Posljednjih nekoliko dana ponovno se rasplamsala javna rasprava o manjku majstora u Hrvatskoj – posebice u Zagrebu te visokim cijenama koje naplaćuju za osnovne radove.
Tako neki traže 100 eura samo za dolazak na adresu, a u konačnu cijenu njihove usluge treba pridodati i sav materijal koji su utrošili kao i uloženo vrijeme te dugogodišnje iskustvo.
O tome zašto nedostaje majstora u Zagrebu, zbog čega su njihove usluge postale tako skupe i što se može učiniti da se to popravi razgovarali smo s Ivicom Zanettijem, predsjednikom Udruženja obrtnika Grada Zagreba i članom Upravnog odbora Obrtničke komore Zagreb.
Priča se, dakle, o velikom nedostatku majstora i zanatlija u cijeloj Hrvatskoj, posebno Zagrebu, kao i velikom poskupljenju usluga. Što se događa, koji je uzrok tome?
Ono što se događa jest sustavno degradiranje zanatskih zanimanja prijašnjih generacija. Mi smo svjesni problematike i zato smo krenuli u promociju obrtničkih zanimanja. Bili smo svjesni da će nedostajati majstora.
Potres nam je još više otvorio oči da je sustav upisivanja u škole bio nakaradan. Nekad su roditelji djeci govori da ako nisu upisali gimnaziju da nisu uspjeli u životu. Sad se ispostavilo da to baš nije tako i da je strategija obrazovanja bila kriva. Mi sad pokušavamo promijeniti svijest svih da obrtničko zanimanje nije degradirajuće, već suprotno.
Gdje su nestali majstori? Je li ovo stanje rezultat manjka školovanih majstora ili su otišli izvan zemlje?
Kolege iz građevinskog sektora govore da je današnji majstor u Hrvatskoj plaćen isto kao i u Njemačkoj u ovom trenutku. Nisu oni otišli samo zbog plaća, već i zbog uvjeta. Treba dodati da mi nemamo ni liječnika, i oni su otišli van.
Istina je, neki koji nisu otvorili obrte otišli su vani jer je jednostavnije raditi u Njemačkoj za 300 veću plaću nego ovdje. Oni ne razmišljaju poduzetnički. Jer, onaj koji je otišao u školu za majstora kad ovdje pokušava otvoriti svoj posao postane jako tražen. On koji žele raditi mogu zaradit dobar novac.
Građani smatraju da majstori za svoj rad naplaćuju previše. Jesu li oni postali neopravdano skupi?
Ne. Oni su svjesni situacije, ali ajmo se, na primjer, vratiti na odvjetnike. Kad odeš odvjetniku i pravniku, prvo što moraš platiti je taksa što si uopće ušao unutra. To je svima normalno. Svaki dolazak na intervenciju košta gorivo, i svega drugog. Tržišna politika nam, osim toga, govori da svatko može naplaćivati koliko želi.
Ima ljudi koji love u mutnom, ali mislim da ne možemo na temelju pojedinaca generalizirati da su majstori ljudi koji prenaplaćuju svoju vrijednost.
U ovom trenutku ne možete raditi besplatno zato jer su troškovi jako skupi. Postoje kalkulacije koliko djelatnik mora raditi da bi se to isplatilo. Sad je otišlo gore mirovinsko, zdravstveno, troškovi energenata, život u gradu je jako skup postao. Nema prireza, ali je skup život u gradu.
Ljudi iseljavaju iz gradova i odlaze u manje sredine jer im je jeftinije. Hrana je skupa, sve je to lančana reakcija. U ovom trenutku nema vodoinstalatera i naravno da on neće raditi besplatno.
Imate li kakve savjete za građane o tome kako prepoznati prave majstore i ne nasjesti na, kako kažete, ‘lovce u mutnom’?
Danas se može svugdje provjeriti da li neki majstor ima certifikat. Na stranicama Hrvatske obrtničke komore ima objavljen popis majstora. Ako već plaćate nešto, morate tražiti neko osiguranje. Ako netko s majstorskim ispitom ima registriran obrt i naplati svoje radove, vi kao krajnji potrošač imate pravo na nekakvo osiguranje.
Savjetujem, dakle, ljudima da se prethodno dobro informiraju, da traže ponude više različitih majstora, a ne da pristanu odmah na prvog majstora. Možda pristanu na majstora koji ima neku dodatnu vrijednost. Neka traže neke garancije.
Majstorski ispit je nekakva garancija zato što postoje mentori koji su na tim ispitima, ljudi s dugogodišnjim iskustvom. Ali postoje neki koji otvore rupu u zakonu, nemaju majstori ispit, i nemaju tu garanciju.
Zato se zalažemo za to da netko tko ima majstorsku školu, da ima status, titulu majstora i da onda ima osnovu temeljem koje može naplatiti svoj rad. Ima jako puno fušera koji love u mutnom, nisu registrirana djelatnost. Na društvenim mrežama imate puno ljudi koji popravljaju vešmašine a samo su se na internetu naučili.
Kojih zanimanja najviše nedostaje?
Cijeli graditeljski sektor. Tu su i tesari, zidari, keramičari, vodoinstalateri, to je sve isti sektor. To su sve poslovi koji zahtjevaju nekakvo stručno obrazovanje. Sad nam se događa situacije da se na Baniji ruše kuće jer se nisu radili na pravilan način. A naši majstori su išli za to u školu.
Kako smanjiti manjak majstora?
Država treba potaknuti ljude da se vraćaju iz inozemstva, i to s poticajima. Treba poticati ljude da zapošljavaju povratnike. To je moje mišljenje.
Ja sam, kao frizer, svjestan da nam nedostaje radne snage. Ali ne mogu zaposliti Nepalace ili nekog iz Bangladeša jer je naš posao specifičan. Kako ću ja objasniti da mu se kosa malo naslanja na uho? Kako će on to u jezičnoj barijeri razumjeti?
U interesu nam je zadržati našu domaću radnu snagu što više. Naši su radnici cijenjeni u Njemačkoj jer su naučili od nekog, od mentora. A oni su sad sve stariji, sami su i sve ih je manje.
