Uvijek je zanimljivo čuti kako naš grad vide oni koji su u njega doselili, naročito kada se radi o strancima koji za Hrvatsku, a kamoli Zagreb, donedavno nikada nisu niti čuli. Proteklih godina u Zagreb je stiglo mnogo stranih radnika koje najčešće vidimo na prometnicama kao dostavljače hrane ili kao taksiste, no oni su zaposleni i na brojnim drugim poslovima, od građevine i trgovine do restorana.
U zagrebačkom bistrou Health ‘n’ joy tako već četiri godine, što je i vrijeme njegovog ukupnog boravka u Hrvatskoj, radi 41-godišnji Kumal Katuwal, profesionalni kuhar koji je, osim u rodnom Nepalu, iskustvo stjecao i po hotelskim restoranima u Kataru i Maleziji. No, nigdje mu nije bilo tako lijepo kao u Hrvatskoj, rekao nam je.
Iskreno priznaje kako za Hrvatsku nikada prije nije čuo, a izvorno se prijavio za posao u Rumunjskoj. “Ni o toj zemlji nisam znao mnogo, no pojavila se prilika da idem tamo raditi kao vozač taksija. No, preko agencije sam doznao da kao profesionalni kuhar s iskustvom mogu puno više zaraditi u Hrvatskoj pa sam tako došao ovdje”, priča nam simpatični Kumar dodajući da su plaće kuhara u Hrvatskoj oko četiri puta veće nego u Nepalu.
Želi otvoriti restoran
Ističe kako ni u jednom trenutku nije požalio ovu odluku. Štoviše, želja mu je u Hrvatskoj raditi ukupno barem deset godina. “Mislim da bih u tom periodu mogao uštedjeti dovoljno novca da si ispunim želju i otvorim svoj posao, samo još ne znam hoće li to biti u Hrvatskoj ili ću se vratiti u Nepal”, kaže.
Naime, za Kumara je Hrvatska sjajna zemlja za život, a Zagreb hvali zbog urednosti i – prometa! Kažemo mu kako je upravo promet nešto na što se Zagrepčani najviše žale, jer provode mnogo vremena u beskrajnim gužvama na zakrčenim prometnicama. Kumar kroz smijeh odmahuje rukom.
“Trebali biste nekoliko dana provesti u Nepalu, onda biste vidjeli što je kaos u prometu. Na mnogo cesta nema ni semafora, automobili i pješaci u oba smjera idu kako žele, često je sve izvan kontrole. Mnoge ulice nemaju ni pločnike, pa se i auti i pješaci kreću po istoj površini. U Zagrebu je sve uređeno, vaša vlast ovdje radi dobro”, hvali nam Zagreb njegov nepalski stanovnik.
U rodnoj državi ostavio je obitelj, suprugu i dva sina koji danas imaju 14 i 17 godina. Obišao ih je dosad jednom na 45 dana, a na toliko će otići i ove godine. Pokušava ih nagovoriti da dođu živjeti u Hrvatskoj no, otkriva nam, supruga je nepovjerljiva prema toj ideji. “Boji se selidbe, boji se biti strankinja u zemlji o kojoj ništa ne zna. Ja joj redovito šaljem fotografije, pričam joj o lijepim stvarima koje ovdje vidim i da su ljudi jako ljubazni, ali ona se boji”, kazuje naš sugovornik.
Kako bi savladao rad u bistrou morao je naučiti i recepte domaće kuhinje. Primijetio je tada ključnu razliku između Hrvata i Nepalaca, kada je hrana u pitanju. “Kod nas je sve jako začinjeno i ljuto, a kod vas to nije slučaj. Hrvati više vole slatko nego Nepalci. Pijete puno više kave, u Nepalu je uobičajena najviše jedna kava na dan, a puno se više u Hrvatskoj pije i alkohol”, govori Kumar.
Od hrane koju svakodnevno priprema, najviše je zavolio buncek sa kiselim zeljem i sarmu. Štoviše, iako je sve do dolaska u Hrvatsku s 37 godina, poput svih svojih sunarodnjaka, izbjegavao govedinu, zbog sarme ju je počeo jesti. Jedino mu, priznaje, nikada nisu “legle” punjene paprike, ne može se priviknuti na taj okus.
A kada ne radi, Kumar se u Zagrebu ponaša poput pravog turista ili aktivnog Zagrepčana. Tako je već nekoliko puta bio na Žičari koju naprosto obožava, s vožnje snima video snimke i kaže kako je pogled prekrasan, a sviđa mu se i Sljeme na koje planinari. Kao drugu lokaciju na koju rado odlazi ističe jezero Jarun. Tamo tijekom ljetnih mjeseci odlazi i plivati. Kada je na Googleu pretraživao svoj budući dom, uz pojam Zagreb vidio je Zoološki vrt i rekao si je da ga mora posjetiti. Želju si je odmah po dolasku ispunio i vrt ga je oduševio, priznaje nam, dodavši da rado ode pogledati životinje ili samo prošetati Maksimirom.
Nedostaje li mu išta iz domovine, osim, naravno, supruge i sinova? Kumar kaže – ne. Čak je uspio pronaći i trgovine koje imaju sve potrebne začine, jer kod kuće kuha uglavnom obroke tradicionalne za nepalsko podneblje. U Hrvatskoj je otkrio rižota. A otkrio je i naš nacionalni sport – kukanje na cijene. Tako je i Kumar, s obzirom na to da u Zagrebu živi četiri godine, primijetio inflaciju. “Kada sam došao riža je bila puno jeftinija, sada košta više od 2,5 eura po kilogramu”, jedino je na što nam se požalio simpatični nepalski kuhar.
