Pojavnost tumora mokraćnog mjehura u porastu je u gotovo svim zemljama svijeta, a posebice u Sjevernoj Americi i Europi. Svake godine u svijetu više od 570.000 ljudi dobije dijagnozu raka mokraćnog mjehura, dok oko 210.000 gubi bitku s tom bolešću.
Prema posljednjim podacima Registra za rak Republike Hrvatske, u 2021. godini zabilježeno je gotovo 1000 novootkrivenih bolesnika s tom dijagnozom. Rak mokraćnog mjehura 4. je najčešći solidni tumor kod muškaraca, a u ukupnoj je populaciji na 5. mjestu. Prosječna dob oboljelih je 71 godina, a 30 posto bolesnika u trenutku postavljanja dijagnoze mlađe je od 65 godina.
Rak mokraćnog mjehura tri je puta češći kod muškaraca nego kod žena, iako se kod žena bolest češće dijagnosticira u uznapredovalom stadiju i one imaju lošiju prognozu. Smrtnost od raka mokraćnog mjehura u stalnom je porastu u Hrvatskoj, a u razdoblju od 2011. do 2019. godine porast je bio čak 15 posto. Po smrtnosti se nalazimo među vodećim zemljama Europske unije.
Važno ohrabrenje
Pušenje, profesionalna izloženost industrijskim karcinogenima (aromatski amini, anilinske boje) s periodom latencije od 15 do 25 godina, lijekovi (ciklofosfamid i fenacetin), zračenje male zdjelice, umjetna sladila i kamenci, sve to utječe na povećan rizik od karcinoma mjehura.
“Rizik za rak mjehura izravno je povezan s trajanjem pušenja, početkom pušenja u mladoj životnoj dobi i brojem popušenih cigareta dnevno. Važno je napomenuti da se rizik smanjuje za oko 40 posto u roku od jedne do četiri godine nakon prestanka pušenja i 60 posto nakon prestanka pušenja u trajanju od 25 godina. Stoga je važno ohrabrivati ljude da prestanu pušiti.
Kao mogući uzroci spominju se i hiperlipidemija, hipertenzija, šećerna bolest tip 2. Jasna je i povezanost raka mokraćnog mjehura s endemskom šistosomijazom u Egiptu”, istaknula je prim. Marijana Jazvić, dr. med., specijalistica onkologije i radioterapije Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC-a Sestre milosrdnice, te objasnila razliku između triju kliničkih entiteta raka mokraćnog mjehura.
Česti recidivi
Površinski rak mokraćnog mjehura ili tzv. nemišićno invazivni rak mokraćnog mjehura ujedno je i najčešći. Čini oko 70 do 75 posto bolesnika, a ovu bolest obilježavaju česti recidivi pa bolesnici trebaju biti pod redovitim kontrolama urologa. Prognoza ovog podtipa bolesti dobra je i petogodišnje je preživljenje više od 80 posto.
Zatim slijedi mišićno invazivni rak mokraćnog mjehura koji čini 15 do 20 posto svih tumora mokraćnog mjehura. Otprilike će polovica bolesnika nakon radikalnog kirurškog liječenja zbog mišićno invazivnog raka mokraćnog mjehura razviti povrat bolesti koji je najčešće udaljen. Lokalno uznapredovala ili proširena bolest agresivna je bolest s lošom prognozom.
Nažalost, oko 5 do 10 posto bolesnika ima inicijalno prošireni rak mokraćnog mjehura. Petogodišnje preživljenje bolesnika s lokalno uznapredovalom bolešću je 20 posto, a s metastatskim rakom mokraćnog mjehura samo 5 posto.
18 tisuća Zagrepčana boluje od ove neizlječive bolesti: ‘Stalno su u strahu, u njima je nemir’
Prošireni rak
“Najčešći je simptom raka mokraćnog mjehura pojava bezbolne krvi u urinu, tzv. bezbolna hematurija. U jednog od četiri bolesnika s hematurijom koja je vidljiva golim okom dijagnosticira se rak mokraćnog mjehura.
Ona ne mora biti stalna, često se javlja povremeno, a i važno je reći da svaka krv u mokraći ne znači nužno i rak mokraćnog mjehura. Infekcija mokraćnog mjehura i kamenci također mogu uzrokovati pojavu krvi u mokraći, ali su oni najčešće združeni s bolovima.
Nadraženost mokraćnog mjehura, neodgodivost mokrenja, bolno mokrenje, grčevi i nelagoda u zdjelici nakon mokrenja obično su znak površinskih tumora mokraćnog mjehura, dok su znakovi uznapredovale bolesti najčešće bol u zdjelici i leđima, palpabilna masa u zdjelici, edem nogu i genitalija, hidronefroza, uremija i zatvor”, rekla je Marijana Jazvić.
Niz pregleda
Dijagnoza raka mokraćnog mjehura počinje detaljnom anamnezom i fizikalnim pregledom bolesnika koji uključuje i bimanualni digitorektalni pregled. Urotelni karcinom može se pojaviti istovremeno ili s vremenskom odgodom na više mjesta u mokraćnom sustavu.
“Kod bolesnika s krvlju u mokraći treba obaviti cijeli niz pretraga koje uključuju: citološki pregled urina, sediment urina i kemijsku analizu urina, i.v. urografiju i cistoskopiju s biopsijom sumnjivih dijelova sluznice i podležećeg mišićnog sloja.
Cistoskopija je zlatni standard, pretraga kojom se pomoću instrumenta mokraćni mjehur gleda iznutra. Ako je riječ o mišićno invazivnoj ili proširenoj bolesti u inicijalnom stupnjevanju, treba obaviti i kompjutoriziranu tomografiju pluća, trbuha i zdjelice”, objasnila je Marijana Jazvić.
Doktorica koja je pobijedila rak u trećoj fazi savjetuje: ‘Jedite ove dvije namirnice’
Pomak u liječenju
Liječenje raka mokraćnog mjehura ovisi o stadiju bolesti. Najčešće su bolesnici s rakom mokraćnog mjehura starije životne dobi, nerijetko su opterećeni brojnim popratnim bolestima te je njihovo liječenje izazov i svakako zahtijeva multidisciplinarni pristup.
“U liječenju lokalno uznapredovale i proširene bolesti u zadnjih je nekoliko godina došlo do velikog pomaka. Donedavno smo u liječenju ove bolesti primjenjivali samo kemoterapiju platinskim spojevima i taksanima te palijativnu radioterapiju. Odnedavno novi modaliteti liječenja uključuju imunoterapiju, konjugate protutijela i lijeka kojim citostatik možemo direktno isporučiti u tumorsku stanicu i ciljanu terapiju, no nisu svi ti modaliteti još dostupni bolesnicima u RH”, rekla je.
Zaključno treba naglasiti da je važno osvijestiti ljude da rak mokraćnog mjehura nije rijetka bolest i da svaka krv u mokraći zahtijeva pregled liječnika. “Rak mokraćnog mjehura izlječiva je bolest ako se otkrije u ranoj fazi, što je izrazito važno s obzirom na to da je smrtnost od raka mokraćnog mjehura u RH neprihvatljivo visoka. Ranim otkrivanjem bolesti omogućuje se izlječenje, bolja kvaliteta života i dulje preživljenje naših bolesnika. Posebno treba istaknuti da je rak mokraćnog mjehura pušački rak i da svakodnevna aktivnost u borbi protiv pušenja može smanjiti broj bolesnika s rakom mokraćnog mjehura”, rekla je Marijana Jazvić.
Rizični faktori
O karcinomu mokraćnog mjehura razgovarali smo i s doc. dr. sc. Berislavom Mažuranom, prim. dr. med. spec. urolog., subspec. urološke onkologije, koji je također potvrdio da je to maligna bolest koja se pojavljuje unutar mokraćnog mjehura.
“Ne zna se točno zašto se on javlja, ali postoje određeni rizični faktori za koje je dokazano da utječu na njegovu pojavu. U prvom je redu to pušenje, tako da pušači koji su još aktivni imaju trostruko veću mogućnost da obole od karcinoma mjehura, a pušači koji su prestali pušiti dvostruko veću mogućnost. Drugi dokazani rizični faktor određeni su kemijski spojevi, tako da je bolest češća kod radnika koji su izloženi kemikalijama u industriji boja, gumarskoj industriji i sl. Povećani rizik postoji i kod pacijenata koji imaju kroničnu iritaciju unutar mokraćnog mjehura, npr. kronične upale, kateter, kamenac i sl.”, rekao je Mažuran.
Dodao je kako su ugrožene uglavnom osobe srednje i starije životne dobi, a muškarci imaju karcinom mokraćnog mjehura 3 do 4 puta češće nego žene, ali je kod žena bolest češće jače uznapredovala u trenutku otkrivanja. Žene koje koriste duhanske proizvode po učestalosti bolesti približavaju se muškarcima.
Žena pobijedila rak pa ispričala što je najgore kod liječenja: ‘Ona je jedva hodala’
“Ne” pušenju
Prema podacima Registra za rak RH, karcinom mokraćnog mjehura bio je 2021. četvrti (6 posto) po učestalosti kod muškaraca, a kod žena je incidencija bila oko 1,8 posto.
“Ne postoji neka specifična prevencija osim nepušenja i izbjegavanja kontakta s kemikalijama koje su potencijalno opasne poput ugljikovodika, anilinskoh boja, ciklofosfamida”, istaknuo je i dodao kako neki autori naglašavaju obilniju hidraciju, uzimanje sirovog voća i povrća te redovitu fizičku aktivnost u prevenciji, ali njihova konkretna korist dosad nije dokazana, naglasio je.
Na pitanje kada bolest treba dijagnosticirati, odgovorio je da je to potrebno što ranije jer je tada i liječenje uspješnije.
Može se ponoviti
“Najčešći i obično i najraniji znak bolesti je bezbolna hematurija, tj. vidljiva prisutnost krvi u mokraći, bez drugih tegoba pri mokrenju. Kako krvarenje obično samo prestane, bez neke posebne terapije, nije bolno ni neugodno, jedan dio pacijenata ga ignorira i ne odlazi k liječniku. Tumor se može dijagnosticirati i ultrazvučnim pregledom mokraćnog mjehura ako je on dovoljno ispunjen urinom ili radiološki na CT-u ili MRI-u”, rekao je Mažuran.
U odgovoru na pitanje kako sve to skupa izgleda, doktor je bio prilično detaljan. “Treba napraviti cistoskopiju, tj. specijalnim instrumentom kroz mokraćnu cijev iznutra pregledati mokraćni mjehur da se vidi gdje je tumor lokaliziran, koliko je velik, kakvog je izgleda itd. Liječenje započinje endoskopskom resekcijom tumora, instrumentom kroz mokraćnu cijev, a zatim se dobiveni uzorci šalju na patologiju da se odredi stupanj maligniteta i dubina prodora unutar stijenke mjehura. Kod pacijenta kod kojih je tumor na površini mjehura i u cijelosti je odstranjen nastavlja se daljnje praćenje periodičkim cistoskopijama, ali ako je tumor prodro u dubinu stijenke, mora se odstraniti cijeli mjehur s pripadajućim limfnim čvorovima”, rekao je.
Dodao je da se karcinom mokraćnog mjehura može ponoviti, ovisno o stupnju maligniteta, i kod polovice bolesnika, a da bi se to reduciralo, kod nekih se bolesnika u mjehur periodički daje BCG radi stimulacije lokalnog imunosnog odgovora.
Visok rizik
“Kod nekih bolesnika, ovisno o proširenosti bolesti, treba provesti i kemoterapiju i/ili zračenje. Izuzetno su važne redovite kontrole (cistoskopije) da se, ako se tumor ponovio, odmah odstrani prije nego što se proširi unutar mjehura ili dalje po organizmu.
Oboljeli od karcinoma mokraćnog mjehura, ako puše, trebaju prestati, a ako su eventualno izloženi spomenutim kemijskim agensima, trebaju promijeniti radnu okolinu”, istaknuo je doktor.
Karcinom mjehura može se izliječiti i rezultati liječenja su bolji što se tumor ranije otkrije, a liječenje ranije započne. Rezultati liječenja ovise o stupnju maligniteta i proširenosti bolesti, pa je tako kod karcinoma niskog rizika petogodišnje preživljenje iznad 95 posto, ali nažalost kod proširenog karcinoma visokog rizika ono je samo oko 50 posto.
Važno je istaknuti da, ako pacijent primijeti bezbolnu hematuriju, svakako treba otići liječniku da se obavi odgovarajuća dijagnostička obrada. Danas, nažalost, za karcinom mjehura još nemamo, u rutinskoj upotrebi, tumorske markere kojima bismo ga mogli dijagnosticirati.
“Ponavljam, ako ste primijetili krv u mokraći, iako nemate nikakve tegobe pri mokrenju, a krvarenje će za koji dan spontano prestati, obavezno se javite liječniku”, zaključio je dr. Mažuran.
