Kako su filmovi za odrasle okupirali strogi centar Zagreba: ‘Radnička klasa, šljakeri’

Nedavno smo otvorili Pandorinu kutiju zagrebačke kulturne povijesti. Naša nažalost ugašena gradska kina nekoć su bili žive kucavice gradskog života, svaki kvart je imao svoj “ponos”, odnosno lokalno kvartovsko kino. “Dubrava”, “Partizan”, “Balkan”, “Kozara” i “Kosmaj” bili su mjesto okupljanja, a filmovi su bili važan komad identiteta i dobar dio svakodnevnice vikendima.

Tako su neka kina nudila i ono “zabranjeno voće”, odnosno filmove erotskog sadržaja. Kino “Lika” i “Kosmaj” su prednjačili s tim sadržajem, samo da bi se devedesetih, i kasnije dvijetisućitih takva “akcija” prebacila u “Kustošiju”, koje je pak početkom tisućljeća ipak zatvoreno a potom i sravnjeno sa zemljom.

Takvu i sličnu sudbinu dijele mnoga zagrebačka kina. Današnji multipleks centri u potpunosti su istisnuli malene dvorane, a logično s njima i kvartovsko-filmsku romantiku. Kako priče o zagrebačkim kinima ne bi otišle u ropotarnicu povijesti, pobrinuo se Božo Cerin, biljetar iz zagrebačke Kinoteke koji je svoj zanat počeo kovati već sa 15 godina.

‘A kaj tebe točno zanima?’

Do gospodina Cerina smo došli slučajno, prilikom pripreme članka o starim zagrebačkim kinima. Htjeli smo do detalja istražiti pojavu erotskih uradaka na domaćem nam tržištu a vrlo brzo smo doznali kako se za sva pitanja vezana treba uputiti upravo njemu. Gospodin Cerin se rado odavzao našem pozivu i brzo se pojavio u kafiću blizu naše redakcije. Sparkirao je legendarnog Ponija i pitao: “A kaj tebe točno zanima?”.

“Za početak, ja sam bio što Zagrepčanci vole reći ‘kartodrapec’ ili ‘biljater’. Ali meni je draže ‘kartodrapec’”, šali se naš gost koji odmah kreće pričati o svojoj Kinoteci, ali i ostalim kinematografima naše metropole. “Hrpa toga se zatvorila”, govori s tugom. “Kino ‘Bratstvo’, Kino ‘Romanija’, sredinom devedesetih su počeli zatvarati ta kina. Mislim da su prvo zatvorili ‘Kalnik’, pa onda ‘Mosor’, ‘Paritzan’, ‘Triglav’ i tako dalje”, priča nam Božo.

Ubrzo smo prešli i na meritum. Istražujući stara zagrebačka kina s naglaskom na danas gotovo nezamislivu praksu prikazivanja erotskih i pornografskih sadržaja u dvoranama, uočili smo veliku prazninu informacija. Ostali su samo isječci iz novina koji dobro pamte dolazak “Emmanuele”. Sylvia Kristel je navodno zaludila Zagreb po dolasku u kina, svi su šaptom pričali o filmu o kojem se nije smjelo govoriti.

‘Radnička klasa, šljakeri’

“To je sve krenulo kad je ukinuta cenzura. Sredinom osamdesetih mislim. Ti si tu u Zagrebu mogao normalno kupiti porno-časopis, uvozili su se filmovi. Na tome su kina lijepo zarađivala. Prvo se prikazivalo u ‘Lici’, kasnije zbog velikog interesa i u bivšem kinu ‘Kozara’. Mislim da je priča stala početkom rata, 91’ godine. Prestala je rulja dolaziti”, priča nam.

“E sad tu ulazi Filmski centar zapad. No prije toga, moram se požaliti malo, tada su kina bila u vrlo teškoj situaciji. Da nismo imali kolekciju ‘šesnaestica’, ne znam kako bi opstali mi u Kinoteci. Spasili su nas europski filmovi, bilo je nekoliko koji su bili zbilja posjećeni. E, tu sad ulazi Filmski centar, oni su počeli prikazivati porno-filmove. Bilo je tu par distributera porno-kazeta. Tako su oni krenuli.

Što se tiče klijentele, na početku su to bile i pristojne grupice ljudi, njih 20 ili 30, kasnije sve manje i manje. A gledatelji su ti bili ono, radnička klasa, šljakeri. Možda je otišao u kino da se malo odmori, ili da se napali”, smije se Božo.

Zagrebački redatelj ‘probio led’

“Prije rata su za neke filmove bili redovi, tražila se karta više. Nisu se ljudi skrivali to je bila 99% muška publika. Nisu to bili klinci. Recimo rulja od 25 do 55 godina starosti. Ispočetka su to ipak bili ‘soft’ odnosno mekani pornići. Malo ovo malo ono, malo guzice. Kasnije… ‘hard’. Tu se vidlo sve”, otkriva nam gost i odmah dodaje anegdotu. Gospodin Cerin ih ima punu vreću.

“Prvi film koji ti se otvorio u kinu Studio se zvao ‘Zašto ne uđeš u moj krevet?’. Mislim da je to bilo 85’ ili 86’ godine, nisam siguran. Adria Film je s tim pokušajem ‘probio led’. Tako je krenula ta priča. To je promovirano kao erotska komedija”, prisjeća se. Inače, nije Hrvatska bila baš samo uvoznik takvih sadržaja. Postoji jedan filmaš koji to više nije, autor prvog erotskog filma na ovim prostorima.

Upitali smo gosta o Zvonimiru Maycugu, autoru slavnog izgubljenog filma ‘Oaza’. Erotski film sniman u zagrebačkoj Dubravi je oduzet i vjerojatno uništen nakon sudske presude protiv redatelja. Čak smo pronašli isječak u novinama u kojem stoji kako je 1986. odluka postala pravomoćna. Maycug nije odustao od svoje ideje, snimio je novu ‘Oazu’, koja je također svojevrsni raritet.

Oduzeta kolekcija filmova

Cerin nam priča kako je imao film, ali mu je oduzet. Iako nije tema, moramo naglasiti kako je nakon obiteljske razmirice Boži na vrata pokucala policija i oduzela golemu kolekciju filmova na DVD-u i VHS-u. Izgubio je puno previše kvalitetnih filmova, pa tako i Oazu. “Imao sam ja Oazu na VHS-u. Sve mi je to policija oduzela. Što da vam kažem.”, zaključuje.

Kazetu je gotovo nemoguće pronaći, mi smo našli svega jedan oglas. Cijena? Prava sitnica. 2000 eura. Inače, osim spomenutih erotskih ostvarenja, valja se prisjetiti još nekih naslova. stvarni početak tvrde filmografije u Hrvatskoj stigao je 1988. kada je u Zagrebu igrao film “Strasti” Chucka Vincenta. On je u prostoru tadašnjeg Kina Lika uhvatili 200 tisuća gledatelja. U svakom slučaju, impresivna brojka.

Inače, ovo je samo komadić zagrebačke povijesti filmskog platna. Osim erotike i sličnih sadržaja, ne smijemo zaboraviti kako je Zagreb nekoć zbog produkcije Jadran Filma bio lokacija snimanja mnogih filmova. Tako je gospodin Cerin nekoć pričao o velikom Telly Savalasu koji je izbačen iz Kinoteke zbog cigarete, a nauči smo i kako je kod Zapadnog kolodvora osamdesetih viđen Isaac Heyes, navodno je snimao u Zagrebu neku igranu seriju.

Šareno i drugačije

Ovo je priča o Zagrebu koji više ne postoji. Danas je vizura našeg najstrožeg centra potpuno drugačija. No, ne tako davno, prije 40 ili malo manje godina, panoi po strogom centru grada stvarale su neke, za današnje pojmove paradoksalne scene. U jednom kinu novi hit “Žikina dinastija”, u drugom prvi nastavak pokazat će se kultnog ostvarenja Terminator. U trećem, dvostruka zabava.

Prvo Bruce Lee u epizodi “Zmajeva igra smrti” a potom “Hopa cupa u krevetu”, danska erotska komedija. Kako bi se reklo, za svakoga ponešto. Prava je šteta što ne postoji više interesa i volje da se ovakva povijest bolje arhivira. Inače, pronašli smo i neke brojeve sa bloga “Yugopapir”. Tipa danska komedija “Hopa cupa u krevetu” je prodala preko 200 tisuća ulaznica, bio je to jedan od najpopularnijih filmova osamdedestih.

Božo Cerin neće u filmsku mirovinu

Inače, filmove o kojima smo pisali će te još nekako i pronaći, ali lokalizirane filmske postere, tzv. ‘lobby card’ kartone i sličnu memorabiliju – nećete. Sreća tu je Božo Cerin koji religiozno gleda filmove i arhivski pamti ono što su mnogi već davno zaboravili. Prava šteta što nismo stigli popričati i o anegdotama s radnog mjesta. Sreća neki su podijelili svoja iskustva, a o tome možete čitati ovdje.

Božo Cerin pak i dalje ide u kino, ne propušta ni nove naslove, ali priznaje da je prije bilo bolje. Na rastanku smo se dotaknuli i starih fotografija, izgubljenih postera i ostale nažalost izgubljene memorabilije. Nekoć je kino provociralo, tjeralo na promišljanje, ponekad i na stid. Primjerice, ono što bi danas bio kontroverzno i zabranjeno ostvarenje, osamdesetih je bilo – prihvaćeno. Film poput “Posljednji krici iz Savane” to najbolje i pokazuje.

Maleni dućan ‘plastičnih čuda’ sa Savske ceste i dalje živi: ‘Još godinu, dvije i gotovo’