Svjetski dan štitnjače obilježava se diljem svijeta svake godine 25. svibnja s ciljem podizanja društvene svijesti o bolestima štitnjače, s posebnim naglaskom na pravovremenu dijagnostiku, liječenje i prevenciju. Posvećen je svim ljudima s bolestima štitnjače te svim istraživačima i liječnicima koji proučavaju i liječe bolesti štitnjače.
Dva najčešća poremećaja funkcije štitnjače su hipertireoza (pojačana aktivnost štitnjače) i hipotireoza (smanjena aktivnost štitnjače). Simptomi bolesti štitnjače variraju od osobe do osobe i nerijetko se pogrešno povezuju sa stanjima kao što su trudnoća, menopauza ili depresija.
Prema procjeni Američkog društva za štitnjaču, i do 60 % osoba s bolestima štitnjače nije svjesna svoga stanja, stoga podizanje društvene svijesti o ovom javnozdravstvenom problemu širom svijeta igra ključnu ulogu u prevenciji, ranom otkrivanju bolesti i pravovremenom liječenju, čime se može bitno smanjiti globalno opterećenje ovim bolestima.
Trudna Zagrepčanka rekla liječniku što ju muči: Evo kako je brzo otklonio njezine strahove
Samopregled
Svatko može napraviti jednostavnu provjeru svoga vrata palpacijom kako bi eventualno otkrili veće čvorove u štitnjači. Samopregled može pomoći u pronalaženju kvržica ili proširenja, no nakon toga treba napraviti ultrazvuk. Čvorovi u štitnjači su relativno česta pojava.
Iznad pedesete godine života, svaka druga žena ima barem jedan ili više čvorova u štitnjači. Iako su najčešće benigne prirode, otprilike pet posto čvorova zapravo je maligno, odnosno riječ je o karcinomu.
Stres kao okidač
U slučaju poremećaja rada štitnjače, simptomi variraju i nerijetko se pogrešno povezuju s trudnoćom, menopauzom ili depresijom.
Kao okidač često se navodi dugotrajna izloženost stresnim situacijama koje mogu dovesti do strukturnih promjena i hormonske neravnoteže.
Lakše je prepoznati simptome pojačanog rada (hipertireoze), jer osoba postaje hiperaktivna, stalno joj je vruće, nepredvidivog je raspoloženja i jako mršavi. Oboljele žene misle da su stalno u predinfarktnom stanju te se upuštaju u beznadnu misiju rješavanja brojnih problema s kozmetičarima, nutricionistima, psiholozima, kardiolozima, a jednostavno rješenje najčešće se pronađe nakon analize krvi i ultrazvučnog pregleda.
Prosječno godišnje od raka štitnjače umire 35 osoba
Rak štitnjače je najčešća zloćudna bolest endokrinog sustava. Prema zadnjim procjenama Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC), 2020. godine su u svijetu od raka štitnjače oboljele 586 202 osobe, a umrlo je 43 646 osoba. Žene čine gotovo 80 % svih novih slučajeva i 63 % smrti zbog raka štitnjače. Prema posljednjim podacima Registra za rak, u 2019. godini od raka štitnjače oboljela je 831 osoba, od čega 78% žena.
Incidencija je u stalnom porastu, oko 5 % godišnje u posljednjih 20 godina. Uzrok tome su sve češći ultrazvučni pregledi štitnjače, koji u velikom broju slučajeva otkriju lokalizirane karcinome. Povećana je i prevalencija nekih rizičnih čimbenika, kao što je pretilost. Ostali čimbenici rizika uključuju izlaganje ionizirajućem zračenju, obiteljsku anamnezu raka štitnjače, niski sadržaj joda u prehrani, sniženu razinu D vitamina i određene rijetke nasljedne sindrome.
Prosječno godišnje od raka štitnjače umire 35 osoba, od čega oko 60 % žena. U usporedbi s većinom drugih čestih sijela raka, rak štitnjače ima vrlo visoko petogodišnje preživljenje, oko 85% kod muškaraca i 90% kod žena Ova se bolest može pojaviti u bilo kojoj dobi; kod žena se češće javlja u četrdesetim i pedesetim godinama života, dok je u muškaraca češća u pedesetim i šezdesetim.
U Hrvatskoj u 2020. godini, dijagnoze koje pripadaju poremećajima štitnjače (EOO-E07) zabilježene su u djelatnosti obiteljske (opće) medicine i zdravstvene zaštite predškolske djece u ukupno 334 238 osoba: 396 u dobi od 0 do 6 godina, 9 768 u dobi od 7 do 19 godina, 206 400 u dobi od 20 do 64 godine te 117 674 među starijima od 65 godina.
Navedene dijagnoze evidentirane su prilikom kontakta sa zdravstvenom zaštitom, kao glavne dijagnoze, dodatne dijagnoze ili na receptima, no nisu nužno potvrđene, stoga navedeni podaci ne mogu poslužiti jednoznačnom određivanju pojavnosti navedenih bolesti i stanja.
