe. Učenje znakovnog jezika je isto kao i učenje bilo kojeg drugog stranog jezika. Osim učenja potrebna je komunikacija s izvornim govornicima da bi se jezik u potpunosti usvojio.
Na svijetu postoji preko 200 znakovnih jezika i razlikuju se isto kao i govoreni jezici međusobno (npr. govoreni engleski jezik razumljiv je u Velikoj Britaniji, SAD-u, Australiji …., dok postoji razlika između britanskog znakovnog jezika (BSL), američkog znakovnog jezika (ASL) , australskog znakovnog jezika (AUSLAN) …). Postoji međunarodna znakovna komunikacija (to nije jezik već skup dogovorenih znakova koji se koriste uglavnom na međunarodnim konferencijama, službenim sastancima, događanjima …).
Znakovni jezici, baš kao i govorni jezici, razvijaju se prirodno i spontano, neovisno o govornim jezicima, ali i neovisno o drugim znakovnim jezicima, što znači da među znakovnim jezicima postoje značajne lingvističke razlike do te mjere da korisnici, svatko sa svojim znakovnim jezikom, ne mogu razumjeti jedni druge. U takvim situacijama gluhe osobe koriste međunarodnu znakovnu komunikaciju koja se koristi na njihovim međunarodnim okupljanjima, konferencijama ili sportskim događanjima”, pojasnila je.
Tko je u pravu: Zlata i Mirko se nisu uspjeli usuglasiti oko teme koja zbunjuje mnoge
Porast broja zainteresiranih za učenje
Katarina je rekla kako je u posljednjih nekoliko godina zabilježen porast broja zainteresiranih polaznika, pa čak postoje i izborni kolegiji hrvatskog znakovnog jezika na nekim fakultetima.
“Također, organiziraju se brojna događanja za širu javnost (javna predavanja, tribine, okrugli stolovi,…) ili ciljano za određenu skupinu, primjerice radionice za djecu predškolske i školske dobi ili pak predavanje za zdravstveno osoblje, i cilj je takvih edukacija približiti im svijet gluhih i nagluhih osoba, obučiti ih kako pravilno pristupiti gluhoj ili nagluhoj osobi te kako s njom komunicirati.
Svakako je zapažena veća zainteresiranost i jača senzibilizacija za gluhe i nagluhe osobe”, dodala je.
Verbotonalna rehabilitacija
Katarina je dijete gluhih roditelja, a kako nam je rekla, ona i brat nagluhi su od rođenja. Iako Katarina vrlo dobro razumije i koristi se hrvatskim govornim jezikom, kaže kako se s roditeljima sporazumijeva isključivo na hrvatskom znakovnom jeziku, budući da je za njih govorni jezik strani jezik.
“Njihov primarni jezik je hrvatski znakovni jezik, dok hrvatski govorni jezik doživljavaju kao strani jezik na isti način kao što mi doživljavamo primjerice engleski jezik”, pojasnila je.
Na pitanje kako je uspjela naučiti hrvatski govorni jezik, unatoč tome što se u njenoj obitelji nije koristio, odgovorila je:
“Gluha i nagluha djeca ne mogu naučiti govorni jezik na način na koji to čine čujuća djeca. Oni jezik ne mogu usvojiti prirodno, kroz igru i razgovor, već ga uče kroz rehabilitaciju. Primjerice, ja sam govorni jezik naučila verbotonalnom metodom u SUVAG-u, ali pošto sam nagluha, bilo mi je jednostavnije usvojiti ga nego gluhoj djeci.”
‘Gluhonijem’ je netočan termin
Upozorila je i da je termin ‘gluhonijem’ u potpunosti pogrešan te da se ne bi trebao koristiti u svakodnevnoj komunikaciji.
“O tome koliko dobro će gluha ili nagluha osoba razumjeti i pričati govorni jezik ovisi mnogo faktora, kao što su primjerice razina oštećenja sluha, korištenje ili ne korištenje slušnih pomagala, razina obrazovanja, odnosno stupanj poznavanja govornog jezika i slično. Medicinski, gluhe i nagluhe osobe nisu nijeme, stoga je nepravilno koristiti se tim terminom”, rekla je.
Isto nam je potvrdila i Dijana. u javnosti se često čuje termin “gluhonijem”. Gluhe i nagluhe osobe nisu nijeme, iako nemaju čistu artikulaciju glasa ne znači da su nijeme već samo da ne koriste svoj glas u komunikaciji nego koriste znakovni jezik odnosno ostale sustave komunikacije”, rekla je.
Britanska prevoditeljica za gluhe ‘poludjela’ na nastup Baby Lasagne: Video je apsolutni hit
‘Najveći izazov je pristup informacijama ‘
Dijana je, poput Katarine, rođena u obitelji gluhih, a njena djeca su također gluhe osobe.
“Jako dobro poznajem populaciju gluhih osoba, od djece pa do osoba starije životne dobi i dobro sam upoznata s izazovima s kojima se svakodnevno susreću. Kako gluhe i nagluhe osobe imaju nevidljiv invaliditet o izazovima s kojima se svakodnevno susreću nažalost vrlo se malo govori u javnosti.
Najveći izazov je pristup informacijama u svakodnevnom životu, u obrazovanju, zdravstvu… Također asistivna tehnologija svakim danom postaje sve naprednija no nažalost nama, gluhim i nagluhim osobama, nije u potpunosti dostupna niti ravnopravno dostupna (npr. korisnici kohlearnog implantata imaju pravo na besplatne baterije za slušno pomagalo dok osobe koje koriste slušni aparat moraju sami kupovati baterije …).
Gluhoća je stanje, a ne bolest i lijek za gluhoću ne postoji. U ostvarivanju naših prava, često nas se šalje na ponovne kontrole i vještačenja, a promjene stanja nema. U Hrvatskoj imamo premalo prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika (ponovno se vraćamo na nedostupnost formalnog obrazovanja….). Kada koristimo u komunikaciji prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika često nam se dogodi da čujuća okolina razgovara s prevoditeljem ili osobom s kojom smo u pratnji, a ne s nama gluhim ili nagluhim osobama”, rekla je.
‘Bitno je pristupiti s razumijevanjem’
O izazovima svakodnevnog života gluhih i nagluhih osoba progovorila je i Katarina.
“Ima tu svega. Često se događa da se gluhe i nagluhe osobe samovoljno podvrgnu socijalnoj izolaciji zbog problema u komunikaciji, ali mislim da je ključ u načinu na koji se pristupa komunikaciji s gluhom, odnosno nagluhom osobom. Ja zaista kao nagluha osoba nisam imala neugodnih iskustava. Ljudi su prema meni uvijek bili pristupačni i dragi. Mislim da je najbitnije reagirati s razumijevanjem.
Dakle, nije problem ako dođe do problema u komunikaciji s gluhom, odnosno nagluhom osobom, ali je važno raditi na tome da se ta komunikacija na pravilan način ostvari”, zaključila je.
“Gluhi mogu sve osim čuti!”, poručila je za kraj Dijana Vicnek, citirajući prvog gluhog predsjednika Sveučilišta Gallaudet I. Kinga Jordana.
Bonton Kako razgovarati s gluhim i nagluhim osobama možete prelistati u nastavku:
Bonton_Kako ragovarati s gluhim i nagluhim osobama
