Netko je davno rekao da bi iz New Yorka ispao cijeli jedan zoološki vrt da netko grad okrene naopačke i istrese ga o pod. Golema količina divljih životinja koje su pronašle svoje utočište u mraku i podzemlju, davno zaboravljeni egzotični kućni ljubimci i tko zna što se još krije u sjenama velegrada poput Velike Jabuke.
Zagreb pak nema tih problema. Grad smješten u srcu kontinentalne Europe nema problema s najezdom opasnih i otrovnih životinja kako je primjerice slučaj u Australiji, ali vijesti koje nam stiže za Zelenog Brijega budi staru brigu. Veprovi su zagospodarili istokom grada i čini se da ćemo ih se teško riješiti. Naime, ujutro nas je dočekao uznemirujući post na društvenim mrežama.
Jedna stanovnica zagrebačkog Maksimira, odnosno Zelenog Brijega, podijelila je uznemirujuće fotografije svoga psa. Naime, krenula je u šetnju sa svojim ljubimcem kao i svakog dana, ali su vrlo brzo naišli na nepozvanog gosta – vepra. Bliski susret nije prošao kobno za psa, ali ozljede su itekako prisutne.
Nisu bezazleni, pas nastradao
“Mog psa izgrizao VEPAR! Tko bi trebao za to imati odgovornost, danas pas, sutra dijete! Svinje se šeću ulicama, parkovima i nikog nije briga! U kakvoj to državi živimo? Gdje su lovci i lovačka društva?”, pitala se. Mi smo istražili tko je odgovoran za odstrel i bitnije, kako se možemo zaštiti od najezde ovih očito hrabrih sustanara,
Pozivom u mjesni odbor smo dobili još informacija o ovim nepozvanim gostima. “Susjedi se boje, ja se bojim, a oni ne”, pričaju nam preko telefona. Nije ovo prvi put da veprovi teroriziraju kvart. I njihovo ponašanje se promijenilo. Kako govore stanovnici, prije se veprovi ne bi usudili doći blizu, sada se šeću kao da su nam susjedi.
Pokušali smo doznati što je razlog takve nagle promjene njihovog ponašanja. Neki tvrde, turisti su ih “pripitomili” hraneći ih. Kako nam je rekao Ivan Madi iz PZD-a (Programa zaštite divljači) Grada Zagreba, borba s veprovima nije baš borba s vjetrenjačama, ali načekati ćemo se do nekih konkretnijih rezultata.
Vepovi uživaju u “švedskom stolu”
“Neki kažu da se ne radi ništa, to nije istina. Akcije koje provodi PZD poput postavljanja modularne hvataljka uz primamljivu hranu, daju rezultata. Veprovi se uglavnom kreću uz šumu, ne čudi da ih građani vide na dnevnoj bazi u kvartovima na periferiji grada”, rekao nam je Madi. Spomenuo je i slučaj s Branimirove ulice gdje smo imali prelazak ceste nekoliko jedinki, i to po školski, preko zebre poput Beatlesa na omotu za album Abby Road.
Kako kaže Madi “to je bio izoliran slučaj”. Zanimalo nas je i što je uzrok promjene obrazaca ponašanja kod veprova, odjednom se više ne boje, žive uz ljude, a ne podalje od njih. “Svaki kontakt s njima, pogotovo od pandemije nadalje kada su se odlasci u šumu pojačali, ljudi ostavljaju više smeća iza sebe.
Veprovima je to švedski stol“, usporedio je naš sugovornik gastro ponudu na Medvednici. Isto tako, kada govorimo o savjetima, najbitniji je da im se ne približavate. “Kada govorimo o psima, budite na oprezu i nemojte pustiti psa bez lanca ako postoji bojazan da će agresivno reagirati na divlju životinju u šumi.
Golemi vepar čeprkao po smeću u Zagrebu, ljudi se ne mogu načuditi: ‘To je mutant’
Gradski suživot veprova i ljudi
Kako je zaključio Madi “obično se brane krmače s mladima. To je instinkt”, rekao je. Ako se netko opet pitao gdje su lovci, lovačka društva nemaju zakonsku mogućnost izvršenja odstrela, njima su ruke kada su u pitanju najezde ovakvih divljih životinja – vezane.
Nije ovo ni prvi ni posljednji slučaj. Sjetimo se veprova na Branimirovoj koji su nonšalantno prelazili ulicu, a nije ugodno bilo ni na Medvednici gdje je na samom vrhu pronađen veliki vepar kako sretno i neometan konzumira smeće.
Oni se ne boje, očito su se navikli na suživot sa Zagrebom, ali Zagreb se nije naviknuo na njih. Odstrel je nažalost jedina dugoročna opcija. Zanimljivo, vepar je bio poguban za našeg Nikolu Zrinskog koji je u lovu nastradao baš od te životinje. Dogodilo se to na posebno bolan datum za sve Hrvate – 18. studenog.
