Povodom obilježavanja Svjetskog dana srca 29. rujna donosimo donosimo niz članaka na tu temu kako bismo upozorili na važnost očuvanja tog organa. Razgovaramo s liječnicima te donosimo iskustva oboljelih kako bismo informirali javnost o prevenciji bolesti, ali i prepoznavanju simptoma na vrijeme kako bi se spriječili fatalni ishodi.
Josip Blažević je 25-godišnjak koji danas živi ispunjen i sretan život. Nedavno je završio fakultet, ima ‘posao iz snova’ i posebno uživa u putovanjima. Međutim, njegov životni put nije bio lagan.
Naime, u dobi od 16 mjeseci mu je uspostavljena teška dijagnoza koja je šokirala cijelu obitelj, kako bližu tako i širu. U tom mu trenutku naši doktori nisu bili u mogućnosti pružiti adekvatno liječenje s obzirom na to da komplicirane operacije djece sa srčanim manama u Hrvatskoj nisu bile izvedive jer nije bilo ni stručnjaka kao ni adekvatne opreme. Ipak, Josip je ‘imao’ sreće i život mu je spasio jedan američki doktor. Ovo je njegova priča.
‘Prva je operacija trajno ostavila veliki ožiljak’
“Za majku i oca vjerojatno je najveća sreća da im se dijete rodi zdravo. Nažalost, kod mojih roditelja to nije bio slučaj. Nedugo nakon mog rođenja, primijetili su da nešto nije u redu sa mnom. Plave usne, koža i nokti. Par odlazaka kod pedijatra, i ispostavi se da imam Tetralogiju Fallot“, započinje svoju ispovijest mladić iz Petrinje.
“Riječ je o kombinaciji četiri promjene, odnosno mane srca prisutne odmah kod rođenja. Hrvatski kirurzi nažalost prije 25 godina nisu bili upoznati s ovom dijagnozom, tako da nisu mogli puno pomoći. Ali, kako sam rođen pod (ne)sretnom zvijezdom, baš je u to ratno i poslijeratno vrijeme svijetom putovao američki doktor William Novick. On je dječji kardijalni kirurg koji sa svojim timom putuje u dijelove svijeta gdje komplicirane operacije nisu izvedive zbog nedostatka stručnjaka i potrebne opreme.
Ukratko, sa 16 mjeseci na meni su obavili uspješnu operaciju, u kojoj su korigirali tri srčane greške, a četvrta je korigirana tek 8 godina kasnije. Ne mogu reći da mi je to bio neki problem jer se ničega ne sjećam, ali po pričama obitelji, ovo je bio jedan jako dugačak i težak period. Prva operacija je bila veliki zahvat koji je na meni trajno ostavio veliki ožiljak posred prsa, dok je druga bila znatno manja, i bez vidljivih ožiljaka”.
‘Usprkos katastrofalnom startu, život mi je danas jako dobar’
“Do 18. godine išao sam svakih 6 mjeseci na preglede, koji su uvijek bili odlični, a sada idem jednom godišnje na kontrolu koja traje 15 minuta. Tu i tamo imam neke zdravstvene poteškoće, koje vjerujem da su indirektna posljedica problema s srcem, ali ne mogu se žaliti jer nije ništa strašno. Volim reći da mi je život sada jako dobar s obzirom na katastrofalan start koji sam imao.
Žao mi je jedino što se ne mogu baviti nikakvim aktivnostima poput nogometa, plivanja ili intenzivnih treninga, te moram paziti da mi otkucaji ne idu preko 130BPM, ali što je tu je. Ponekad otkucaji odu i na 180, pa opet ništa ne bude, ali moram se paziti i to mi je prioritet.
Hodanje je s druge strane dušu dalo za mene. S doktorovom preporukom od 10 tisuća koraka dnevno, meni, a i svima ostalima život može biti znatno bolji. Ne prakticiram hodanje baš u tolikoj mjeri, ali nastojim što više biti u pokretu. U osnovnoj i srednjoj školi svaki put kad mi se nešto nije dalo raditi na tjelesnoj kulturi, uvijek bih odigrao kartu srca i sjeo sa strane, što je bilo odlično. Mozda ne idealno, ali u tim momentima to mi je bila jaka stvar.
Također, kako ne smijem raditi ništa fizički naporno, niti se previše umarati, opcija da radim neki posao s takvim opisom ne dolazi u obzir. Na svu sreću, sa svojih 12 godina otkrio sam Photoshop i od tada sam u tom svijetu.
A sada, 12 godina kasnije, profesionalno se bavim time. Idealan ‘posao’ za osobu s mojim karakteristikama”, zaključuje Josip koji danas ima svoj vlastiti obrt za digitalni dizajn, a priroda njegova posla mu omogućava fleksibilno radno vrijeme, mogućnost rada s bilo kojeg mjesta kao i slobodu putovanja.
